Dražestan moljac

JEDNE lijepe večeri moljac je uletio u otmjeni restoran. Dolepršao je do stola za kojim je sjedila gospođa koja ga je uznemireno počela tjerati od sebe kao da ju je napao komarac koji prenosi neku bolest! Zatim je moljac odletio do drugog stola, približio se jednom čovjeku i na kraju sletio na rever njegovog sakoa. Reakcija ovog čovjeka i njegove supruge bila je potpuno drugačija — vidjevši moljca oni su se oduševili, pomislivši pritom kako je to nježno stvorenje lijepo i bezopasno.

“Moljci su krajnje bezopasna stvorenja”, objašnjava John Himmelman, suosnivač Društva za proučavanje leptira u Connecticutu. “Oni nemaju čeljust kojom bi grizli, a neki moljci, primjerice Actias luna, u zrelom stadiju uopće ne jedu. Oni vam neće prenijeti bjesnoću ni bilo koju drugu bolest, a neće vas ni ubosti.”

Svi se dive leptirima, no malo tko zastane da bi se divio ljepoti i raznolikosti moljaca. ‘Ljepoti?’ možda se pitate s nevjericom. Neki misle da su moljci samo neugledni rođaci predivnih leptira, no znanstvenici i jedne i druge svrstavaju u red Lepidoptera, što znači “ljuskava krila”. Među tim dražesnim stvorenjima može se uočiti zapanjujuća raznolikost. The Encyclopedia of Insects kaže da rod Lepidoptera broji između 150 000 i 200 000 poznatih vrsta. No leptiri čine samo 10 posto tog roda — ostatak su moljci!

Poput mnogih drugih ljudi, i ja sam rijetko kad razmišljala o moljcima, osim kad bih spremala svoju zimsku odjeću i stavljala u nju naftalin kako bih je zaštitila od suknenih moljaca. Nisam znala da moljci u zrelom stadiju uopće ne jedu tkaninu — to čine samo u stadiju ličinke ili gusjenice.a

Što me navelo da promijenim mišljenje o moljcima? Prije nekog vremena moj suprug i ja posjetili smo prijatelje Boba i Rondu. Bob zna prilično mnogo o moljcima. Pokazao mi je malu kutiju u kojoj se nalazilo stvorenje koje mi je u prvi mah izgledalo kao prekrasan leptir. Objasnio mi je da je to veliki šareni američki paunovac, jedan od najvećih moljaca u Sjevernoj Americi. Raspon njegovih krila iznosi i do 15 centimetara, a njegov životni ciklus traje godinu dana. Kako sam se samo iznenadila saznavši da taj moljac u zrelom stadiju živi samo 7 do 14 dana! Kad sam bolje upoznala život ovog dražesnog paunovca, stekla sam potpuno drugačije gledište o moljcima.

Bob mi je pokazao neke male točkice na dnu kutije. “Te su točkice jajašca”, objasnio mi je, “i nadam se da ću ih uzgojiti do stadija zrelih moljaca.” Uzgojiti moljce? Ta me pomisao zaintrigirala. No, pokazalo se da provođenje tog plana u djelo nije nimalo jednostavno. Bob je dva tjedna bezuspješno pokušavao postići uvjete koji su potrebni da se iz jajašca izlegu ličinke. Potom je odlučio lagano poprskati jajašca vodom. Tjedan dana kasnije u roku od 24 sata ličinke su se izlegle iz 26 od ukupno 29 jajašca. Te slabašne ličinke veličine komarca Bob je potom stavio u zaobljenu duboku posudu, tako da ne mogu otpuzati van.

Prvo što su ličinke pojele bile su ljuske jajašca iz kojih su se izlegle. Nakon toga Bob im je morao pribavljati hranu, što je bio prilično zahtjevan posao. Nakon što je saznao čime se hrane, donio im je javorovo lišće. Ličinke su se popele na lišće, no nisu ga ni okusile. No, kad im je dao lišće trešnje i breze, odmah su ga pojele.

Kad su sićušne ličinke narasle i postale gusjenice, Bob ih je premjestio u terarij koji je na vrhu bio prekriven mrežom. Terarij je osiguravao dovoljnu količinu vlage potrebne gusjenicama i lišću. Osim toga, sprečavao je da se gusjenice — koje su dobile želju za kretanjem čim su mogle gmizati — razmile na sve strane.

Nabavljanje hrane za 26 gladnih gusjenica iziskivalo je puno više truda nego što je Bob očekivao. Svaki put kad bi napunio terarij lišćem, gusjenice bi sve pojele za samo dva dana. U ovoj fazi imao je pomoćnike — svoju sestru i dva mlađa prijatelja, dječaka i djevojčicu — koji su zajedno s njim promatrali i hranili gusjenice koje su sve više rasle.

Gusjenice trebaju mnogo jesti, jer o tome ne ovisi samo njihov rast u stadiju ličinke već i ishrana u razdoblju kad postaju zreli moljci. Naime, velikom paunovcu u zrelom stadiju usni organ zakržlja i stoga uopće ne jede! U kratkom razdoblju zrelosti preživljava isključivo zahvaljujući hrani koju je pojeo u stadiju ličinke.

Presvlačenja

Kako su gusjenice rasle, tako su se nekoliko puta presvukle. Gusjenica u svom životu prolazi nekoliko stadija preobrazbe.

Gusjenici velikog paunovca koža ne raste. Kad gusjenica toliko naraste da joj se koža rastegne u najvećoj mogućoj mjeri, vrijeme je za presvlačenje. Bob je svaki put znao kad će se to dogoditi, budući da su tada gusjenice prestale jesti. Nakon što napravi jastučić od svilenih niti, gusjenica se pričvrsti za njega i ne miče se nekoliko dana, sve dok ne dobije novu kožu. Tada gusjenica jednostavno izađe iz one stare, ostavljajući je pričvršćenu za jastučić. Vidjevši gusjenice u posljednjem stadiju preobrazbe, nisam se mogla načuditi tome koliko su narasle. Bile su duge preko deset centimetara i deblje od mog kažiprsta.

Izrada kukuljice

Nakon posljednjeg presvlačenja svaka je gusjenica isprela kukuljicu — veliku masu sivkastih niti koje su bile pričvršćene za štapić. Veliki paunovci prave dvije vrste kukuljica. Jedna je velika, šupljikava i vrećasta, zaobljenog dna, a pri vrhu sužena. Druga je manja, gušće tkana i duguljasta, a sužena je pri vrhu i na dnu. Obje vrste imaju gusto istkanu unutrašnju kukuljicu. Kukuljice velikog paunovca najčešće su crvenkastosmeđe, smeđe, sivozelene ili sive. U usporedbi s kukuljicama drugih vrsta sjevernoameričkih moljaca, kukuljice velikog paunovca izuzetno su velike — duge i do deset centimetara, a široke pet do šest centimetara. Te zapanjujuće tvorevine mogu zaštititi gusjenice na temperaturi od čak 34 Celzijeva stupnja ispod nule.

Nakon što su se gusjenice zavukle u svoje kukuljice, nama je preostalo samo da strpljivo čekamo. Moljci su izašli iz kukuljica idućeg proljeća, otprilike godinu dana nakon što je Bob dobio ženku odraslog moljca. Bob je štapiće na kojima su bile kukuljice zabio u komad stiropora kako bi stajale uspravno. Uskoro su svi veliki paunovci osim jednog izašli iz kukuljica, tako da su se strpljenje i sav uloženi trud na kraju ipak isplatili.

Sada ih više cijenim

Nakon što sam imala prilike pratiti zadivljujući životni ciklus velikog paunovca, sada obraćam više pažnje moljcima koji lete oko svjetiljki i odmaraju se na kućama. Ovo me iskustvo ujedno potaklo da se posvetim istraživanju o tim zanimljivim stvorenjima. Naprimjer, saznala sam da su moljci i leptiri odlični letači, a neke vrste sele se u prilično daleke krajeve. Sićušni kupusov moljac ima raspon krila od samo dva i po centimetra, no on periodično leti između kontinentalnog dijela Evrope i Velike Britanije preko nemirnog Sjevernog mora. S druge strane, ljiljci poput kolibrića lebde nad cvjetovima.

Neko vrijeme nakon što sam imala priliku upoznati životni ciklus paunovca, ugledala sam jednog moljca te vrste kako se odmara u grmlju ispod ulične rasvjete. Znala sam da ga se nipošto ne smije uhvatiti za krila, jer su ljuske na njima izuzetno osjetljive. Međutim, ako pred moljca stavite ispruženu ruku, možda će vam doći na prst. Ja sam upravo to učinila i oduševila se kad je dražesno stvorenje sletjelo na moj srednji prst. Nakon nekog vremena moljac se vinuo u zrak i začas se našao iznad drveća. Dok je polijetao, pomislila sam na to koliko je sličan leptiru. Idući put kad vidite leptira, pogledajte ga malo bolje. Možda je to zapravo lijepi, bezopasni moljac. (Prilog suradnika.)