Kako se brinuti o svojim ostarjelim roditeljima?

“VAŠA majka je sada postala invalid”, rekao je liječnik, “i zato mislim, da bi se trebali raspitati ima li za nju slobodno mjesto u nekom staračkom domu.”

Kćerka se trgnula, majka također, samo drugačije — uznemireno. Zamislila si je veliku, sumornu zgradu i već je vidjela sebe, kako sjedi među nesretnim starim ljudima. Ali, veseo glas kćerke povratio ju je u stvarnost.

“Ne brini, mama. Razgovarat ću s Ivanom da živiš s nama.”

Majka je klimnula glavom. “Pa, nemoj, drago dijete. Ti imaš već mnogo posla sa svojom obitelji i ...”

Kćerka je kasnije pisala: “Ustima je rekla ‘ne’, ali joj se iz očiju moglo čitati: ‘Molim te, nemoj me ostaviti samu; uzmi me k sebi’”.

Danas postoje vrlo dobri domovi umirovljenika. Zar ne bi za majku bio bolji smještaj u jednom od njih? Ovako će se kćerka morati brinuti, uz svoju obitelj još i za majku. Hoće li se majka slagati s obitelji svoje kćerke?

Nesumnjivo, pojavljuju se mnoga takva i slična pitanja. I sa povećavanjem broja starijih osoba, sve više obitelji se suočava s takvim pitanjima. Da li nam Biblija daje neke savjete u tom pogledu?

Isusov primjer

Viseći na stupu i pored jakih bolova, Isus Krist je mislio na stanje u kome se nalazila njegova ostarjela majka. Marija je očevidno bila udovica i Isus suočen sa smrću, savjesno je mislio o njenom zbrinjavanju nakon svoje smrti. Njegova tjelesna polubraća još nisu vjerovala u njega; nisu bili njegovi učenici. Tako je Isus povjerio Ivanu, svom najprisnijem učeniku, brigu o svojoj majci Mariji. Taj događaj na mučeničkom stupu je ovako opisan u Bibliji:

“Kad Isus opazi majku (Mariju) i blizu nje učenika (Ivana) kojega je osobito ljubio, reče majci svojoj: ‘Ženo evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke’. I od tog je časa učenik uze u svoju kuću” (Ivan 19:26, 27, ST).

Bog želi, da se roditeljima posveti velika pažnja, kako to nalaže i sam zakon. Dakle, Isus je postupio prema petoj od Deset zapovijedi, danih Izraelcima. Ona glasi: “Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji, koju ti da Jahve, Bog tvoj.” Dakle, pokazivanje zahvalnosti svojim roditeljima Jehova će bogato blagosloviti (2. Mojs. 20:12, ST).

Dobra zapovijed razvodnjena

Međutim, kao i mnogi drugi zakoni, tako je i peta zapovijed izgubila važnost. Mnogi Židovi su, iz sebičnih poticaja, počeli zapostavljati svoje roditelje, zaboravljajući, kako su se njihovi roditelji ljubazno brinuli o njima. Njihovi religiozni vođe su se čak usudili kasnije uvesti mišljenje, da briga za roditelje može biti zanemarena, ako se ispunjavaju religiozne obaveze. Isus se snažno suprotstavio tom pogrešnom mišljenju. On je rekao, da onaj koji na takav način odbacuje Božje zapovijedi, uzalud obožava Boga (Mar. 7:6-13).

Isusovi učenici su vrlo dobro razumjeli Božji zahtjev, da se brinu o potrebama roditelja, pa čak i o roditeljima svojih roditelja. Apostol Pavao je pisao: “Ako koja udovica ima djece ili unučadi, neka ova najprije nauče udovoljavati dužnostima ljubavi prema svojoj obitelji, to jest za primljena dobročinstva uzvraćati svojim roditeljima (i njihovim roditeljima), jer je to ugodno pred Bogom” (1. Tim. 5:4, ST) Jesi li zapazio prvu obavezu djece? Uzvratiti svojim roditeljima, čak djedu i baki, ono dobročinstvo, koje su primali dok su bili mladi. Da, Bogu je ugodna briga djece o svojim roditeljima, te o djedu i baki, koji se ne mogu više brinuti o sebi.

Danas u svijetu ima malo ljudi, koji “poštuju oca i majku”. Umjesto toga, ljudi imaju često ovakav stav: “Neka se svatko brine o sebi; ja imam dovoljno svojih problema.” Posljedice takvog neosjećajnog stava jasno su vidljive: milijuni starijih ljudi preživljavaju užasno “večer” svog života zato, što se skoro nitko ne brine o njima.

Potrebe starijih ljudi

Ponekad netko postane na kraju svog života isto onako bespomoćan, kako je bio na početku. To postaje u dubokoj starosti prije opterećenje negoli prednost — kao što je to bilo u najranijem djetinjstvu. Bespomoćna beba u naručju svoje majke privlači veliku pažnju; ali kada nemoćna osoba napusti kuću, teško da će je se netko sjetiti. Čini se da mnogi misle “on je svoje prošao”.

Starost i iscrpljenost idu često ruku pod ruku. Zato, stvari koje netko obavlja bez napora, za starije osobe to zahtijeva ogromno naprezanje. Čak i svakodnevni kućni poslovi mogu prelaziti njihove mogućnosti, a da ne govorimo o temeljitom čišćenju, ličenju stana, uređivanju vrta, i tako dalje.

Stariji ljudi su ponekad tako umorni, da si nisu u stanju pripremiti topli obrok ili obaviti kupovinu. Međutim, njima je naročito potrebna ispravna ishrana. Često zanemaruju svježe voće i povrće. Pošto stariji ljudi u većini slučajeva malo piju, mogu se pojaviti simptomi pomanjkanja tjelesne tekućine, a to može dovesti do pospanosti i smetenosti.

Mnogi stariji ljudi rado izbjegavaju galamu i žurbu. Oni su više skloni promatrati dnevne događaje iz mirnog ugla. Ali, zapamti, oni se, uglavnom, i dalje interesiraju za događaje oko njih. Da li bi tebi bilo drago, da nakon ispunjenog i zanimljivog života, budeš sasvim zanemaren? Sigurno ne bi! Najveća “kazna” za starije ljude je osjećaj beskorisnosti i osamljenosti. No, ako ostarjele osobe smjestimo u dom umirovljenika kako nam ne bi smetale, tada ih možda osuđujemo na takvu kaznu.

Međutim, time se nije željelo reći, da ne bi, pod određenim okolnostima, bilo možda najbolje rješenje za tvoje ostarjele roditelje smještaj u domu umirovljenika. Njihovo zdravstveno stanje može biti takvo, da su uglavnom, ako ne i potpuno, vezani uz krevet i možda im je potrebna stalna njega. Možda si primoran raditi kako bi mogao podmiriti izdatke i tako ne možeš ostati kod kuće i pružiti im tu njegu. A nijedan drugi član obitelji nije u mogućnosti to učiniti. Neki starački domovi su se pokazali kao vrlo pogodne ustanove za osobe pod takvim okolnostima.

Što se može učiniti?

Neka obitelj je izjavila: “Prepustili smo ocu i majci da sami izaberu: starački dom ili živjeti s nama. Oni su brzo izabrali: živjeti s nama.”

Ali, može nastati pitanje: kako naći mjesta za njih? Iako svaka obitelj nije to u stanju, ipak su mnoge obitelji zaključile da to mogu. Ako imate neku sobicu u potkrovlju, djeca će rado spavati u njoj. Ili se pitanje prostora može riješiti tako, da se u dječjoj sobi postave kreveti na kat. Možda bi se cijela obitelj mogla preseliti u veći stan, kako bi jedna soba bila za djeda ili baku ili oboje.

Ako se uzima u kuću manje ili više nemoćna osoba, potrebno je prije razmisliti o nekim stvarima, na primjer, bilo bi opasno imati nepričvršćene otirače za noge na podu. Također se pitaj: Je li hodnik dovoljno osvijetljen? Postoje li rukohvati na zidovima u kupaonici i hodniku? Je li krevet dovoljno visok za njih? Postoji li zvonce, u slučaju da trebaju nečiju pomoć u toku noći?

Cijeli dan ništa ne raditi nije zdravo; svakako ne ni za starije ljude. Ima mnogo lakih poslova, koji bi ih radovali — od ljuštenja krumpira, pa do čuvanja bebe (samo ako su u stanju kretati se). Neka kršćanka je naučila svoju slijepu majku plesti, što je staricu jako obradovalo. Ako su stariji ljudi još sposobni učiniti nešto, što je razumno i dobro, tada se nemoj ponašati prema njima kao majka prema djetetu, čak ni onda, kada bi sama to možda mogla bolje obaviti.

Za starije ljude nema ničeg ljepšeg nego završiti dan u društvu s djecom, a i mnogi mališani jako uživaju u takvom društvu! Sigurno nitko drugi, osim bake i djeda, ne može toliko vremena provoditi s mališanima i nitko drugi nije u stanju ispričati im tako zanimljive priče i iskustva kao baka ili djeda.

Ako ostarjeli roditelji ne mogu više hodati, možda bi bilo uputno nabaviti im pokretnu stolicu (kolica). Možda će ti u početku biti teško nagovoriti baku ili djeda sjesti u njih. (“Što će misliti ljudi?”) Ali, kad on ili ona postanu svjesni, da će sada moći češće izlaziti iz kuće, obično prestanu svi prigovori.

No, što se može učiniti za roditelje u nevolji, koji žele živjeti sami ili su smješteni u starački dom? U takvim slučajevima neki su se kršćani preselili i tako su bili bliže svojih nemoćnih ili usamljenih roditelja. Nekome od unučadi se, zatim, može dozvoliti, da spava kod bake i djeda. Ili ako su u staračkom domu, tada ih se može redovito posjećivati. Ako takvo preseljenje nije moguće, tada bi se moglo zamoliti nekoga iz susjedstva da redovito posjećuje (tvoje ili njene) roditelje.

Pa ipak, bilo bi ispravno s vremena na vrijeme posjetiti ostarjele roditelje ili djeda i baku i izvršiti kratko “nadziranje”. Dobivaju li sve potrebno što se tiče hrane i ogrjeva? Je li sve čisto? Treba li što popraviti? Osjećaju li se usamljenima? Kako su sa zdravljem? Upamti: tvoja je odgovornost brinuti se, da dobiju pravilnu njegu.

Ono, što tvoji ostarjeli roditelji trebaju prije svega, jest — jamstvo da ih voliš i da ti nisu dosadni. Zagrli ih ponekad ljubazno i privuci ih čvrsto k sebi. Starijoj osobi je neophodna srdačnost puna ljubavi i dodir. Slušaj pažljivo kada ti roditelji nešto pričaju, iako si to već čuo više puta. Stariji ljudi postaju vrlo žalosni ako primijete, da im se ne obraća pažnja dok govore. Ako osjete da su nepoželjni, mogu postati obeshrabreni što može izazvati prijevremenu smrt.

Skupština može mnogo učiniti

Ali, moraju li vjerni ostarjeli kršćani bez djece u vjeri, biti lišeni svake ljubazne pomoći? Ne, ispravno je da se kršćanska skupština, “Božja obitelj”, ljubazno brine o takvim vjernim kršćanima, koji su ostarjeli i nemoćni na putu Božje istine (1. Tim. 3:15; 5:16).

Neka kršćanska sestra piše u vezi toga: “Iako moj muž nije u istini, sa njegovim dopuštenjem brinem se o jednoj vrlo staroj (86 godina) duhovnoj sestri već više od šest godina. Bila sam pokrenuta ljubavlju prema toj sestri; u njoj sam vidjela svoju ‘baku’. U početku je to bio težak teret, jer je svakome stalno zapovijedala, pa čak i djeci. Jehova je zaista pomogao. Djeca su, također, naučila kako izaći na kraj sa starim ljudima.”

Što se tiče druge starije sestre, pisao je neki kršćanski brat: “Krstila se kad je imala 76 godina, nakon teškog i usamljenog života. Pošto je bila srčani bolesnik i teško se kretala, bilo joj je potrebno više njege. Kada je napunila 81 godinu, mi smo bili još uvijek mladi i u braku nepune dvije godine. Uspjeli smo joj uljepšati te godine njenog života posjećujući je svaki dan, pa makar samo i na kratko. Obavljamo joj sve poslove, a moja žena pere i kuha za nju. Najveći dar, koji smo joj mogli dati bio je, da našem sinu dademo njeno ime. Ona je tada zaplakala rekavši: ‘Sada sam prava baka.’”

Ostali u kršćanskoj skupštini mogu učiniti mnogo toga, što se tiče pružanja pomoći starijim osobama u njihovoj sredini, upravo kako im je Jehova Bog savjetovao. Možeš li i ti drugima pomoći na taj način?

Bog blagoslivlja tu pripremu

Sasvim sigurno nije mala stvar pozvati svoje roditelje da stanuju u tvom domu. Ali, zapazi slijedeće primjedbe onih, koji su to učinili:

“Bilo je to izvanredno svjedočanstvo”, primijetila je neka osoba. “Prisustvo stare majke sigurno podupire jedinstvo u obitelji”.

Neki kršćanin je pisao: “Na taj način smo osjetili blagoslove jer smo pokazivali više poštovanja jedan drugome kao muž i žena, te smo naučili trpjeti.”

Neka druga kršćanka je pisala: “Kada je mama došla živjeti k nama bila je invalid. Ali, korak po korak povećavala je svoje područje rada u obitelji, a istovremeno je postala jača i zdravija.”

Što bi ti sada učinio, ako bi jedan ili oba tvoja roditelja postala nemoćna? Zašto ne bi sjeo i u miru razmislio o svemu onome, što su tvoji roditelji učinili za tebe dok si bio mali, pa i kasnije. Pitaj se: gdje bih bio ja bez njih? Kakav primjer mogu ostaviti svojoj djeci, ljubazno se brinući o roditeljima? Osim toga, što Bog želi da ja radim? Odgovor na to glasi: “Ne odreci dobra onom koji na njih pravo ima, kad mu možeš učiniti” (Pr. Sal. 3:27, BA).

[Slika na stranici 3]

Isus je povjerio brigu za svoju majku učeniku Ivanu

[Slika na stranici 4]

Kršćani su dužni uzvraćati brigu svojim roditeljima kako su je i sami uživali dok su bili mladi