Tingatinga — slike koje izmamljuju osmijeh na lice

“TINGATINGA nas uči da dječjim očima gledamo svijet oko sebe i vidimo koliko je on zabavan, veseo i razigran”, napisao je Daniel Augusta, ravnatelj udruge koja popularizira afričko naivno slikarstvo koje je dobilo naziv tingatinga. Taj umjetnički stil dočarava prirodne ljepote i kulturu Afrike, a naročito Tanzanije, zemlje u kojoj je nastao.

Tingatinga je dobila ime po svom začetniku, Edwardu Saidu Tingatingi, koji se rodio 1932. On je odrastao u seoskom području na jugu Tanzanije. Ljepota njegovog zavičaja i tamošnjih divljih životinja na njega je očito ostavila dubok dojam. Kad je imao oko 25 godina, otišao je od kuće u potrazi za poslom i boljim životom. Kasnije se preselio u glavni grad Tanzanije, Dar es Salaam, te se ondje zaposlio kao vrtlar. Bio je vrlo nadaren za umjetnost, pa je večeri provodio svirajući i plešući. Po svom je talentu uskoro postao vrlo poznat.

Godine 1968. u životu Edwarda Tingatinge došlo je do prekretnice. Zaposlio se kao pomoćni bolničar u državnoj bolnici Muhimbili u Dar es Salaamu. U to je vrijeme počeo i slikati. Svojim je osebujnim stilom prikazivao žive uspomene iz djetinjstva. Tako je nastala tingatinga — pravac u slikarstvu koji je po mnogočemu jedinstven. Budući da Tingatinga nije mogao kupiti slikarske kistove, boje, platno i druge potrepštine, služio se onim što je uspio naći u obližnjoj trgovini u kojoj su se prodavali razni pribori, alati i građevinski materijal. Stoga je umjesto slikarske boje koristio emajl boje za bicikle, a “platno” su mu bile lesonitne ploče koje su s jedne strane glatke i sjajne, što je odgovaralo efektu koji je želio postići na svojim slikama.

Kompozicije Tingatinginih slika bile su vrlo jednostavne. Pozadinu bi oslikao jednom ili dvjema bojama, a potom bi jarkim bojama naslikao pomalo stilizirani lik neke afričke životinje. Na njegovim slikama nije bilo pejzaža ni bilo kakvih drugih detalja.

Tingatinga je dopuštao nekolicini svojih prijatelja i rođaka da ga promatraju dok slika. Neki od njih uskoro su postali njegovi “učenici”, pa je njegov stil slikanja postao vrlo popularan.

Edward Tingatinga od samog je početka na svojim slikama koristio žarke boje te je slikao vrlo jednostavne likove naglašenih kontura. No stil čiji je on bio začetnik s vremenom se razvio. Danas slike koje su naslikane u toj maniri izgledaju puno raskošnije i na njima se nalazi više likova. Neke prikazuju ljude, životinje i razne predmete.

Izvor nadahnuća

Slikari koji su nastavili slikati Tingatinginim stilom imaju nepresušan izvor nadahnuća — raznolik afrički biljni i životinjski svijet. Oni vole slikati antilope, bivole, lavove, majmune, slonove, vodenkonje, zebre, žirafe i druge kopnene životinje, ali i cvijeće, drveće, ptice i ribe, posebno one žarkih boja. U pozadini uglavnom slikaju najvišu afričku planinu Kilimandžaro, koja se nalazi na sjeveroistoku Tanzanije.

U današnje vrijeme tingatinga nastoji dočarati i život ljudi u Africi te njihovu kulturu. Tako neke slike prikazuju vrevu koja vlada na tržnici, odlazak u bolnicu ili prizore iz svakodnevnog seoskog života.

Tingatinga od samog svog začetka omogućava nadarenim Afrikancima da na kreativan način izraze svoje misli i osjećaje, a pritom im pruža priliku i da nešto zarade. Kako je broj tih slikara sve više rastao, osnovali su i svoju udrugu čije se sjedište nalazi u Dar es Salaamu. Neki od njih za slikanje još uvijek koriste boju za bicikle, kao što je to nekad bio običaj. Nažalost, Edward Tingatinga poginuo je 1972. No da je danas živ, sigurno bi bio presretan kad bi vidio koliko je njegov umjetnički stil postao popularan.