Prva žena je bila prevarena

ONA je bila besprimjerna među ženama. Njeno rano djetinjstvo i prijelaz u zrelu ženu nikada nije pripadalo njenom životnom iskustvu. Od samog početka bila je zrela žena. U stvari, prvi dan života bio je i dan njenog vjenčanja.

Ugledavši je, Adam je bio potaknut reći: “Sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica (žena), jer je uzeta od čovjeka” (1. Mojs. 2:23).

Zašto je Adam dao takvu izjavu o prvoj ženi koju još nikada do tada nije vidio? Neko vrijeme čovjek je bio jedini član ljudske vrste koji je živio u divnom raju, vrtu ili parku, koji mu je pružao sve životne potrebe. Kad je promatrao različite životinje i izabirao im odgovarajuća imena, mogao je primijetiti da su svi imali svoje parove. No, među njima nije našao nikoga od svoje vrste s kim bi mogao dijeliti iskreno prijateljstvo i ljubav (1. Mojs. 2:19, 20). Dakle, on je odmah uvidio da je žena bila podesna drugarica za njega, njegova nadopuna. Kasnije joj je dao ime Eva, što znači “živa”, jer je trebala postati ‘mati svim živima’ (1. Mojs. 3:20).

Njen početak

Evin začetak nije bio u sićušnoj stanici kao što je to slučaj kod drugih ljudi, već u rebru koje je Stvoritelj izvadio Adamu sa strane. U svjetlu današnjeg medicinskog znanja, izgleda da je najprikladnije izabrati rebro. Kad je opna koja obavija kosti (tanko vezivno tkivo ili površinski sloj na kostima) bila popunjena, odstranjenje rebra nije ostalo trajno. Rebro će ponovno izrasti. Svakako, Stvoritelju koji je omogućio da se čovjek razvije iz oplođene jajne stanice u maternici, nije bilo teško uzeti mnoge stanice koje sačinjavaju rebro te iz tih stanica načiniti ženu. Budući da je Adam tvrdo spavao kad mu je Bog uzeo rebro sa strane, morao je od Stvoritelja saznati na koji način je nastala žena. To bi objasnilo zašto je on rekao za Evu da je ‘kost od njegovih kostiju i tijelo od njegovog tijela’ (1. Mojs. 2:21-23).

Predstojali su divni izgledi za Evu i njenog muža Adama. Trebalo je napuniti Zemlju svojom vrstom, pretvoriti zemlju izvan vrta u divan raj (1. Mojs. 1:28). Međutim, hoće li dalje uživati život u raju ovisilo je od poslušnosti prema zapovijedi njihovog Stvoritelja. Najviši je proglasio zabranjenim Adamu i Evi plod od ‘drveta znanja dobra i zla’ (1. Mojs. 2:16, 17). To drvo je simboliziralo Stvoriteljevo pravo da određuje što je dobro a što zlo za njegovu ljudsku djecu. Kako bi bilo samo neprikladno za stvorenje da postavi mjerilo za dobro i zlo!

Prevarena uz pomoć zmije

Ipak je Eva u vezi ‘drveta znanja dobra i zla’ pala kao žrtva prijevare. Jednog dana kad nije bila u pratnji svog muža, doživjela je vrlo neobično iskustvo. Oprezna zmija je prividno postala mudra i osposobljena da govori. Nepoznat Evi, podmukao duhovni Božji sin, upotrijebio je zmiju i govorio kao trbuhozborac (Usporedi s Ivanom 8:44). Ta niska zmija postavila je pitanje koje je izgledalo bezazleno: “Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” (1. Mojs. 3:1) Eva je ispravno odgovorila, jer joj je sigurno Adam rekao o ‘drvetu znanja dobra i zla’. Ona je rekla: “Mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete” (1. Mojs. 3:2, 3). Međutim, zmijino raspitivanje je lukavo navelo Evu da razmišlja o pitanju koje je ranije nije zanimalo. To pitanje je bilo: zašto je plod od ‘drveta znanja dobra i zla’ bio zabranjen s osudom na smrtnu kaznu?

Zmija je imala spreman odgovor: “Nećete vi (govori u množini, što uključuje i Adama) umrijeti; nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojs. 3:4, 5). Sada je Eva bila suočena s odlukom. Hoće li stupiti u obranu Stvoritelja kojemu je dugovala svoje postojanje i koji je dao njoj i njenom mužu sve potrebne stvari za vječni život u sreći? Ili će poslušati riječi niskog stvorenja koje nije nikada ništa učinilo za nju? Eva nije bila slabo poučena za donijeti ispravnu odluku, poznala je Božji zakon i imala nepogrešive dokaze da Stvoritelj ljubi nju i njenog muža. Tako je Eva trebala zaključiti da se sigurno nalazi neki dobar razlog iza Božje zapovijedi i da je u njenom najboljem interesu da sluša. Osim toga, budući je njen muž s njom bio jedno tijelo, bilo bi sasvim ispravno da se najprije posavjetuje s njim o toj stvari.

Međutim, Eva je, nažalost, izgleda propustila razvijati potrebno cijenjenje prema Stvoritelju, kako bi mislila pozitivno o božanskoj zapovijedi. Biblijski izvještaj nas izvještava: “I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi” (1. Mojs. 3:6a). U duhu nezavisnosti, Eva je izabrala odlučivati za sebe što je dobro a što zlo, umjesto da se u tom pogledu pokorila božanskoj odluci. Bila je potpuno prevarena, pomoću laži koja je bila izgovorena preko zmije. Dakle, kad je uzela zabranjeno voće, uzela je to u očekivanju da će poboljšati svoje stanje.

Eva nije gubila vrijeme već je prišla mužu s namjerom da ga zadobije da sudjeluje s njom u prestupanju Božjeg zakona. Adam je znao da će uzimanje voća za njega značiti smrt. Nije vjerovao zmijinim riječima: “Nećete vi umrijeti”. Ali, Adam je na kraju popustio ženinom nagovaranju u vezi uzimanja voća (1. Mojs. 3:6b).

Tragične posljedice

Kakav je bio rezultat toga? Trenutni učinak je bio neprijatan. Adam i Eva nisu više mogli međusobno gledati čestito svoja naga tijela. Njihova loša savjest navela ih je na osjećanje nečistoće, probuđujući u njima osjećanja koja još nikada do tada nisu imali. Od smokvinog lišća načinili su sebi odjeću (1. Mojs. 3:7).

Kasnije kada su čuli Božji glas, Eva se pridružila Adamu skrivajući se između drveća u vrtu. Odgovarajući na Stvoriteljevo pitanje povodom njihovog postupka, Eva je priznala: “Zmija me prevari, te jedoh” (1. Mojs. 3:8-13).

Tragične posljedice su zadesile taj prvi ljudski par. Eva je napustila svoju od Boga joj dodijeljenu ulogu i preuzela svojstvo učitelja u pogledu svog muža. Kazna koju je Stvoritelj izrekao nad njom, otkrivala je štetne posljedice, koje će taj put imati za njen brak. Adam će ‘vladati’ nad njom, što znači da će svoje poglavarstvo sprovoditi na dominirajući, tiranski način. A ona će ipak imati strasnu čežnju, jako osjećanje potrebe za njim (1. Mojs. 3:16).

Majčinstvo će također biti praćeno problemima. Božanska presuda je bila: “Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš; s mukama ćeš djecu rađati” (1. Mojs. 3:16). U svom sada nesavršenom stanju, Eva je trebala biti podvrgnuta takvim bolovima pri rađanju da bi shvatila da smrt može zadesiti nju i njeno potomstvo.

Konačno će umrijeti i ona i njen muž. Njihova tijela će se raspasti i vratiti u elemente zemlje (1. Mojs. 3:19).

Osim toga, Eva i njen muž bili su izvan svog divnog, rajskog prebivališta i započeli su život pod teškim uvjetima u neobrađenom području. Međutim, Stvoritelj se ljubazno pobrinuo i dobili su dugačke kožne haljine (1. Mojs. 3:21-24).

S vremenom je Eva postala majkom Kaina i Abela, kao i drugih sinova i kćeri (1. Mojs. 4:1, 2; 5:4). Zamisli, kako se je osjećala kad je saznala da je Kain ubio svog brata Abela. Kakav šok je za nju bila ta prva ljudska smrt! Nakon toga, kada je Adam imao 130 godina, Eva je rodila drugog sina. Dala mu je ime Set, rekavši: “Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kain” (1. Mojs. 4:25, ST; 5:3).

Kako li snažno prikazuje slučaj Eve da nepoštovanje božanskog zakona dovodi do ozbiljnih problema! Kad god su iskušenja takva da nam se čini privlačnim pogriješiti, nemojmo zaboraviti ono što se dogodilo Evi. Sreća ne može proizići iz nepoštovanja mjerila od našeg Stvoritelja za ono što određuje dobro i zlo. Nemojmo biti kao Eva i podleći prijevari na našu trajnu štetu.