Kralj koji je učinio velika djela

IBRAHIM NĐOJA bio je 17. kralj Bamuma, velike etničke skupine čiji pripadnici još i danas žive na travnatim ravnicama zapadnog Kameruna. Nđoja je kraljevao od 1889. pa sve do svoje smrti 1933, kao što se vidi na popratnom popisu vladara iz dinastije Bamuma koji su vladali od 14. stoljeća. Za vrijeme Nđojine vladavine Francuzi i Nijemci pokušali su kolonizirati njegovu zemlju.

Nđoja je već u mladosti pokazao da je vrlo bistar i mudar čovjek. Okružio se učenim i naprednim ljudima koji su imali iste ciljeve i svjetonazore kao i on. Impresivna palača koju je Nđoja sagradio (prikazana na donjoj fotografiji) svjedoči o tome da je bio vješt graditelj. Smatra se da je konstruirao i mlin za mljevenje žita, koji je prikazan na fotografiji s desne strane. No posebno se istaknuo time što je izumio bamumsko pismo.

Omogućeno sastavljanje pisanih dokumenata

Krajem 19. stoljeća povijest Bamuma uglavnom se prenosila usmenom predajom s koljena na koljeno. Nđoja je znao da kod prepričavanja postoji opasnost da se neke pojedinosti izostave ili dodaju. Arapski jezik naučio je iz knjiga koje je nabavio od trgovaca što su putovali kroz njegovo kraljevstvo. Vjerojatno je poznavao i pismo vai, koje se u to vrijeme koristilo u Liberiji. Tako je Nđoja počeo smišljati pismo za svoj materinji jezik.

U početku je to pismo imalo nekoliko stotina znakova, uglavnom piktograma i ideograma. Da bi se Nđojini podanici mogli njime služiti, morali su upamtiti značenje svakog od tih znakova. No kralj je uz pomoć svojih vjernih dvoranina s vremenom pojednostavio svoje pismo. Uveo je sustav slogova i tako znatno smanjio broj znakova. Riječi su se pisale pomoću kombinacija raznih znakova, ili slova, tog novog pisma. Zahvaljujući tome trebalo je upamtiti daleko manje slova i njima odgovarajućih glasova. Nđojino novo pismo, koje je nazvao akauku, u konačnoj je verziji imalo 70 slova.

Nđoja se zalagao za upotrebu bamumskog pisma, zahtijevajući da se ono uči u školama i koristi u svim državnim službama. Naredio je da se njime napiše opsežna povijest njegove zemlje i bamumske dinastije. Tako su Bamumi prvi put u povijesti mogli čitati zapise o svojim predajama, zakonima i običajima. Nđoja je čak naredio da se napišu recepti za izradu nekih ljekovitih preparata. U arhivu njegove palače još uvijek se čuva preko 8 000 tih izvornih zapisa.

Prednosti korištenja novog pisma postale su očite ubrzo nakon što su 1902. u zemlju došli njemački kolonizatori. Premda je Nđoja imao koristi od gospodarskog razvoja, nije se uvijek slagao s njemačkim vlastima. Stoga se služio svojim pismom, koje Nijemci još nisu znali čitati. Koliko se dugo koristilo bamumsko pismo?

U Prvom svjetskom ratu (1914-1918) Njemačka je izgubila vlast nad Nđojinom zemljom. Nakon rata novoosnovana Liga naroda odlučila je da upravu nad tim područjem preuzme Francuska. Premda je Nđoja spremno prihvaćao nove ideje, bio je ponosan na svoje nasljeđe i jako je želio sačuvati i razvijati kulturnu baštinu svoga naroda. To je dovelo do neminovnog sukoba s francuskim kolonijalnim vlastima koje su upravljale njegovom zemljom. Kao što je bilo i s drugim vladarima koji nisu pružili podršku kolonijalnoj vlasti, Francuzi su ga 1931. svrgnuli s prijestolja, premda ga je njegov narod i dalje smatrao kraljem. Dvije godine kasnije Nđoja je umro u izgnanstvu.

Budući da su Francuzi zabranili korištenje bamumskog pisma u školama i da više nije bilo Nđoje koji se zalagao za njegovu upotrebu, to se pismo ubrzo prestalo koristiti te ga je većina Bamuma naprosto zaboravila. Kad su u zemlju došli misionari raznih kršćanskih crkava, počeli su učiti jezik Bamuma te su sastavili gramatiku tog jezika koja se trebala koristiti u školama. Za razliku od Nđoje, misionari su većinu elemenata posudili iz već postojećeg latiničnog pisma i njegove fonetike.

U novije vrijeme nastoji se obnoviti interes za bamumsko pismo. Današnji sultan Ibrahim Mbombo Nđoja otvorio je školu u palači koju je sagradio njegov djed. U toj školi učenici ponovno uče bamumsko pismo kako ono ne bi palo u zaborav.