Pokazujući skrb za “stado Božje”
“Pazite sami na sebe i na sve stado u kojem vas je duh sveti imenovao nadglednicima da štitite skupštinu Božju, koju je Bog otkupio krvlju svoga Sina” (Dj. ap. 20:28, NS).
1. Koliku brigu je Isus Krist pokazao za one, koje je usporedio sa ovcama?
NITKO na Zemlji nije pokazao veću brigu za članove ljudske obitelji od Isusa Krista, Velikog uzora. On se obratio onima koji su slušali njegov glas kao svojim “ovcama”. I poput dobrog pastira položio je svoju dušu ili dao svoj život u njihovu korist (Iv. 10:11, 27). Nakon svog uskrsnuća iz mrtvih Isus je utisnuo svom apostolu Šimunu Petru potrebu za poklanjanjem naročite pažnje tim “ovcama”. Kako je to Isus učinio? Tako da je Petar doista cijelog svog preostalog života bio potaknut to činiti.
2. a) Kako je Petar reagirao na pitanja koja mu je postavio njegov gospodar, prema Ivanu 21:15-17? b) Što je tu Isus naglasio? Kako?
2 Isus je tri puta postavio Petru slično pitanje. Dva puta ga je pitao: ‘Šimune, voliš li me?’ Napokon Isus je pitao: “Šimune, sine Ivanov, jesi li mi sklon?” Nakon što mu je praktično postavio i treći put isto pitanje, Petar se ražalostio i jasno zajamčio svom Gospodinu: “Ti znaš sve; ti znaš da sam ti sklon.” Da, Isus je bio potpuno svjestan Petrove ljubavi i naklonosti prema njemu. Ali, apostol je trebao to dokazati tijekom dugačkog vremenskog razdoblja. Kako? Pokazivanjem brige za “ovce”. Nakon što je Petar svaki puta potvrdno odgovorio na postavljeno pitanje, Isus je podvukao tu misao rekavši: 1) “Pasi jaganjce moje”; 2) “Čuvaj ovce moje”; 3) “Pasi ovce moje” (Iv. 21:15-17, NS). Dakle, Isus nije samo najdjelotvornije naglasio svoju osobnu brigu za “ovce”, već je ukazao i na buduću Petrovu tešku odgovornost da se brine o njima. To je ono što je posebno naglasio njegov Gospodin.
3. a) Kako je Petar dokazao da ljubi “dobrog pastira”? b) Što pokazuje da se nije samo Petar brinuo o “stadu”?
3 Za Petra je to bio nezaboravan doživljaj. Isus je, bez sumnje, mogao duboko prodrijeti u apostolovo srce. Da bi dokazao svoju ljubav prema dobrom pastiru, Isusu Kristu, Petar nikada neće zanemariti pasti “ovce”. Ljubazno i savjesno će nastojati čuvati “stado”. Oko 30 godina kasnije pisao je Petar ‘privremenim, po svuda rasijanim stanovnicima’, to jest, onima koji su postali učenici Isusa Krista. Podsjetio ih je, kao one koji pripadaju “Božjem stadu”, da su oslobođeni svog prijašnjeg besplodnog oblika ponašanja. Kako je to bilo postignuto? Ne otkupom na temelju takovih običnih stvari, kao što su srebro ili zlato, već ‘Kristovom skupocjenom krvlju kao bezazlenog i neokaljanog janjeta’ (1. Petr. 1:1, 18, 19). Petar je shvatio da je bila dana velika cijena. Jehova Bog je morao platiti žrtvom svog jedinorođenog Sina kojeg je poslao na Zemlju da da otkup za mnoge (Mat. 20:28; Iv. 3:16). U vrijeme kad je Petar pisao svoje prvo pismo, broj otkupljenih članova “stada” porastao je na mnoge tisuće. Tako je bilo više “ovaca” nego što je Petar mogao brinuti za njih. Međutim, osim Petra, pojavili su se i drugi sposobni muževi koji su pokazivali brigu za “stado” time što su ga hranili, vodili i štitili. Oni su, također, shvatili da “stado” pripada Jehovi. I u naše vrijeme su to potpuno shvatili deseci tisuća duhovnih potpastira, kojima je dana odgovornost da pasu “Božje stado” i da se brinu o njemu.
4. Koji odgovarajući savjet je dao Petar u vezi pastirskog djelovanja kad je pisao starijim muževima u kršćanskoj skupštini?
4 Kad je Petar bio inspiriran da napiše svoje prvo pismo, bez sumnje se mogao sjetiti što je Isus utisnuo u njegove misli i srce s obzirom na brigu o “ovcama”. To je očito iz apostolovih riječi opomene, upućenih ne samo tim potpastirima prvog stoljeća, već i starješinama današnjeg Božjeg naroda. Petar je pisao: “Starješine koje su među vama, opominjem ja, starješina kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja će se uskoro očitovati: Pasite stado Božje koje je među vama i nadzirite ga ne na silu, nego dragovoljno, prema Božjoj volji; ne iz težnje za prljavim dobitkom; nego iz oduševljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit ćete neuveli vijenac — slavu” (1. Petr. 5:1-4, ST).
Ljubazno se brinuti o “Božjem stadu”
5. a) Kakav stav bi trebao imati neki kršćanski nadglednik da bi bio djelotvoran i ispunio svoju odgovornost prema “stadu”? b) Zašto može danas nadglednik gledati na stvari poput Petra?
5 Kao svjedok-očevidac Kristovih patnji, Petar se osjetio pobuđenim istaknuti važnost pokazivanja brige za “Božje stado”. Upravo kao što je glavni pastir, Isus Krist, pokazao brigu za “stado”, tako bi trebali činiti i svi potpastiri danas. Ali, ako bi se neki kršćanski nadglednik osjećao primoranim služiti, tada to sigurno ne bi mogao raditi. Nijedan postavljeni starješina danas ne bi se trebao osjećati primoranim služiti zato jer je stavljen pod pritisak. Iako nošenje te odgovornosti, koja je zapravo prednost, uključuje mnogo posla, ljubazni potpastir pokazat će želju da pomaže i da bude koristan. Ali, takav duh će pokazivati samo onda ako ima jednako duševno stanovište koje je posjedovao Isus Krist. Isus je bio ponizan i spreman izdržati patnje (Fil. 2:5-8; 1. Petr. 4:1). Ako neki starješina prizna sebe za dio “stada” pod brigom velikog pastira, Jehove Boga i shvati da mora odgovarati pred Jehovom i dobrim pastirom Isusom Kristom, a ne pred nekim ljudima, tada će revnosno i bez žaljenja služiti (1. Petr. 2:25). Premda današnji nadglednici nisu bili svjedoci Isusovih patnji, kao što je bio Petar, njima su dostupni detaljni biblijski izvještaji o Kristovom životu i službi. Zato mogu i oni poput Petra promatrati stvari i imati jednak duh kakav je imao apostol u pogledu pastirske brige o “stadu”.
6. Što bi trebali nadglednici zadržati na umu kod ophođenja sa “stadom”?
6 Da bi bio dobar primjer, kršćanskog potpastira ne smije privlačiti nepošteni ili sebični dobitak ili postizanje prekomjernog ugleda. Svaka ‘veličina’ koja bi mogla biti uključena, ovisi od njegovog stavljanja na raspolaganje svojoj braći i to pristupačnošću i služenjem njihovim duhovnim interesima. Znajući da “stado” pripada Jehovi, koje je otkupio krvlju svog Sina, primjeran starješina ne ‘gospodari nad onima koji su Božje nasljedstvo’. Umjesto toga, ti potpastiri postupaju sa “stadom” nježno i zaštitnički, slijedeći time savjet i primjer dobrog pastira (Mat. 20:25-27; Titu 1:7; suprotno izvještaju iz Ezehijela 34:2-4; Judi 16).
7. Na koje načine pokazuju mnogi nadglednici pravu brigu za “stado”?
7 Zacijelo se mora priznati da većina kršćanskih nadglednika danas pokazuje na razne načine doličnu brigu za “stado”. Vremenom i naporima utrošenim na hranjenju “ovaca”, pokazujući osobnu pažnju pojedincima i vodeći skupštinske sastanke, daju dobre primjere braći u vjeri (1. Tim. 5:17). Uzmi također u obzir dobro vodstvo koje preuzimaju savjesni potpastiri u službi propovijedanja, tražeći druge osobe slične ovcama i praveći učenike (Mat. 28:19, 20; 2. Tim. 4:5). A što je s brigom koja se pokazuje zaštićivanjem “stada” od svjetskih elemenata i onih koji bi mogli prevariti “stado”? (Efež. 4:11-14; Kol. 2:8; Juda 22, 23). Na ove i mnoge druge načine ima koristi “Božje stado” od onih koji vrše svoje pastirske dužnosti iz ljubazne brige za njihovu duhovnu dobrobit.
Vrijedne pouke za nas danas
8. Što je Pavao organizirao u korist starješina Efeza da bi im pružio duhovno ohrabrenje?
8 Čitajući biblijske izvještaje o tome što su postigli nadglednici u prvom stoljeću, na nas ostavlja utisak izgrađujući primjer apostola Pavla. On je, također, kao i Petar ohrabrivao starije muževe. Na putu za Jeruzalem Pavao je sazvao sastanak starješina Efeza. Bez sumnje, oni su vrlo cijenili što su imali priliku provesti neko vrijeme s Pavlom, kao što se i danas nadglednici u određenim vremenskim razmacima sastaju da bi izmijenili korisna iskustva, međusobno se izgrađivali u vjeri i primili biblijske opomene.
9. Kako nam pokazuje izvještaj iz Djela apostolskih 20:18-21 da je Pavao bio samopožrtvovan čovjek Božji?
9 Iz Pavlovog razgovora sa starješinama Efeza možemo izvući neke vrijedne pouke. Izvještaj u Djelima apostolskim 20:17-38 pruža nam dublji uvid u odlike primjera koji je apostol ostavi svojoj braći, uključujući i starije muževe Efeza. Da li je Pavao bio sluga koji je sebe štedio i uživao samo putujući po različitim mjestima azijske oblasti? Nipošto ne. On je bio samopožrtvovni čovjek Božji, koji je “služio Gospodinu sa svakom poniznošću uma u suzama i nevoljama” za sve vrijeme dok je bio tamo (Dj. ap. 20:18, 19). Nije se uzdržavao poučavati ... “javno i od kuće do kuće” u trenucima opasnosti. Nije se bojao što će o njemu misliti neki stanovnici u tom kraju, a niti se plašio protivničkih prijetnji. Pavao je dao temeljito svjedočanstvo na tom području. (Dj. ap. 20:20, 21; usporedi s Dj. ap. 19:1-20:1; 2. Korinćanima 1:8-11).
Pastirsko djelovanje u vrijeme progonstva
10. Kako oponašaju mnogi sadašnji nadglednici Pavla u svojim naporima da pomognu “stadu” usprkos osobnim patnjama?
10 Apostol je bio na putu za Jeruzalem, ne bojeći se “okova i nevolja” koji su ga tamo očekivali. Bio je spreman položiti svoj život, ako je potrebno, da bi vjerno priveo kraju svoj put i izvršio službu koju mu je dodijelio Gospodin Isus (Dj. ap. 20:22-24). Kakav divan primjer je to bio nadglednicima u Efezu! Pavao se nije brinuo samo za one koji su trebali čuti “dobru vijest”, već i za pojedince koji su bili odgovorni za širenje te poruke drugima. Zar ne bi trebali takvu brigu pokazivati danas svi postavljeni kršćanski starješine? Srećom, imamo takve muževe koji oponašaju Pavla u tome, jer su spremni izložiti opasnosti svoj život za “dobru vijest” i zaštititi svoju braću. U zemljama gdje kršćani podnose teška progonstva, mnogi vjerni potpastiri doista su ostali lojalni kod “stada”, iako se pružila mogućnost tim odgovornim muževima otići u zemlje gdje su takve nevolje mogli izbjeći. To objašnjava slijedeći primjer: Nedavno je neki starješina, koji je podnio mnoge godine zatvora i okrutna kažnjavanja, posjetio Sjedinjene Države da bi prisustvovao poučnom školovanju koje je bilo pripremljeno za osoblje Udruženja Kule stražare. Pružila mu se prilika da pređe u zemlju gdje za sada još nema progonstava. Ali izabrao je vratiti se u zemlju gdje će po svim izgledima ponovno biti podvrgnut zatvoru i teškim progonstvima. Kao i toliko mnogo drugih kršćanskih starješina ili potpastira, on misli da je briga za “stado” daleko dragocjenija prednost od svoje osobne slobode. Takvi nadglednici su, zacijelo, za pohvalu. Kako li je divno da oni nastavljaju brinuti se o ‘ovcama u nevolji’! (Usporedi s Izaijom 32:1, 2).
11. a) Kakav je bio Pavlov položaj u odnosu na krivicu za prolivenu nedužnu krv, imajući u vidu Djela apostolska 20:25-27 i kako mogu danas nadglednici zadržati sličan položaj? b) Kako nadglednici postupaju, što je sasvim razumljivo, prema osobama kojima su prvobitno pomogli postati učenicima?
11 Među onima koji su bili nadglednici u Efezu bilo je i onih kojima je Pavao “propovijedao Kraljevstvo”. Oni su čuli tu poruku iz njegovih vlastitih usta. Izlio ju je iz svog srca, kako njima tako i drugima, objavljujući ‘cjelokupan savjet Božji’, a ne, svoje ideje. Zato je njegova savjest bila čista. Neće biti optužen za prolivenu nedužnu krv zbog toga, što je propustio svjedočiti (Dj. ap. 20:25- 27). Tako bi trebalo biti i s nadglednicima u vrijeme nevolja, poteškoća i tegoba u dovršavanju djela svjedočenja Kraljevstva diljem zemlje. Nadglednici znaju danas da mnogo ovisi od njihovog revnosnog primjera u predvođenju tog djela. Iz tog razloga se trude sudjelovati što je moguće više u objavljivanju “dobre vijesti”. Time su i oni čisti i slobodni od svake krivice za prolivenu nedužnu krv. Drugi u skupštini zapažaju da ti starješine prednjače u opominjanju zlih i pronalaženju iskrenih. Uslijed toga su ti vjernici ohrabreni slijediti njihov dobar primjer. Kao u slučaju onih kojima je Pavao pomogao, ima mnogo osoba u “stadu” koje su došle najprije u vezu s nadglednicima koji su svjedočili u njihovom području. Ti pojedinci su sada u skupštini i nadglednici se još više brinu za njih (1. Sol. 1:5, 6; 2:7, 8).
12. Kako trebamo razumjeti Pavlov savjet u Djelima apostolskim 20:28?
12 Pavlova velika briga za starije muževe Efeza, kao i za “stado” o kojem su oni vodili računa, pokazuje se u slijedećim njegovim riječima: “Pazite sami na sebe i na sve stado u kojem vas duh sveti imenovao nadglednicima da štitite skupštinu Božju, koju je Bog otkupio krvlju svog Sina” (Dj. ap. 20:28, NS). Svaki od tih muževa je sigurno osjetio potrebu ispitati se u pogledu ozbiljne odgovornosti koju je uključivalo čuvanje “stada”. Pavlov savjet su ti nadglednici trebali primijeniti također na sebi kao starješinskom tijelu. Trebali su surađivati i zajednički raditi brinući se o “stadu”. Da bi postigli najbolje rezultate trebali su biti jedinstveni u svemu. To samo po sebi pokazuje da su trebali imati duboku skrb za “stado”.
13. Što se može reći u vezi današnje primjene Djela apostolskih 20:28?
13 Kako je prikladno upotrijebiti Pavlovu opomenu koja koristi današnjim kršćanskim starijim muževima! Često puta kad se putujući nadglednici sastanu sa skupštinskim starješinama, služe te riječi, zapisane u Djelima apostolskim 20:28, za temelj zdravog savjeta. Zapazimo, ono što je tamo rečeno ne znači samo paziti na sebe. Štoviše, cijelo starješinsko tijelo je u svakoj skupštini odgovorno brinuti se za određene potrebe “stada”. To je ispravno, iako svaki starješina može imati određeno zaduženje koje doprinosi tom sveopćem cilju. Nadglednici moraju svoje pastirske dužnosti ispunjavati savjesno i s ljubaznom brigom, uviđajući da je “stado” dragocjeno Jehovi obzirom na plaćenu cijenu za njegov otkup (Efež. 1:7).
Čuvajući od otpalih “vukova”
14. a) Koje upozorenje se nalazi u Djelima apostolskim 20:29, 30? b) Zašto je Pavlu bilo vrijeme da upozori nadglednike Efeza?
14 Znajući što će se razviti nakon njegove smrti i smrti ostalih apostola, Pavao je upozorio: “Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci koji neće štedjeti stada; i između vas samih dići će se neki koji će naučavati opaku nauku da odvuku učenike za sobom” (Dj. ap. 20:29, 30, ST). Kasnije je apostol Petar upozorio da će biti oportunista (prevrtljivaca) i osnivača sekti, koji će plijeniti neoprezne, neupućene i kolebljive (2. Petr. 2:1-3; 3:15, 16). Dok su apostoli bili prisutni, služili su kao prepreka naginjanja u tom smjeru. Ali u Pismu je bio prorečen veliki otpad i do njega je zaista došlo. On još uvijek postoji u obliku nazovikršćanstva (2. Sol. 2:6-10).
15. a) Zašto bi današnji pastiri “stada” trebali biti posebno budni? b) Zašto je ponekad neophodno da starješine postupaju po uputstvu danom u Rimljanima 16:17-19?
15 U ovo “vrijeme kraja”, kršćanski Jehovini svjedoci se ozbiljno upozoravaju na otpad ili odstupanje (Dan. 12:4; Mat. 24:9-13). Dakle, vjerni kršćanski potpastiri moraju pokazati brigu za “stado” budno pazeći na njega. Oni bi trebali biti tako budni da štite članove “stada” od upadanja u loše društvo (1. Kor. 15:33). Zadržati zdravo duhovno gledište i stav nije lako s obzirom na stalne pritiske od nečistog svijeta. Zato bi trebala svaka osoba u skupštini slijediti opomenu: “Sjećajte se svojih starješina koji su vam navijestili riječ Božju. Promatrajući ishod njihova življenja nasljeđujte, njihovu vjeru!” (Jevr. 13:7, ST) Ponekad starješine mogu smatrati neophodnim pružiti biblijski savjet i upozoriti svoju braću da ne padnu pod utjecaj onih, koji traže svoje sebične interese i zadovoljstva, a ne gledaju na duhovno dobro “stada” kao cjeline. U takvim slučajevima primjenjuje se strogo uputstvo koje je Pavao dao u Rimljanima 16:17-19. Objasnio je: “Molimo vas, braćo, čuvajte se onih koji prave razmirice i sablazni suprotno nauci koju vi primiste! Klonite se njih! Takvi, naime, ne služe našem, Gospodinu Kristu, nego svom trbuhu, te slatkim i laskavim riječima zavode srca priprostih. Glas o vašoj poslušnosti dopro je do sviju. Zato se radujem zbog vas, ali hoću da budete mudri s obzirom na dobro, a bezazleni s obzirom na zlo!” (ST).
Truditi se u korist “stada”
16. a) Što pokazuje činjenica da je Pavao ponekad opominjao u suzama? b) Što danas nastoje marljivo činiti nadglednici u svojoj brizi za “stado”?
16 Budući da je Pavao mnogo putovao, imao je potpun pregled nad onim što se događalo u skupštinama u njegovo vrijeme. Znao je da su postojali razni problemi i opasnosti. Zato je razumljivo da je trebalo podstaći starije muževe Efeza da sačuvaju duhovnu budnost. U razdoblju dužem od tri godine Pavao je pokazivao svoju ljubav i brigu neprestano ih opominjući čak i u suzama (Dj. ap. 20:31). Očigledno su s takvim pastirskim djelovanjem bila povezana i osjećanja. Pavao je sigurno dao dio sebe poklanjajući budnu i ljubaznu pažnju. Stoga nije iznenađujuće da ponekad i danas nadglednici doživljavaju slična iskustva, naročito kad rješavaju teške probleme. (Usporedi s 2. Korinćanima 2:4.) U takvim situacijama se prvenstveno brinu o “stadu”. Marljivo rade da bi ga sačuvali duhovno čistim i zdravim, bez kvasca (1. Kor. 5:6; Gal. 5:7-10; Titu 2:1).
17. a) Koju važnu misao bi trebali naučiti iz Pavlovih riječi u Djelima apostolskim 20:32? b) Kakav ishod se dopušta time što se osobe i njihovi interesi predaju Jehovi?
17 Preporučujući nadglednike Efeza “Bogu i riječi njegove nezaslužene dobrote”, Pavao je mogao osjećati povjerenje da su u najboljim rukama (Dj. ap. 20:32). Tako je i danas. Nakon što nadglednici poduzmu sve što mogu, dajući savjet i pomoć ili poduzimajući neke druge disciplinske mjere razumne po Pismu, oni mogu staviti stvari u Božje ruke. U situacijama gdje su naša draga braća i sestre opterećeni teškim problemima, uvijek je utješno znati da će ishod biti po Božjoj volji, predajući njih i njihove interese Jehovi u molitvi i dopuštajući da njegova Riječ, duh i organizacija pruže potrebno uputstvo. Sve što se dogodi pod takvim okolnostima, dogodit će se Božjim dopuštenjem. (Usporedi s 1. Petrovom 2:23.) Time se također pokazuje briga za “stado”, jer se tako skreće pažnja na onoga koji može najbolje učiniti u svakoj situaciji.
18. a) Kako je Pavao gledao na materijalno opskrbljivanje? b) Kako pokazuju nadglednici brigu za “stado” oponašajući u tome Pavlov primjer?
18 Pavao je čistom savješću mogao ukazati na činjenicu da nije nastojao obogatiti se na račun svoje braće. Radio je svojim vlastitim rukama i tako imao zadovoljstvo brinuti o svojim potrebama (Dj. ap. 20:33, 34). Istina, primio je nešto od kršćana iz Filipa, kad je bio u nevolji. No, on nije tražio takve darove, već, štoviše, plod koji je vezan uz davanje (Filip. 4:14-17). Kao što je Pavao bio marljiv i nije služio za nepošteni dobitak, tako i današnji nadglednici mogu ostaviti dobar primjer pokazujući da nisu lijeni ili da ne pokušavaju izbjeći težak posao. Njihova briga za “stado” sprječava ih da padnu na teret skupštini (2. Sol. 3:6-10).
19. Kako utječe na nadglednike i skupštinu u cjelini, ako se postupa po načelu iznijetom u Djelima apostolskim 20:35?
19 Primijetivši što je Pavao pokazivao svojim životom i službom, ti nadglednici Efeza imali su neke propuste dok su nastojali pomagati slabima i dati sebe za izgradnju skupštine. Postupajući po načelu da “više usrećuje davanje negoli uzimanje”, sadašnji kršćanski nadglednici daju dobar primjer drugima (Dj. ap. 20:35, NS). Uistinu, oni ne daju samo mnogo, već daju neograničeno. Nastavljajući to činiti doprinose sreći svih u skupštini Jehovinih svjedoka.
“Briga o svim skupštinama”
20. U kojoj mjeri su se Petar i Pavao brinuli za “stado”?
20 Očito je da su ti dobri primjeri, dani po vjernim apostolima Petru i Pavlu, bili izvanredni. Oni su sebe trošili u korist kršćanske braće i nisu pokazivali duboku brigu samo za jednu skupštinu, već za cijelu zajednicu svoje braće (1. Petr. 2:17). Usprkos mnogim nepogodnostima, problemima i nevoljama, apostoli su najprije mislili na dobrobit “stada”.
21. a) Što je bilo uključeno, prema 2. Korinćanima 11:23-28 u “povrh svega”, što je Pavao doživio? b) Kako je Pavao pokazao duboku skrb za druge?
21 Pišući vjernoj braći u Korint, Pavao je spomenuo batine, zatvaranja, neugodna iskustva i razne opasnosti s kojima se suočavao dok je služio kao sluga. Zatim je apostol dodao: “Povrh svega — moje svakodnevno salijetanje: briga za sve crkve (skupštine)” (2. Kor. 11:23-28, ST). Možemo zamisliti kakve je pritiske Pavao podnosio i koliko se brinuo za ‘sve skupštine’, jer je bio u kontaktu s mnogim kršćanskim zajednicama (2. Tim. 4:9-13). Putovao je daleko u svojstvu misionara i učinio mnogobrojne naknadne posjete skupštinama (Dj. ap. 15:36). Njegovo djelovanje u korist drugih bilo je uistinu za pohvalu. Držao je govore u toku dužeg razdoblja, redovno svjedočio u sinagogama, na javnim mjestima i od kuće do kuće (Dj. ap. 17:2; 19:9, 10; 20:20). Da bi se pobrinuo za svoje materijalne potrebe i da ne bi pao skupštini na teret, bilo je neophodno za Pavla da se prihvatisvjetskog posla (Dj. ap. 18:1-3; 1. Sol 3:8, 9). Apostol je, očito, utrošio dosta vremena studirajući Božju riječ i znanje koje je tako postigao, bez sumnje mu je dobro poslužilo kad je bio od Boga inspiriran da napiše značajnih 14 od 27 knjiga, koje sačinjavaju Kršćanske grčke spise. Pavao je, zacijelo, bio vrlo zaposlen, ali uvijek je pokazivao veliku brigu za “stado”.
22, 23. a) Koje su neke od učinjenih priprema za “Božje stado” u naše vrijeme? b) Što dokazuju sve te pripreme i kako bi one trebale utjecati na nas?
22 Mnogo toga je učinjeno danas u korist “Božjeg stada”. Pomisli na potrebe koje se ukazuju skupštinama Jehovinog naroda diljem cijele Zemlje, a čiji broj doseže preko 42 000. “Vjerni i mudri sluga” se brine za redovito pritjecanje duhovne hrane (Mat. 24:45-47). Redovito se organiziraju programi za skupštinske sastanke, pokrajinske i oblasne sastanke i da bi se kršćanima omogućilo okupiti se za zajednički duhovno izgrađujući studij, obožavanje i biti u takvom društvu (Jevr. 10:23-25). Putujuće nadglednike se šalje u posjete svim skupštinama i da se brinu za njihove posebne potrebe. (Usporedi s Djelima apostolskim 16:4, 5.) Skupštinama i starješinskim tijelima šalju se pisma, koja sadrže savjete i ohrabrenja. (Usporedi s Filipljanima 1:1; 1. Petrovom 5:12; Judom 3). Također su poduzete još i druge mjere koje ne možemo ovdje navesti zbog njihove mnogobrojnosti — da bi koristile “Božjem stadu” kako duhovno, tako i općenito.
23 To djelo zahtijeva mnogo vremena, napora i izdataka. Ali što ono dokazuje? Ono dokazuje da se Jehova brine o svom narodu. Preko svog Sina, dobrog pastira, Bog pokazuje divnu pastirsku sposobnost (Iza. 40:10, 11). Desetine tisuća potpastira postavljeno je po svetom duhu i vrši pastirske dužnosti za “Božje stado”. Sve to pokazuje ljubaznu brigu za “stado” u cjelini i za pojedince koji sačinjavaju “stado”. Zato trebamo osobno, iz cijelog srca cijeniti ljubav koju nam pokazuju veliki pastir, Jehova Bog i njegov sin, Isus Krist u svojoj ljubaznoj brizi o nama.