Kako da premostim razlike između kulture iz koje potječem i one u kojoj živim?

SVAKE godine milijuni ljudi presele se u neku stranu zemlju i mnogi se zbog toga suočavaju s ozbiljnim problemima. Odjednom se nađu među ljudima od kojih se razlikuju po jeziku, kulturi i načinu odijevanja. Zato se doseljenike često ismijava. Djevojka po imenu Noor zna to iz vlastitog iskustva. Ona se s obitelji preselila iz Jordana u Sjevernu Ameriku. “Ljudi su nam se smijali jer smo bili drugačije odjeveni”, kaže ona. “S druge strane, mi uopće nismo razumjeli američki humor.”

Nadia se suočila s jednim drugačijim problemom. “Rođena sam u Njemačkoj”, kaže ona. “Budući da su mi roditelji Talijani, govorila sam njemački s talijanskim naglaskom, pa su mi djeca u školi govorila da sam ‘glupa strankinja’. No kad odem u Italiju, shvatim da govorim talijanski s njemačkim naglaskom. Zato imam osjećaj da nikamo ne pripadam. Kamo god dođem, osjećam se kao strankinja.”

S kakvim se još problemima suočavaju djeca doseljenika? Kako se mogu prilagoditi situaciji u kojoj se nalaze i čak je okrenuti u svoju korist?

Razlike u kulturi i jezične barijere

Djeca doseljenika ponekad primjećuju da razlike između kulture iz koje potječu i kulture u kojoj žive stvaraju jaz čak i među članovima njihove obitelji. Što je razlog tome? Djeca se obično brže prilagode novoj kulturi nego njihovi roditelji. Naprimjer, Ana je imala osam godina kad se s obitelji doselila u Englesku. “Moj brat i ja smo se lako i spontano priviknuli na život u Londonu”, kaže ona. “No našim roditeljima, koji su dugo živjeli na malom portugalskom otoku Madeiri, nije bilo tako lako.” Voeun je imala tri godine kad se s roditeljima preselila iz Kambodže u Australiju. Ona kaže: “Moji se roditelji nisu dobro prilagodili na život u novoj sredini. Tata je često bio tužan i ljut zbog toga što nisam razumjela njegove stavove i način razmišljanja.”

Razlike u kulturi i načinu razmišljanja mogu dovesti do toga da se mladi i njihovi roditelji počnu udaljavati jedni od drugih. Taj se problem može produbiti kad se među članovima obitelji stvori i jezična barijera. Ona nastaje zato što djeca obično uče novi jezik brže nego njihovi roditelji. Barijera postaje još veća kad djeca počnu zaboravljati svoj materinji jezik, pa im je sve teže razgovarati sa svojim roditeljima o nekim važnim i ozbiljnim temama.

Ian, koji ima 14 godina, vidio je da se takva barijera počela stvarati između njega i njegovih roditelja nakon što su se iz Ekvadora doselili u New York. “Sada više govorim engleski nego španjolski”, kaže on. “U školi moji profesori govore engleski, moji prijatelji govore engleski, a i ja pričam engleski sa svojim bratom. Stalno sam okružen engleskim i sve se manje služim španjolskim.”

Nalaziš li se i ti u sličnoj situaciji? Ako se tvoja obitelj preselila u neku drugu zemlju još dok si bio mali, možda nisi razmišljao o tome da bi ti poznavanje materinjeg jezika moglo dobro doći kasnije u životu. Možda ga nisi puno koristio te si ga s vremenom zaboravio. Ranije spomenuta Noor kaže: “Moj je otac uvijek zahtijevao da kod kuće govorimo arapski, no mi to nismo htjeli. Nije nam se dalo učiti arapski jer smo mislili da to nije potrebno. Naši su prijatelji govorili engleski. Sve televizijske emisije koje smo gledali bile su na engleskom. Zašto bismo učili arapski?”

No kad malo porasteš, mogao bi shvatiti da bi ipak bilo korisno tečno govoriti svoj materinji jezik. Međutim, možda se nećeš moći sjetiti riječi koje si nekada tako dobro znao. “Miješaju mi se riječi iz dva jezika”, kaže trinaestogodišnji Michael, čiji su se roditelji preselili iz Kine u Englesku. Petnaestogodišnja Ornelle, koja se s roditeljima preselila iz Konga u London, kaže: “Ponekad mami pokušam nešto reći na lingali, no ne znam se izraziti jer sam navikla govoriti engleski.” Lee se rodila u Australiji, a roditelji su joj iz Kambodže. Ona kaže da joj je žao što ne govori tečno jezik svojih roditelja te dodaje: “Kad razgovaram s roditeljima i želim im objasniti neke svoje misli i stavove, vidim da se ne znam dobro izraziti na njihovom jeziku.”

Zašto se isplati nadvladati jezičnu barijeru

Ako si u određenoj mjeri zaboravio svoj materinji jezik, nemoj misliti da je sve izgubljeno. Znanje jezika može se obnoviti. No prije nego što počneš ponovno učiti taj jezik, moraš biti uvjeren da će ti to koristiti. Kako ti može koristiti znanje jezika kojim govore tvoji roditelji? “Naučio sam jezik svojih roditelja jer sam želio da se zbližimo u emocionalnom pogledu, i što je još važnije, da zajedno služimo Bogu”, kaže ranije spomenuti Giosuè. “To što sam naučio njihov jezik omogućilo mi je da bolje razumijem kako se oni osjećaju, a njima je pomoglo da bolje razumiju mene.”

Mnogi mladi kršćani uče jezik kojim govore njihovi roditelji zato što žele razgovarati s drugim doseljenicima i prenositi im dobru vijest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14; 28:19, 20). “Jako je korisno kad možeš na dva jezika objašnjavati ljudima ono što piše u Bibliji!” kaže Salomão, koji se doselio u London kad je imao pet godina. “Bio sam gotovo potpuno zaboravio svoj materinji jezik, no sada služim u skupštini koja djeluje na portugalskom i tečno govorim engleski i portugalski.” Petnaestogodišnji Oleg, koji živi u Francuskoj, kaže: “Raduje me to što mogu pomagati drugima. Mogu razgovarati o Bibliji s ljudima koji govore ruski, francuski i moldavski.” Noor je vidjela da postoji potreba za većim brojem propovjednika koji govore arapski. Ona kaže: “Upisala sam se na tečaj arapskog i nastojim obnoviti znanje koje sam nekad imala. Promijenila sam svoj stav o učenju tog jezika. Sada želim da me drugi ispravljaju kad radim greške. Želim naučiti taj jezik.”

Što ti može pomoći da obnoviš znanje svog materinjeg jezika i naučiš tečno govoriti? U nekim obiteljima vrijedi pravilo da kod kuće svi govore samo materinji jezik, jer to pomaže djeci da dobro nauče oba jezika.a Osim toga, možeš zamoliti roditelje da ti pomognu da naučiš pisati na njihovom jeziku. Stelios, koji je odrastao u Njemačkoj, ali mu je materinji jezik grčki, kaže: “Roditelji su svaki dan sa mnom razmatrali jedan biblijski redak. Oni bi ga naglas pročitali, a ja bih ga potom napisao. Sada znam čitati i pisati i grčki i njemački.”

Ako dobro poznaješ dvije kulture te govoriš dva ili više jezika, to ti može biti samo na korist. To što poznaješ dvije kulture pomaže ti da bolje razumiješ ljude i njihove osjećaje te odgovoriš na njihova pitanja o Bogu. Biblija kaže: “Čovjek se raduje odgovoru usta svojih, i riječ u pravo vrijeme — kako je dobra!” (Mudre izreke 15:23). Preeti, koja je rođena u Engleskoj, a roditelji su joj Indijci, kaže: “Budući da dobro poznajem obje kulture, osjećam se ugodnije u službi propovijedanja. Razumijem ljude iz obje kulture — znam njihova vjerovanja i stavove.”

“Bog nije pristran”

Ako imaš osjećaj da si razapet između kulture iz koje potječe tvoja obitelj i kulture u kojoj živiš, nemoj biti malodušan. U sličnoj se situaciji našlo nekoliko osoba o kojima se govori u Bibliji. Naprimjer, Josip je bio vrlo mlad kad je bio odveden iz svoje domovine i odvojen od hebrejske kulture. Premda je do kraja života ostao u Egiptu, očito nikad nije zaboravio svoj materinji jezik (1. Mojsijeva 45:1-4). Zbog toga je mogao pomoći svojoj obitelji kad je to bilo potrebno (1. Mojsijeva 39:1; 45:5).

Spomenimo i Timoteja, koji je često pratio apostola Pavla na njegovim propovjedničkim putovanjima. Timoteju je otac bio Grk, a majka Židovka (Djela apostolska 16:1-3). No on nije dopustio da mu to što njegovi roditelji potječu iz različitih kultura postane prepreka u službi. Naprotiv, poznavao je razlike između tih dviju kultura i očito je dobro koristio to znanje kako bi pomagao ljudima na koje je nailazio u svojoj misionarskoj službi (Filipljanima 2:19-22).

Možeš li i ti na svoje okolnosti gledati kao na prednost, a ne nedostatak? Imaj na umu da “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Jehova te voli zbog toga kakav si kao osoba, a ne zbog tvog porijekla. Možeš li i ti, poput mladih koji su citirani u ovom članku, iskoristiti svoje znanje i iskustvo kako bi pomagao svojim sunarodnjacima da upoznaju našeg nepristranog i dobrog Boga, Jehovu? To te može uistinu usrećiti! (Djela apostolska 20:35).