Složeni biološki sustav

ŽIVOT na Zemlji odlikuje se bogatstvom i beskrajnom raznolikošću. Izraz “biološka raznolikost”, ili “biodiverzitet”, odnosi se na sve žive vrste na Zemlji, od najsićušnijih bakterija do divovskih sekvoja i od glista do orlova.

Sva ta raznolikost životnih oblika na Zemlji dio je jednog velikog, međusobno povezanog sustava u koji spada i neživa priroda. Život ovisi o neživim elementima kao što su Zemljina atmosfera, oceani, slatka voda, kamen i tlo. Ta životna zajednica naziva se biosfera, a ljudi su njen sastavni dio.

Biološkoj raznolikosti doprinose i sve vrste bakterija i drugih mikroorganizama. Kao što je poznato, mnoga od tih stvorenja obavljaju životno važne kemijske funkcije koje omogućavaju normalno funkcioniranje ekoloških sustava. Biološka raznolikost, odnosno ukupnost bioloških sustava na Zemlji, obuhvaća i sve zelene biljke koje putem procesa fotosinteze proizvode kisik te apsorbiraju Sunčevu energiju i pohranjuju je u obliku šećera, osnovnog izvora energije za većinu životnih oblika.

Raznolikost se smanjuje

Nažalost, usprkos ljepoti i raznolikosti životnih oblika koji nas okružuju, neki istraživači kažu kako čovjek alarmantnom brzinom dovodi do istrebljenja živa stvorenja na Zemlji. Na koje načine?

• ◼ Uništavanje staništa. Ovo je vodeći uzrok istrebljenja. Ono se javlja uslijed sječe šume, vađenja rude, krčenja šume radi ispaše stoke te gradnje brana i autocesta na područjima gdje je priroda nekada bila nedirnuta. Zbog smanjenja ekosistema žive vrste ostaju bez onoga što im je potrebno da bi preživjele. Njihov se prirodni okoliš cjepka na manje dijelove, devastira i uništava; migracijske rute životinja se prekida, a genetička raznolikost živog svijeta se smanjuje. Živa stvorenja na tom području ne mogu se oporaviti od bolesti i ostalih nedaća koje ih pogađaju. I tako vrste, jedna po jedna, postepeno izumiru.

  Istrebljenje nekih vrsta može čak izazvati lančanu reakciju i daljnje izumiranje vrsta budući da se nestanak jedne karike u biološkom sustavu može negativno odraziti na ostale elemente tog sustava. Izumiranje ključnih vrsta — primjerice oprašivača — može ugroziti opstanak nebrojenog mnoštva drugih živih vrsta.

• ◼ Nove vrste. Strane vrste koje ljudi unose u ekosisteme mogu preoteti stanište onim vrstama koje su se već nastanile na tom području. Ujedno bi mogle na indirektan način promijeniti ekosistem u tolikoj mjeri da potisnu domaće vrste ili ih zaraze bolestima s kojima se one ne mogu boriti. Posebice bi se na otocima gdje biljke i životinje već dugo žive u izoliranom okruženju i bez doticaja s nepoznatim vrstama moglo desiti da se domaće vrste ne uspiju prilagoditi i opstati.

  Tipičan primjer toga je alga “ubojica”, Caulerpa taxifolia, koja istrebljuje ostale žive vrste u Sredozemnom moru. Nepažnjom je bačena u more nedaleko od obale Monaka, a sada se počela širiti morskim dnom. Ta je alga otrovna i, koliko je poznato, nema nijednog prirodnog neprijatelja. “Možda smo mi svjedoci početka jedne ekološke katastrofe”, kaže Alexandre Meinesz, profesor biologije mora na Sveučilištu u Nici (Francuska).

• ◼ Pretjerana eksploatacija. Ovo je uzrok koji je već nekoliko vrsta doveo do istrebljenja. Klasičan primjer toga je ono što se dogodilo s golubom selcem. Početkom 19. stoljeća golub selac bio je najbrojnija ptičja vrsta na tlu Sjeverne Amerike. U vrijeme selidbe njegova jata koja su brojila milijardu i više ptica znala su danima zacrniti nebo kojim su letjela. Međutim, do kraja 19. stoljeća ta je ptica intenzivnim lovom dovedena do samog ruba istrebljenja, da bi u rujnu 1914. u zoološkom vrtu u Cincinnatiju uginuo i posljednji pripadnik te vrste. Na sličan je način i američki bizon, odnosno bufalo koji je nastanjivao Velike nizine, bio gotovo izlovljen.

• ◼ Porast svjetskog stanovništva. Sredinom 19. stoljeća ljudska obitelj brojila je milijardu članova. Danas, 150 godina poslije, kada Zemlja ima pet milijardi stanovnika više, ljudi se počinju pitati izlažu li se riziku da iscrpe ograničena prirodna bogatstva. Kako sa svakom daljnjom godinom svjetsko stanovništvo nastavlja rasti, vrste izumiru alarmantnom brzinom.

• ◼ Prijetnja globalnog zagrijavanja. Prema podacima iznesenim na Međunarodnom panelu za klimatske promjene moguće je da u ovom stoljeću temperature porastu i do 3,5 Celzijevih stupnjeva. Ovakav nagli porast temperature mogao bi biti koban za neke vrste. Prema riječima istraživača, čini se da je jedan od uzroka izumiranja koraljnih grebena (utočišta mnoštva različitih životnih oblika u moru) upravo zagrijavanje mora.

  Znanstvenici kažu kako bi u slučaju da razina mora poraste za jedan metar nestao velik dio obalnog močvarnog područja svijeta na kojem živi mnoštvo različitih životnih oblika. Neki znanstvenici vjeruju da se posljedice globalnog zagrijavanja već osjećaju na ledenom pokrovu Grenlanda i Antarktike. Otapanje tog pokrova moglo bi izazvati ekološku katastrofu.

Pošast istrebljenja

Kojom brzinom nestaju žive vrste na Zemlji? Odgovori na to pitanje veoma su diskutabilni. Većina biljnih i životinjskih vrsta koja izumire još uvijek je nepoznata znanstvenicima. Oni najprije trebaju ustanoviti koliko vrsta uopće postoji. Prema riječima Johna Hartea, znanstvenika s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu koji se bavi istraživanjima na području ekologije, “na Zemlji postoji oko milijun i po imenovanih vrsta, no znamo da ima još mnogo neimenovanih, pa se ukupan broj vrsta vjerojatno kreće negdje između 5 i 15 milijuna”. Neki u procjenama idu tako daleko da spominju 50 i više milijuna vrsta. Međutim, utvrditi njihov točan broj praktički je nemoguće kada će “najveći broj vrsta izumrijeti prije negoli ih se uopće uspije imenovati ili opisati”, navodi znanstvenik Anthony C. Janetos.

Suvremena znanost tek je počela odgonetati zamršene ekološke mehanizme koji omogućavaju prirodnim zajednicama da neometano funkcioniraju. Ako ljudi ne znaju koliko živih vrsta postoji, kako onda mogu razumjeti složeni biološki sustav te znati kako će se na njega odraziti izumiranje vrsta? Kako mogu reći što bi nestanak vrsta mogao značiti za cjelokupni biološki sustav naše planete?

Mada su procjene znanstvenika koji pokušavaju utvrditi brzinu izumiranja vrsta različite, često su obeshrabrujuće. “Otprilike 50 posto svjetske flore i faune moglo bi se u sljedećih sto godina naći na putu koji vodi prema istrebljenju”, navodi jedan pisac. Harteove prognoze još su turobnije: “Biolozi procjenjuju da će u narednih 75 godina zbog uništavanja tropskih šuma nestati polovina ili više vrsta koje danas postoje na Zemlji.”

Pozivajući se na procjene znanstvenika Stuarta Pimma sa Sveučilišta u Tennesseeu, časopis National Geographic navodi kako se “11 posto ptica, odnosno 1 100 vrsta od gotovo 10 000 koliko ih ima na svijetu, nalazi na samom rubu istrebljenja te je neizvjesno hoće li većina od tih 1 100 vrsta dočekati kraj [21. stoljeća]”. U istom je časopisu stajalo: “Tim uglednih botaničara nedavno je izjavio kako osmini svih biljnih vrsta prijeti opasnost od istrebljenja. ‘Ne radi se samo o živim vrstama na otocima i u kišnim šumama, o pticama i velikim “karizmatskim” sisavcima’, navodi Pimm. ‘Istrebljenje prijeti svima i na svakom mjestu. (...) To je svjetska pošast istrebljenja.’”

Trebamo li sve te vrste?

Imamo li razloga biti zabrinuti zbog smanjenja raznolikosti živog svijeta? Je li nam uistinu potrebno toliko mnoštvo živih vrsta? Mnogi uvaženi stručnjaci inzistiraju na potvrdnom odgovoru. Svi životni oblici kojima nas Zemlja bogato daruje potrebni su ljudima zbog hrane, korisnih kemijskih supstancija i mnogih drugih proizvoda i usluga koje nam oni pružaju. Razmislite i o tome kakve bi koristi čovječanstvo moglo imati od još neotkrivenih vrsta. Naprimjer, procjenjuje se da od 150 najtraženijih lijekova u Sjedinjenim Državama koji se mogu dobiti na recept 120 njih čine lijekovi prirodnog porijekla. Dakle, što je manje Zemljine flore, to je i manja mogućnost da čovječanstvo pronađe neke nove lijekove i kemijske supstancije. “Svaki put kad izgubimo neku vrstu, gubimo neku mogućnost koja nam se nudi u budućnosti”, kaže Sir Ghillean Prance, direktor ustanove Kew Gardens u Londonu. “Gubimo eventualni lijek za AIDS ili poljoprivrednu kulturu otpornu na neki virus. Zbog toga moramo pronaći neki način da spriječimo nestajanje vrsta, i to ne samo zbog naše planete već i zbog vlastitih (...) potreba i koristi.”

Ljudima su potrebni i prirodni ekosistemi koji obavljaju funkcije neophodne za opstanak svih živih organizama. Proizvodnja kisika, pročišćavanje vode, čišćenje od zagađivača i sprečavanje erozije tla životno su važne funkcije koje se odvijaju unutar zdravih ekosistema.

Insekti su korisni jer vrše oprašivanje. Žabe, ribe i ptice suzbijaju štetočine, školjkaši i drugi organizmi koji žive u vodi pročišćavaju naše zalihe vode, a biljke i mikroorganizmi stvaraju plodno tlo. Ekonomska je vrijednost svih ovih usluga neizmjerna. Prema jednoj opreznoj procjeni, korist izražena u novcu koju svijet ima od biološke raznolikosti kreće se oko 3 bilijuna dolara godišnje prema cijenama iz 1995.

Međutim, usprkos našoj ovisnosti o raznolikosti životnih vrsta, čini se da se svijet nalazi usred krize što se tiče izumiranja vrsta, krize koja ugrožava složeni biološki sustav naše planete. U današnje vrijeme kada je svijet počeo shvaćati koliko je uloga biološke raznolikosti važna, ljudi uništavaju više vrsta nego ikada! Je li uza sve to čovjek ipak u stanju riješiti taj problem? Što će biti s bogatstvom životnih oblika na Zemlji?