Susret s čimpanzama u divljini

DOK smo pješačili uskom stazom koja je vodila u tropsku šumu u ekvatorijalnoj Africi, oči su nam se polako privikavale na treperavu svjetlost što se probijala kroz gustu krošnju drveća. Uzbuđeno smo slušali jednolično cvrčanje cvrčaka i divili se ogromnim stablima obavijenim biljkama penjačicama. Neki od tih divova bili su visoki preko 50 metara. Zaključili smo da u tom mračnom okruženju trebamo biti na oprezu i što tiše hodati. A onda se odjednom začulo glasno hukanje i brzo dahtanje. Ti su zvuci postajali sve glasniji i prodorniji dok se nisu pretvorili u zaglušujuću buku, a potom je sve naglo utihnulo. Nakon dugog i napornog pješačenja došao je uzbudljiv trenutak kojem smo se nadali — pronašli smo skupinu čimpanza.

Takvim mahnitim dahtanjem, hukanjem, urlikanjem, a katkada i udaranjem o deblo drveta čimpanze međusobno komuniciraju ili se dozivaju. Izgleda da je neka čimpanza pronašla obilje slasnih zrelih smokava, pa je što prije htjela dozvati ostatak skupine. Pogledali smo uvis, u krošnju velike smokve, i vidjeli skupinu od 20 do 30 čimpanza kako mirno sjede i jedu. Njihova crna dlaka presijavala se na suncu. Jedna čimpanza počela nas je gađati grančicama, a ubrzo joj se pridružio i ostatak skupine, pa su grančice pljuštale sa svih strana. Čimpanze su nam jasno dale do znanja da ne žele podijeliti s nama te smokve.

Čimpanze je najlakše naći kad u šumi ima mnogo divljeg voća. U neko drugo doba godine teže ih je naći jer se obično zadržavaju u niskom raslinju u manjim skupinama koje broje svega nekoliko životinja. Čimpanze koje žive u divljini obično vole cijeli dan pomalo jesti dok se kreću područjem veličine nekoliko kvadratnih kilometara. Osim divljeg voća jedu i lišće, sjemenke, stabljike biljaka, mrave, ptičja jaja i termite. Katkad love i ubijaju manje životinje, među ostalim i druge majmune.

Budući da se već bližilo podne, visoko na granama smokve postalo je vruće. Jedna čimpanza počela je silaziti sa stabla, a ubrzo su i druge krenule za njom. Potom su jedna za drugom pošle prema gustoj šikari. No jedan nestašan mladunac odvojio se od ostalih. Prelazeći s grane na granu, prišao nam je kako bi nas bolje promotrio. Taj razigran i znatiželjan mališan izmamio nam je osmijeh na lice.

Zanimljiva obilježja čimpanza

“Pogledajte iza sebe”, rekao je netko od nas dok smo se vraćali istim putem kojim smo i došli. Kad smo se okrenuli, ugledali smo jednu čimpanzu kako oprezno proviruje iza drveta. Stajala je na nogama i bila je visoka oko jednog metra. Kad smo pogledali u nju, sakrila se iza drveta, da bi nakon svega nekoliko trenutaka ponovno provirila. Kako je samo bilo simpatično to radoznalo stvorenje! Čimpanze mogu stajati na dvije noge i napraviti tako nekoliko koraka. No najčešće se oslanjaju i na noge i na ruke. Kralježnica čimpanze nema u predjelu križa zakrivljeni dio koji ljudima omogućava uspravno držanje. Osim toga mišići stražnjeg dijela tijela relativno su joj slabi, a ruke znatno duže i snažnije od nogu, pa joj je zbog toga lakše hodati četveronoške, penjati se po drveću i hvatati se rukama za grane.

Dugačke ruke ujedno omogućavaju čimpanzama da dohvate voće na tankim granama na koje ne mogu stati jer bi se slomile pod njihovom težinom. Ruke i stopala oblikom su idealno prilagođeni tome da se čvrsto hvataju za grane. Nožni palci postavljeni su im nasuprot ostalim prstima te im omogućavaju da se penju po drveću ili da nogama uhvate i nose predmete gotovo jednako spretno kao i rukama. To je naročito korisno kad navečer trebaju pripremiti sebi mjesto za spavanje. Čimpanze u tren oka savinu nekoliko grana i namjeste lišće te tako naprave mekan, udoban “krevet”.

Jako je zanimljivo promatrati čimpanze u divljini i proučavati njihova fascinantna obilježja te pojedinosti u građi i ponašanju po kojima su očito slične nama ljudima. No neki se zanimaju za čimpanze samo zato što na temelju znanstvenih istraživanja žele pronaći dokaze da se čovjek razvio od majmuna. Stoga se nameću pitanja: Koja je zapravo razlika između ljudi i čimpanza? U kojem je smislu čovjek, za razliku od životinja, ‘načinjen na sliku Božju’? (1. Mojsijeva 1:27).

Nezaboravan doživljaj

Čimpanze koje žive u divljini klone se ljudi i obično se tiho udalje čim vide čovjeka. No borci za zaštitu i očuvanje tih životinja često obilaze neke skupine čimpanza kako bi se one naviknule na prisutnost ljudi.

Naš kratak posjet šumskom domu čimpanza bio je nezaboravan doživljaj. Pomogao nam je da se malo bolje upoznamo sa životom čimpanza u divljini, koji je potpuno drugačiji od života u zoološkim vrtovima ili istraživačkim laboratorijima. Čimpanze su izuzetno zanimljiva stvorenja. I one spadaju u “životinje što se miču i divlje životinje zemaljske” za koje je Bog zaključio da su savršeno stvorene za okolinu u kojoj, prema njegovom naumu, trebaju živjeti (1. Mojsijeva 1:24, 25).

ČIMPANZE I ČOVJEK

Zoologinja Jane Goodall u svojoj knjizi In the Shadow of Man spominje kako je u 1960-ima proučavala čimpanze koje “same izrađuju oruđe” te kaže kako su njena zapažanja o tim životinjama “uvjerila brojne znanstvenike da treba sročiti novu, složeniju definiciju čovjeka”. Mnoge su zapanjila otkrića da čimpanze koriste lišće kao spužvu, da kamenom ili granama razbijaju orašaste plodove te da skidaju lišće s grane prije nego što je gurnu u termitnjak kako bi pomoću nje izvadile termite. Međutim u novije vrijeme postalo je općepoznato da postoje i druge životinje koje imaju zadivljujuću sposobnost izrađivanja jednostavnog oruđa. Dr. Theodore Barber u svojoj knjizi The Human Nature of Birds—A Scientific Discovery With Startling Implications kaže: “Suprotno očekivanjima, pokazalo se da sve pomno istražene životinje, među kojima nisu bili samo majmuni i delfini nego i mravi i pčele, posjeduju temeljnu svijest o sebi i svojevrsnu inteligenciju.”

To nipošto ne dovodi u pitanje činjenicu da je čovjek jedinstveno biće. Kao što je napisao profesor David Premack, “gramatika i sintaksa ljudskog jezika nesumnjivo je jedinstvena”. Doista, složenost ljudskog jezika i bogatstvo ljudske kulture, u kojoj jezik i govor igraju iznimno važnu ulogu, svakako spadaju u obilježja po kojima se mi ljudi razlikujemo od životinja.

Nakon što je godinama proučavala čimpanze u divljini, dr. Jane Goodall napisala je: “Ne mogu ni zamisliti da čimpanze jedne prema drugima razvijaju emocije koje bi se na bilo koji način mogle usporediti s nježnošću, zaštitničkom brigom, obzirnošću i unutarnjim zadovoljstvom — prepoznatljivim obilježjima najiskrenije i najdublje ljubavi kakvu osjećamo mi ljudi.” Ona je također napisala: “Čovjekova svijest o sebi daleko nadmašuje primitivnu svijest koju životinja ima o svom tijelu. Čovjek želi dokučiti tajnu svog postojanja, upoznati čudesan svijet oko sebe i daleka svemirska prostranstva.”

Biblija ukazuje na razliku između ljudi i životinja kad kaže da je čovjek stvoren ‘na Božju sliku’ (1. Mojsijeva 1:27). Za razliku od životinja, čovjek je u duhovnom smislu sličan svom Tvorcu i pokazuje mnoga njegova svojstva, među kojima je najistaknutija ljubav. Čovjek je ujedno stvoren sa sposobnošću da usvaja ogromne količine znanja i ponaša se daleko inteligentnije od bilo koje životinje. Osim toga Bog je čovjeka stvorio sa slobodnom voljom, a ne tako da se u životu vodi prvenstveno instinktom.