Siječanj

Muž i žena maločemu se toliko raduju kao rođenju svog djeteta. Iako roditelji jako vole svoju bebu, nipošto ne žele da ona zauvijek ostane malo dijete. Ustvari, bili bi jako zabrinuti kad njihovo dijete ne bi raslo. Slično tome Jehova je sretan kad vidi da pravimo prve korake u istini, ali on ne želi da u duhovnom pogledu zauvijek ostanemo mala djeca (1. Kor. 3:1). On očekuje od nas da postanemo zreli, odrasli kršćani. U Bibliji grčka riječ prevedena izrazom “odrastao” može značiti i “zreo”, “savršen”, “potpun” (Efež. 4:13, bilješka). Odrasli, odnosno zreli, kršćani postajemo kad u duhovnom pogledu prestanemo biti mala djeca te postanemo duhovno zreli muškarci ili žene. Naravno, čak i kad dostignemo taj cilj, nikad ne bismo trebali prestati duhovno napredovati (1. Tim. 4:15; w24.04 2 odl. 1, 3).

Kojim bi riječima opisao Jehovu? Kakvu ulogu on ima u tvom životu? Možda bi rekao: “Jehova je moj Bog, moj Otac i moj prijatelj.” Postoje i druge riječi i titule kojima bismo mogli opisati Jehovu. No gledaš li na njega i kao na svog domaćina? Kralj David na slikovit je način predočio prijateljstvo između Jehove i njegovih vjernih slugu. Jehovu je usporedio s domaćinom, a nas s njegovim gostima. U jednom svom psalmu napisao je: “Jehova, tko može biti gost u tvom šatoru? Tko može prebivati na tvojoj svetoj gori?” (Psal. 15:1). Te nadahnute riječi pokazuju da mi možemo biti Jehovini gosti, odnosno njegovi prijatelji. Prije nego što je počeo stvarati, Jehova je bio sasvim sam. No u jednom trenutku stvorio je svog prvorođenog Sina i srdačno ga primio u svoj simbolični šator. Jehova se jako radovao svojoj novoj ulozi – tome što može biti dobar domaćin. Biblija otkriva da se Jehova “naročito radovao” svom Sinu, odnosno da ga je “posebno volio”. A Sin se, kao Jehovin prvi gost, veselio “pred njim sve vrijeme” (Izr. 8:30, bilješka; w24.06 2 odl. 1–3).

Zamisli sljedeći prizor. Više od 340 000 muškaraca okupilo se kako bi postavili Davida za kralja nad čitavim Izraelom. Oni su tri dana bili u brdovitom području blizu Hebrona. Cijelim krajem odzvanjali su hvalospjevi Jehovi i veseli žamor (1. Ljet. 12:39). Među okupljenim mnoštvom bio je i mladić po imenu Sadok, kojeg ostali Izraelci vjerojatno nisu ni primjećivali. Međutim, Jehova ga je primijetio i pobrinuo se da mi saznamo da je on bio ondje (1. Ljet. 12:22, 26–28). On je bio svećenik koji je blisko surađivao s velikim svećenikom Ebjatarom. Sadok je bio i vidjelac kojem je Bog dao veliku mudrost i omogućio mu da razumije njegovu volju (2. Sam. 15:27). Osim toga, bio je jako hrabar čovjek. U ovim posljednjim danima Sotona sve žešće napada Božji narod (1. Petr. 5:8). Hrabrost nam je itekako potrebna dok čekamo da Jehova stane na kraj Sotoni i uništi njegov zli svijet (Psal. 31:24). I mi možemo biti hrabri poput Sadoka (w24.07 2 odl. 1–3).

Kad je Jehova stvorio prvog muškarca i ženu, želio je da budu sretni. Dao im je predivan dom, omogućio im je da kao muž i žena uživaju u braku te im je povjerio zanimljiv i vrlo uzbudljiv zadatak. Trebali su napuniti Zemlju svojim potomcima i čitav planet pretvoriti u raj nalik edenskom vrtu. Jehova im je postavio samo jednu jednostavnu zabranu. Osim toga, upozorio ih je na to što će se dogoditi ako odluče prekršiti tu zapovijed i pobuniti se protiv njega. Objasnio im je da će umrijeti ako počine taj grijeh. Mi znamo što se dogodilo. Na sceni se pojavilo jedno nevidljivo duhovno biće, koje nije voljelo ni Boga ni njih. Taj zli anđeo pokušao je navesti Adama i Evu da počine grijeh. Oni su podlegli njegovom lošem utjecaju. Nisu vjerovali svom Ocu punom ljubavi i zgriješili su. Kao što znamo, ono što je Jehova rekao obistinilo se. Od tog dana naši su praroditelji morali živjeti s posljedicama svog grijeha: počeli su starjeti i na koncu su umrli (Post. 1:28, 29; 2:8, 9, 16–18; 3:1–6, 17–19, 24; w24.08 3 odl. 3).

Jehova i njegov dragi Sin žele da budemo sretni. Psalam 119:2 kaže: “Sretni su oni koji slušaju njegove opomene, koji ga traže svim srcem.” A Isus je rekao: “Sretni su oni koji slušaju Božju riječ i postupaju po njoj!” (Luka 11:28). Jehovini sluge sretni su jer redovito čitaju Božju Riječ i trude se primjenjivati ono što uče (Jak. 1:22–25). Time raduju Jehovino srce (Prop. 12:13). Kad primjenjujemo ono što učimo iz Božje nadahnute Riječi, to pozitivno utječe na naš obiteljski život i pomaže nam da razvijamo bliska prijateljstva sa svojim suvjernicima. Nadalje, pošteđeni smo mnogih problema s kakvima se bore ljudi koji se ne drže Jehovinih zakona. Mi se svim srcem slažemo sa zaključkom do kojeg je došao kralj David nakon što je u pjesmi govorio o Jehovinom zakonu, naredbama i presudama. David je rekao: “Tko ih se drži, prima veliku nagradu” (Psal. 19:7–11; w24.09 2 odl. 1–3).

Jehova vidi sve što proživljavaju njegovi sluge. On dobro zna kad smo sretni i kad smo tužni (Psal. 37:18). Kad vidi da mu služimo najbolje što možemo iako se borimo s bolnim emocijama, ponosan je na nas i jako je sretan. Povrh toga, on nam svim srcem želi pomoći i utješiti nas. Psalam 147:3 kaže da Jehova “povija rane” onima koji su slomljena srca. Taj redak opisuje kako Jehova pažljivo i s puno ljubavi pomaže onima koji pate u emocionalnom pogledu. No što moramo činiti da bismo i sami osjetili kako se Jehova brine za nas? Predočimo to jednim primjerom. Dobar liječnik može puno pomoći ozlijeđenoj osobi da se oporavi. No da bi ozlijeđena osoba ozdravila, mora se savjesno držati liječnikovih uputa. Jehova se putem svoje Riječi obraća onima koji trpe emocionalnu bol i s ljubavlju im daje savjete (w24.10 6 odl. 1–2).

U prošlosti je u našim publikacijama bilo rečeno da ljudi koje je Jehova uništio jer ih je smatrao nepravednima neće uskrsnuti. U Bibliji nalazimo više izvještaja o tome kako je Jehova osudio i kaznio nepravedne ljude. Naprimjer, Jehova je u potopu uništio sve ljude osim Noe i njegove obitelji. Osim toga, Izraelcima je zapovjedio da istrijebe sedam naroda koji su živjeli na području Obećane zemlje. A kasnije se poslužio i jednim anđelom da bi u jednoj noći pobio 185 000 asirskih vojnika (Pnz. 7:1–3; Iza. 37:36, 37). Daje li nam Biblija u tim slučajevima dovoljno informacija da bismo mogli sa sigurnošću tvrditi da je Jehova sve te ljude zauvijek uništio i da za njih nema nade u uskrsnuće? Ne, ne daje. Mi ne znamo kako je u navedenim situacijama Jehova presudio svakom pojedinom čovjeku niti znamo jesu li oni koji su izgubili život imali priliku upoznati Jehovu i pokajati se (w24.05 3 odl. 5–7).

Isus je jednom prilikom ispričao usporedbu o udovici koja je stalno dolazila nekom sucu i molila ga da joj udijeli pravdu. Nema sumnje da su se mnogi Isusovi učenici mogli uživjeti u tu priču jer su ljudi u njihovo vrijeme često doživljavali nepravdu (Luka 18:1–5). No s tom se pričom lako možemo poistovjetiti i mi jer svi smo se nekad u životu suočili s nekom nepravdom. Predrasude, nejednakost i ugnjetavanje postali su svakodnevica u svijetu u kojem živimo, pa nas ne čudi kad nepravdu osjetimo na vlastitoj koži (Prop. 5:8). No kad tako nešto doživimo od nekog brata ili sestre, to bi nas moglo jako iznenaditi. Naravno, naša braća i sestre nisu naši neprijatelji i ne žele nas namjerno povrijediti. Oni su jednostavno nesavršeni. Ipak, u takvim situacijama bolje ćemo reagirati ako imamo na umu kako je Isus postupao kad su mu nepravdu nanosili njegovi neprijatelji. Ako možemo biti strpljivi onda kad su protivnici nepravedni prema nama, koliko bismo tek trebali biti strpljivi kad je riječ o našim suvjernicima! (w24.11 2 odl. 1–2).

U biblijskim vremenima kruh je mnogima bio osnovna namirnica (Post. 14:18; Luka 4:4). Ustvari, bio je toliko važan da se u Bibliji riječ “kruh” ponekad odnosi na hranu općenito (Post. 41:54, bilješka; Mat. 6:11). Kruh je imao i važnu ulogu u dva Isusova poznata čuda (Mat. 16:9, 10). Jedno od njih opisano je u 6. poglavlju Ivana. Nakon što su završili s propovijedanjem, Isusovi apostoli bili su umorni i trebao im je odmor. Zato ih je Isus pozvao da pođu s njim kako bi se odmorili. Zajedno su se ukrcali u lađu i otplovili Galilejskim morem do jednog pustog mjesta u blizini Betsaide (Mar. 6:7, 30–32; Luka 9:10). No uskoro su se oko njih skupile tisuće ljudi. Isus ih nije ignorirao. On je s ljubavlju odvojio vrijeme da bi ih poučavao o Kraljevstvu i izliječio bolesne. Budući da se dan već primicao kraju, učenici su se pitali kako će se svi ti ljudi nahraniti. Neki od njih možda su imali sa sobom nešto za jelo, ali većina je morala otići u okolna sela i kupiti hranu (Mat. 14:15; w24.12 2 odl. 1–2).

Naši praroditelji, Adam i Eva, bili su savršeni i živjeli su u prekrasnom raju (Post. 1:27; 2:7–9). Oni su imali priliku u svu vječnost živjeti sretnim, ispunjenim životom. A onda se sve promijenilo. Izgubili su svoj rajski dom i priliku da žive vječno. Što su svojim potomcima mogli ostaviti u nasljeđe? Biblija kaže: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi postali grešni” (Rim. 5:12). Adam nam je ostavio u nasljeđe grijeh, koji vodi do smrti. Taj naslijeđeni grijeh je poput ogromnog duga, koji nitko od nas ne može otplatiti (Psal. 49:8). Isus je grijehe usporedio s “dugovima” (Mat. 6:12; Luka 11:4). Kad zgriješimo, na neki način postajemo Jehovini dužnici i moramo platiti kaznu za grijeh. Ako ne bismo platili taj dug, on bi mogao biti poništen samo našom smrću (Rim. 6:7; w25.02 2–3 odl. 2–3).

Za nas je velika čast to što možemo drugima prenositi istinu o Božjem kraljevstvu! To ne može činiti baš svatko. Naprimjer, kad je Isus bio na Zemlji, nije dopuštao zlim duhovima da svjedoče o njemu (Luka 4:41). U današnje vrijeme svatko tko želi zajedno s nama propovijedati dobru vijest, mora najprije udovoljiti određenim preduvjetima. Kako možemo pokazati da cijenimo to što smo dobili čast da propovijedamo dobru vijest? Tako da svjedočimo ljudima gdje god možemo i kad god nam se pruži prilika za to. Poput Isusa, mi se trudimo posijati sjeme istine o Kraljevstvu u srca ljudi i potom ga redovito zalijevati (Mat. 13:3, 23; 1. Kor. 3:6). Po primjeru Isusa, Jehovina organizacija čini sve što može kako bi pomogla ljudima da upoznaju Božje ime. Prijevod Novi svijet odigrao je važnu ulogu u tome jer je u njemu Božje ime vraćeno u tekst Biblije na sva mjesta na kojima ono treba biti. Taj je prijevod sada u cijelosti ili djelomično dostupan na preko 270 jezika (w24.04 9 odl. 8–9).

Neka braća koja su u sretnom braku imaju naviku svaki dan učiniti nešto lijepo za svoju ženu i tako joj pokazati da je jako vole (1. Ivan. 3:18). Muž može nekim malim gestama pokazati svojoj ženi da je voli, naprimjer tako da je drži za ruku ili nježno zagrli. Može joj u poruci napisati: “Nedostaješ mi” ili “Kako si? Mislim na tebe.” S vremena na vrijeme može joj kupiti cvijeće ili napisati pisamce s nekoliko lijepih riječi kako bi joj dao do znanja koliko je voli. Kad muž tako postupa, on svojoj ženi pokazuje poštovanje i jača svoj brak. Time što svojoj ženi daje do znanja da je cijeni, on jača njeno samopoštovanje te joj pomaže da ima pozitivno mišljenje o sebi. Važno je da muž ne zaboravi pokazati cijenjenje za sve što njegova žena radi kako bi mu pružala podršku (Kol. 3:15). Kad on iskreno pohvali svoju ženu, njoj to puno znači. Ona se osjeća sigurno, cijenjeno i voljeno (w25.01 11 odl. 15; 13 odl. 16).

Kako će proći onaj tko čini sve što Bog traži od njega? Petnaesti psalam završava obećanjem: “Takav čovjek nikad neće propasti”. Time psalmist objašnjava zašto Jehova želi da činimo sve ono što je navedeno u tom psalmu. Jehova želi da budemo sretni. Kad činimo ono što on traži od nas, to nam donosi njegov blagoslov i zaštitu. Jehovini gosti mogu se nadati divnoj budućnosti. Božji vjerni pomazani sluge živjet će na nebu, gdje im je Isus “pripremio mjesto” (Ivan 14:2). A oni koji imaju zemaljsku nadu radosno očekuju ispunjenje obećanja iz Otkrivenja 21:3. Nema sumnje, za sve nas velika je čast što nas je Jehova srdačno pozvao da budemo njegovi prijatelji, da zauvijek budemo gosti u njegovom šatoru! (Ps. 15:1–5. w24.06 13 odl. 19–20).

Biblija otkriva da je Jehova veličanstven Bog koji zaslužuje da ga slavimo i da mu iskazujemo čast. Jehova je na izvanredan način pokazao svoju slavu ubrzo nakon što je izraelski narod bio izbavljen iz ropstva u Egiptu. Zamisli samo kako je to izgledalo. Milijuni Izraelaca okupili su se u podnožju gore Sinaja kako bi čuli što im njihov Bog ima reći. Nad gorom se nadvio gust, taman oblak. Iznenada se dogodio jak potres, koji je očito bio popraćen vulkanskom aktivnošću. Snažno se zatreslo tlo pod njihovim nogama, zagrmjeli su gromovi i zasijevale munje te se začuo zaglušujući zvuk roga (Izl. 19:16–18; 24:17; Psal. 68:8). Nema sumnje, Izraelci su bili zadivljeni kad je Jehova na tako moćan i upečatljiv način pokazao svoju slavu. Mi danas iskazujemo čast Jehovi tako što govorimo drugima o njegovoj zadivljujućoj moći i njegovim predivnim osobinama. Osim toga, Bogu iskazujemo čast kad mu pripisujemo zaslugu za sve što postižemo zahvaljujući njegovoj pomoći (Iza. 26:12; w25.01 2 odl. 2–3).

Dok su Izraelci putovali prema Obećanoj zemlji, u jednom trenutku neki ugledni ljudi iz naroda počeli su osporavati Mojsijev autoritet i ulogu koju mu je Jehova povjerio. Oni su govorili: “Sav je narod svet, svi u njemu, [a ne samo Mojsije] i Jehova je među njima” (Broj. 16:1–3). Istina, u Božjim očima “sav je narod” bio svet, ali Jehova je odabrao Mojsija da predvodi njegov narod. Time što su govorili protiv Mojsija, ti su buntovnici zapravo govorili protiv Jehove. Nisu se usredotočili na ono što Jehova želi, nego na ono što oni žele – htjeli su veću moć i ugled. Bog je pogubio predvodnike te pobune, kao i tisuće Izraelaca koji su ih podržavali (Broj. 16:30–35, 41, 49). I mi danas možemo biti sigurni da Jehovi nipošto nisu po volji oni koji ne poštuju njegovu organizaciju i upute koje dobivaju preko nje (w24.07 11 odl. 11).

Živimo u vrijeme kad većina ljudi odbacuje, pa čak i ismijava, biblijsko upozorenje o tome da se bliži kraj ovog zlog svijeta (2. Petr. 3:3, 4). Iako ima još puno toga što ne znamo, trebamo imati jaku vjeru u to da će kraj ovog svijeta doći u pravo vrijeme i da će se Jehova brinuti za nas. Moramo ojačati i svoju vjeru u “vjernog i razboritog roba”, kojim se Jehova danas služi da bi nas vodio (Mat. 24:45). Kad započne velika nevolja, možda ćemo dobiti konkretne upute o kojima će ovisiti naš život. Sada je vrijeme da ojačamo svoje povjerenje u upute koje dobivamo od onih koji predvode Jehovinu organizaciju. Ne možemo očekivati da ćemo s povjerenjem prihvaćati upute tijekom velike nevolje ako nam sada teško pada prihvaćati upute i postupati po njima (w24.09 11 odl. 11–12).

Roditelji koji služe Jehovi znaju da vjera u Boga nije nešto s čim se dijete rodi. Dijete bi si s vremenom moglo početi postavljati pitanja kao što su: “Kako mogu znati da Bog stvarno postoji? Mogu li doista vjerovati onome što Biblija kaže?” Ustvari, sama Biblija potiče nas da koristimo svoj razum i da se uvjerimo u istinitost onoga što učimo (Rim. 12:1; 1. Sol. 5:21). No kako možeš pomoći djetetu da ojača svoju vjeru? Potiči svoje dijete da se uvjeri u istinitost onoga što uči. Kad ti dijete postavi neko pitanje, iskoristi tu priliku da mu pokažeš kako može pronaći odgovore koristeći alate za istraživanje kao što su Indeks publikacija i Kazalo tema u publikacijama Jehovinih svjedoka. U Kazalu tema dijete bi moglo potražiti temu “Biblija” i podnaslov “Nadahnuta od Boga” kako bi pronašlo dokaze da Biblija nije samo neka dobra knjiga koju su napisali ljudi, nego da je ona Božja Riječ (1. Sol. 2:13; w24.12 14–15 odl. 4–5).

Kako se starješine mogu ugledati na Isusa? Oni moraju poučavati braću, pa tako i one koji su relativno mladi, te im pomagati da steknu preduvjete za preuzimanje većih odgovornosti. Starješine ne očekuju da ta braća budu savršena. Oni mladoj braći trebaju s ljubavlju davati savjete te im pomagati da steknu iskustvo i uvide koliko je važno da budu ponizni, vjerni i spremni služiti drugima (1. Tim. 3:1; 1. Petr. 5:5). Isus svojim učenicima nije samo dao zadatak da propovijedaju nego i da poučavaju ljude. Učenici su možda imali osjećaj da nisu sposobni za to. No Isus nije nimalo sumnjao da oni mogu izvršiti zadatak koji im je povjerio, a to im je i rekao. On je imao toliko povjerenja u njih da im je kazao: “Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas” (Ivan 20:21; w24.10 16 odl. 15; 17 odl. 17).

David je bio izvanredan kralj. Bio je i glazbenik, pjesnik, ratnik i prorok. U životu je doživio mnoge kušnje. Godinama ga je progonio ljubomorni kralj Šaul, pa je živio kao bjegunac. Kasnije, kad je postao kralj, David je opet morao spašavati živu glavu kad mu je njegov sin Abšalom pokušao preoteti prijestolje. Usprkos raznim nevoljama i ozbiljnim greškama koje je učinio David je vjerno služio Bogu sve do svoje smrti. Jehova je za njega rekao da je on “čovjek koji [mu] je po volji”. Zato je sasvim na mjestu da obratimo pažnju na Davidov savjet (1. Kralj. 15:5). Razmotrimo, naprimjer, savjet koji je David dao svom sinu i nasljedniku Salamunu. Jehova je izabrao tog mladića da mu izgradi hram i da predvodi narod u štovanju pravog Boga (1. Ljet. 22:5). David je znao da će se Salamun pritom suočiti s brojnim poteškoćama. Koji savjet mu je dao? David je rekao svom sinu da će, bude li poslušan Jehovi, biti uspješan u životu (1. Kralj. 2:2, 3; w24.11 10 odl. 9–11).

Muž koji fizički ili verbalno zlostavlja svoju ženu treba poduzeti korake kako bi obnovio svoj odnos s Jehovom i sa svojom ženom. Prvo, treba priznati da ima ozbiljan problem. Pred Jehovom ništa nije skriveno – on sve vidi i čuje (Psal. 44:21; Prop. 12:14; Hebr. 4:13). Drugo, treba prestati zlostavljati svoju ženu i promijeniti svoj način ponašanja (Izr. 28:13). Treće, treba se ispričati svojoj ženi i Jehovi te od njih tražiti oproštenje (Djela 3:19). Isto tako, treba usrdno moliti Jehovu da u njemu ojača želju da se promijeni, a i da mu pomogne da lakše kontrolira svoje misli, riječi i postupke (Psal. 51:10–12; 2. Kor. 10:5; Filip. 2:13). Četvrto, treba postupati u skladu sa svojim molitvama i naučiti mrziti svaki oblik nasilja i pogrdnog govora (Psal. 97:10). Peto, treba se odmah obratiti za pomoć brižnim starješinama u skupštini (Jak. 5:14–16). Šesto, treba razraditi strategiju koja će mu pomoći da se u budućnosti kloni svakog od navedenih oblika neispravnog ponašanja (w25.01 11 odl. 14).

Voliš li Jehovu, Boga koji ti je dao svaki dobar dar, pa i sam život? Želiš li pokazati da ga voliš? To najbolje možeš učiniti tako da mu predaš svoj život i krstiš se. Na taj način postat ćeš dio Jehovine obitelji. Otad ćeš pripadati Jehovi. Zato će te tvoj Otac i bliski prijatelj voditi kroz život i brinuti se za tebe (Psal. 73:24; Iza. 43:1, 2). Osim toga, kad se predaš Jehovi i krstiš, možeš se nadati vječnom životu (1. Petr. 3:21). Da li možda zbog nečega oklijevaš krstiti se? Ako te nešto sprečava u tome, nisi jedini. I milijuni ljudi prije tebe morali su učiniti određene promjene u svom načinu ponašanja i razmišljanja kako bi se mogli krstiti. Oni sada revno i radosno služe Jehovi (w25.03 2 odl. 1–2).

U Bibliji se grijesi često uspoređuju s teškim teretom. Kralj David ovako je opisao vlastite grijehe: “Moji su se prijestupi prelili preko moje glave. Oni su mi kao težak teret, preteško mi ih je nositi” (Psal. 38:4). No Jehova oslobađa krivnje prijestupnike koji se pokaju, odnosno oprašta im grijehe (Psal. 25:18; 32:5). Izvorna hebrejska riječ koja se prevodi izrazima “osloboditi krivnje” i “oprostiti” doslovno znači “podignuti” ili “odnijeti”. Simbolično govoreći, kad počinimo grijeh, na svojim leđima nosimo težak teret krivnje. A Jehova je poput snažnog čovjeka koji skida s nas taj teret i odnosi ga daleko od nas. Jedan drugi slikovit izraz pokazuje nam koliko daleko Jehova odnosi naše grijehe. Psalam 103:12 kaže: “Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas udaljuje naše prijestupe.” Istok je uvijek na najvećoj mogućoj udaljenosti od zapada. Te se dvije točke nikada ne mogu spojiti. Drugim riječima, Jehova odnosi naše grijehe najdalje što možemo zamisliti. Nije li to utješno? Taj opis jamči nam da nam Jehova potpuno oprašta (w25.02 9 odl. 5–6).

Nakon što se Isus vratio na nebo, apostol Petar je učinio čudo i izliječio čovjeka koji je bio hrom od rođenja (Djela 1:8, 9; 3:2, 6–8). Naravno, svi koji su vidjeli što se dogodilo bili su zadivljeni, pa se oko Petra skupilo mnoštvo ljudi (Djela 3:11). Je li Petar uživao u tome što su sada sve oči bile uprte u njega, pogotovo kad uzmemo u obzir da je odrastao u kulturi u kojoj se jako držalo do ugleda i položaja? Ne, Petar nije tako razmišljao. On je bio ponizan i nije dopustio da ga ljudi uzvisuju, nego je svu zaslugu pripisao Jehovi i Isusu. Rekao je: “Zbog [Isusovog] imena i naše vjere u njega ovom [su] čovjeku kojeg vidite i poznajete ojačale noge” (Djela 3:12–16). Možemo se ugledati na Petra i davati sve od sebe da budemo ponizni. Mi činimo dobro drugima zato što volimo Jehovu i ljude, a ne zato što volimo da nam se drugi dive. Ako drage volje služimo Jehovi i svojoj braći na koji god način možemo, čak i ako drugi ne zapažaju naš trud, pokazujemo da smo istinski ponizni (Mat. 6:1–4; w25.03 10–11 odl. 11–12).

Ako se trudimo uvijek imati u mislima svoju ljubav prema Jehovi i svojim bližnjima, moći ćemo još revnije i radosnije propovijedati (Mat. 22:37–39). Zamisli samo koliko je Jehova sretan kad vidi da revno propovijedamo i koliko će ljudi biti sretni kad počnu proučavati Bibliju! Razmišljaj i o spasenju koje čeka one koji pozitivno reagiraju na dobru vijest (Ivan 6:40). Jesi li iz nekog razloga vezan za kuću? Ako je tako, koncentriraj se na ono što možeš činiti kako bi pokazao svoju ljubav prema Jehovi i svojim bližnjima. Tijekom pandemije koronavirusa Samuel i Dania nisu mogli izlaziti iz kuće. U cijelom tom teškom razdoblju redovito su svjedočili putem telefona, pisali pisma i vodili biblijske tečajeve preko Zooma. Iako Samuel i Dania nisu mogli propovijedati u jednakoj mjeri kao prije, radili su ono što su mogli i to im je pričinjavalo radost (w24.04 18 odl. 15–16).

Iako brak nije ključ za sreću, mnogi kršćani koji nisu u braku – i mladi i oni stariji – voljeli bi naći bračnog partnera s kojim će dijeliti život. Naravno, prije nego što se upustiš u vezu s nekim, trebaš biti financijski, duhovno i emocionalno spreman za brak (1. Kor. 7:36). Bilo bi dobro da prije nego što s nekim stupiš u vezu znaš kakvog bi bračnog partnera želio imati. Inače bi mogao previdjeti nekoga tko bi ti mogao biti dobar bračni partner ili bi mogao stupiti u vezu s nekim tko nije najbolja osoba za tebe. Naravno, svaka osoba o kojoj razmišljaš kao o potencijalnom bračnom partneru trebala bi biti kršteni Jehovin svjedok (1. Kor. 7:39). Ali neće svaka krštena osoba biti dobar bračni partner za tebe. Zato bi bilo dobro da se upitaš: Koji su moji životni ciljevi? Koje osobine kod potencijalnog bračnog partnera smatram naročito važnima? Jesu li moja očekivanja razumna? (w24.05 20 odl. 1; 21 odl. 3).

Ako ste u vezi, kako možete rješavati probleme i nesuglasice do kojih može doći s vremena na vrijeme? Znači li to što ponekad imate nesuglasice da vaša veza nema smisla i da niste jedno za drugo? To ne mora biti tako. Kod svih parova ponekad dođe do neslaganja. Da bi brak bio čvrst, muž i žena trebaju zajedno raditi na tome da prevladaju nesuglasice. Prema tome, način na koji sada rješavate probleme mogao bi pokazati hoće li vaš brak biti dobar i stabilan. Zajedno razmislite o sljedećim pitanjima: Možemo li mirno i s poštovanjem razgovarati o problemima? Jesmo li spremni priznati svoje mane i radimo li na tome da se popravimo? Jesmo li spremni popustiti, brzo se ispričati i oprostiti? (Efež. 4:31). No ako među vama stalno dolazi do neslaganja ili ako se često svađate, situacija se vjerojatno neće popraviti nakon što stupite u brak. Ako shvatiš da osoba s kojom si u vezi nije prava osoba za tebe, prekid bi bio najbolja odluka za oboje (w24.05 29 odl. 12).

Mi možemo dobro utjecati na druge ako čvrsto zastupamo ono što je ispravno i donosimo odluke na temelju biblijskih načela. Kad proučavamo Božju Riječ i jačamo svoju vjeru, još čvršće stojimo u istini. Nismo neodlučni i nepostojani niti dopuštamo da nas zavedu kriva učenja i svjetovni način razmišljanja (Efež. 4:14; Jak. 1:6–8). Osim toga, kad smo postojani u istini, možemo pomagati i drugima koji se bore s raznim kušnjama (1. Sol. 3:2, 3). Starješine trebaju biti umjereni u svemu, razboriti i razumni te trebaju živjeti uredno. Oni pomažu svojim suvjernicima da budu duhovno stabilni tako što se drže “vjerodostojne riječi” (Titu 1:9; 1. Tim. 3:1–3). Svojim primjerom i pastirskom službom starješine pomažu objaviteljima da budu redoviti kad je riječ o pohađanju sastanaka, službi propovijedanja i osobnom proučavanju. Kad se braća i sestre bore s brigama i problemima koji im oduzimaju mir, starješine im mogu puno pomoći da ostanu usredotočeni na Jehovu i njegova obećanja (w24.06 31 odl. 16–18).

Tijekom svoje zemaljske službe Isus je učio ljude o tome koliko njegov Otac rado oprašta. Uzmimo za primjer priču o rasipnom sinu. Taj je mladić odlučio otići od kuće i neko je vrijeme živio grešnim načinom života. A onda se urazumio i vratio kući. Kako je njegov otac reagirao na to? Isus je rekao: “Dok je [sin] još bio daleko, otac ga je ugledao i (...) potrčao [mu] u susret, zagrlio ga i izljubio.” Sin nije očekivao da će mu otac oprostiti. Zato ga je htio pitati bi li mogao raditi kao sluga u njegovom domu. No otac mu je spremno oprostio i jasno pokazao da ga smatra svojim sinom te ga je primio natrag u obitelj. Otac je rekao: “Ovaj [moj] sin (...) bio je izgubljen i nađen je” (Luka 15:11–32). Dok je Isus živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju, sigurno je nebrojeno mnogo puta vidio kako njegov Otac pokazuje samilost pokajničkim grešnicima. Isusova dirljiva priča o rasipnom sinu jako je utješna i jasno pokazuje koliko je milosrdan naš Otac, Jehova (w24.08 11 odl. 11–12).

Kršćanin koji je razborit daje sve od sebe da pri donošenju odluka razmišlja o tome kako Jehova gleda na stvari. On dobro zna da ništa u životu nije važnije od dobrog odnosa s Jehovom. Ima uravnoteženo gledište o sebi i svjestan je toga da nije sveznalica koji ima odgovore na sva pitanja. Razborit kršćanin pokazuje da se uzda u Boga tako što mu se često obraća u molitvi i ponizno ga moli za vodstvo. Svjesni smo da trebamo moliti Jehovu za pomoć čak i ako zbog nekih svojih urođenih sposobnosti mislimo da lako možemo izaći na kraj s određenim izazovima. Zato se molimo Jehovi za vodstvo, vjerujući da on zna što je najbolje za nas. To činimo naročito onda kad trebamo donijeti važne odluke. Stvarno smo zahvalni što nas je Jehova stvorio tako da možemo pokazivati osobine kakve on ima (Post. 1:26). Naravno, mi ne možemo savršeno odražavati Jehovine osobine (Iza. 55:9; w25.03 11 odl. 13; 13 odl. 17–18).

Nemoj drugima pripisivati loše motive. Ako neki ne pokažu zahvalnost za naš trud, mogli bismo se upitati: “Jesu li oni stvarno nezahvalni ili su jednostavno zaboravili reći ‘hvala’?” Možda postoje i drugi razlozi zbog kojih ljudi nisu reagirali onako kako smo mi to očekivali. Neki možda osjećaju duboku zahvalnost, ali im je to teško izraziti riječima. Možda im je neugodno primati pomoć, naročito ako su u prošlosti oni uglavnom pomagali drugima. U svakom slučaju, kršćanska ljubav potaknut će nas da imamo razumijevanja za svoje suvjernike i da ne mislimo loše o njima. Ta ljubav potaknut će nas i da nastavimo radosno činiti dobro drugima (Efež. 4:2). Budi strpljiv. Mudri kralj Salamun napisao je: “Baci svoj kruh na površinu vode jer ćeš ga nakon mnogo dana opet naći” (Prop. 11:1). Kao što se vidi iz tih riječi, neki mogu pokazati cijenjenje za naša dobra djela tek “nakon mnogo dana”, odnosno nakon mnogo vremena (w24.09 30 odl. 18–19).

Ponekad se u skupštini iznese obavijest da je netko ukoren. U tom slučaju možemo se i dalje družiti s tom osobom jer znamo da se pokajala i da je prestala neispravno postupati. Ta je osoba i dalje dio skupštine i potrebno joj je ohrabrenje koje može dobiti družeći se sa svojim suvjernicima (Hebr. 10:24, 25). No situacija je sasvim drugačija kad je netko udaljen iz skupštine. U tom slučaju mi se “prestanemo družiti“ s tom osobom te s njom “i ne jedemo” (1. Kor. 5:11). Znači li to da ćemo je potpuno ignorirati? Ne nužno. Naravno, mi se nećemo družiti s njom. No kršćani mogu na temelju svoje biblijski oblikovane savjesti odlučiti hoće li nekoga tko je udaljen iz skupštine – možda nekog svog rođaka ili nekoga s kim su prije bili bliski – pozvati na skupštinski sastanak (w24.08 30 odl. 13–14).