Što se nalazi iza planeta?

Planet X. Tako je astronom Percival Lowell nazvao jedan neotkriveni planet za koji je pretpostavljao da kruži iza Neptuna. Potragu za Planetom X započeo je 1905. u svom opservatoriju u Flagstaffu (Arizona). Premda je Lowell umro prije nego što je pronašao Planet X, potraga koju je on započeo nastavila se i dalje. Na koncu je Clyde Tombaugh 1930. u Lowellovom opservatoriju otkrio planet Pluton. Planet X doista je postojao!

Astronomi su se odmah počeli pitati: ‘Može li se pronaći još koji Planet X?’ Slijedilo je šest desetljeća intenzivne potjere, a u kasnijim su se godinama te potrage koristile i svemirske letjelice. Iako su otkrivene tisuće asteroida, zvijezda, galaktika i maglica, nije otkriven nijedan novi planet.

Pa ipak, potraga nije stala. Znanstvenici su počeli koristiti nove tehnologije i snažnije teleskope kako bi otkrili tijela koja kruže putanjama, a čija je svjetlost milijune puta slabija od one koju se može vidjeti golim okom. Njihova su nastojanja konačno urodila plodom. Iznenađuje da je dosad opaženo na desetke manjih planeta iza Plutona!

Gdje su ti mali planeti? Koliko ih se još može pronaći? I jesu li to najudaljenija nebeska tijela u našem solarnom sustavu?

Najudaljenija nebeska tijela

Solarni se sustav sastoji od devet planeta koji kruže oko Sunca. Osim toga, tisuće stjenovitih asteroida svom silinom kruže u svemiru, većinom u pojasu između Marsa i Jupitera. Opazilo se i gotovo tisuću kometa.

Koja se od ovih tijela na svom putovanju najviše udalje od Sunca? Zapravo su kometi ti koji putuju najdalje i u tome su bez konkurencije.

Riječ “komet” dolazi od grčke riječi kométes, koja znači “dugokos” — čime se ukazuje na dugačak, širok rep koji se pruža iza sjajne glave. Kometi su bili izvor velikog praznovjerja i panike. Kad ugledaju komete, ljudi još uvijek znaju reći da su to utvare. Ova predodžba izvire iz ranih vjerovanja da su to sablasna tijela. Zbog čega su ih se toliko bojali? Jedan od razloga je taj što su njihova pojavljivanja ponekad bila slučajno povezana s tragičnim događajima.

Kometi još uvijek pobuđuju fanatične osjećaje. U ožujku 1997. u Kaliforniji (SAD) 39 članova kulta Heaven’s Gate (Vrata raja) počinilo je masovno samoubojstvo dok se komet Hale-Bopp približavao Suncu. Zašto su to učinili? Zato što su očekivali da jedan brod s vanzemaljcima, koji se navodno krio iza kometa, dolazi po njih.

Nisu svi imali tako nerazumna gledišta o kometima. Aristotel je u četvrtom stoljeću pr. n. e. pretpostavio da su kometi oblaci sjajnog plina koji se nalaze visoko na nebu. Rimski filozof Seneka nekoliko je stoljeća kasnije pronicljivo naslutio da su kometi nebeska tijela koja kruže po putanjama.

S izumom teleskopa i otkrićem Newtonovog zakona gravitacije, proučavanje kometa postalo je egzaktnija znanost. Edmond Halley je do 1705. utvrdio da kometi oko Sunca kruže po dugačkim, eliptičnim stazama. Pored toga, zapazio je da su kometi koji su se pojavili 1531, zatim 1607. i konačno 1682. imali slične putanje te da je njihovo pojavljivanje nastupalo u pravilnim razmacima od oko 75 godina. Halley je ispravno pretpostavio da su sve to zapravo pojavljivanja istog kometa koji kruži svojom putanjom, a koji je kasnije nazvan Halleyev komet.

Istraživači sada znaju da kometi imaju čvrstu jezgru čiji promjer obično iznosi između 1 i 20 kilometara. Jezgru se najbolje može opisati kao tamni, prljavi ledeni brijeg koji se uglavnom sastoji od zaleđene vode pomiješane s prašinom. Snimke Halleyevog kometa u krupnom planu snimljene 1986. svemirskom letjelicom Giotto pokazuju mlazove plina i prašine koji se šire iz kometa. Ta zračenja stvaraju sjajnu glavu i rep kometa kao što se može vidjeti sa Zemlje.

Porodice kometa

Oko Sunca kruže dvije porodice kometa. Podjela kometa temelji se na periodima kruženja, odnosno na temelju vremenskog razdoblja koje je potrebno da jednom obiđu Sunce. Kratkoperiodični, odnosno periodični, kometi — poput Halleyevog kometa — svaki svoj obilazak oko Sunca dovrše za manje od 200 godina. Njihove putanje prolaze blizu ekliptike, linije na nebu po kojoj Zemlja i ostali planeti kruže oko Sunca. Možda postoje milijarde periodičnih kometa, od kojih mnogi kruže milijarde kilometara daleko od Sunca, iza najudaljenijih planeta Neptuna i Plutona. Ponekad se putanje nekih, kao što je to slučaj s putanjom Enckeovog kometa, približe Suncu zbog bliskih susreta s planetima.

Što je s putanjama dugoperiodičnih kometa? Za razliku od njihovih kratkoperiodičnih drugova, dugoperiodični kometi oko Sunca kruže dolazeći iz svih smjerova. Među njima su kometi Hyakutake i Hale-Bopp, koji su priredili spektakularan prizor tijekom svojih zadnjih pojavljivanja. No, njihov se povratak ne očekuje ni za tisuće godina!

Ogromna grupa dugoperiodičnih kometa giba se u najudaljenijim dijelovima Sunčevog sustava. Ova se nakupina naziva Oortov oblak, po nizozemskom astronomu koji je 1950. prvi pretpostavio da taj oblak postoji. Koliko ima kometa u ovom oblaku? Astronomi procjenjuju da ih ima više od bilijun! Neki od tih kometa kruže oko Sunca udaljeni jednu ili više svjetlosnih godina.a S obzirom na toliku udaljenost od Sunca, samo jedno kruženje može trajati više od deset milijuna godina!

Deseci tisuća malih planeta

Novootkriveni maleni planeti spomenuti na početku članka nalaze se, zajedno s kratkoperiodičnim kometima, u području iza Plutona. Astronomi su od 1992. otkrili oko 80 ovih malenih nebeskih tijela nalik planetima. Možda postoje deseci tisuća takvih planeta koji u promjeru imaju više od 100 kilometara. Ti miniplaneti sačinjavaju Kuiperov pojas, koji je dobio ime po znanstveniku koji je prije skoro 50 godina pretpostavio da postoje. Nebeska tijela koja se nalaze u Kuiperovom pojasu vjerojatno su sačinjena od stijena i leda.

Jesu li novovremena otkrića ovih malih planeta promijenila način gledanja na unutrašnji Sunčev sustav? Doista jesu! Za Pluton, njegov mjesec Charon, zatim za Neptunov satelit Triton i za neka druga ledena tijela unutrašnjeg Sunčevog sustava sada se smatra da su došla iz Kuiperovog pojasa. Neki astronomi čak misle da se Pluton više ne može ubrajati među veće planete!

Odakle su došli?

Kako je došlo do toga da u Kuiperovom pojasu ima tako puno kometa i malih planeta? Astronomi pretpostavljaju da su ta tijela nastala od jednog ranog oblaka čestica prašine i kondenziranog leda, koji su se nakupili kako bi formirali veća tijela. No, ta su se tijela premalo širila da bi narasla u velike planete.

Dugoperiodični kometi također predstavljaju važan dio Sunčevog sustava. Ukupna masa tih kometa oko 40 je puta veća od mase Zemlje. Za mnoge od njih smatra se da su nastali u ranoj povijesti Sunčevog sustava u području vanjskih divovskih planeta sastavljenih od plinova.

Što je te komete otjeralo u njihove današnje putanje tako daleko od Sunca? Vjerojatno veliki planeti poput Jupitera, koji je na svaki komet koji mu se približio djelovao poput snažnog gravitacijskog udarca.

Istraživanje kometa

Kometi su sačinjeni od nekih najprimitivnijih materijala u Sunčevom sustavu. Kako se može dalje istražiti ova fascinantna nebeska tijela? Povremeni posjeti nekih kometa unutrašnjem Sunčevom sustavu omogućavaju da ih se pobliže istraži. Razne svemirske agencije planiraju u sljedećih nekoliko godina poslati izvjestan broj svemirskih letjelica za istraživanje kometa.

Tko zna što se još može pronaći u našem solarnom sustavu? Nova otkrića i činjenice o dalekim tijelima koja kruže oko Sunca pridaju važnost biblijskom retku zabilježenom u Izaiji 40:26: “Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu?”

[Bilješka]

[Okvir na stranici 27]

KOMETI I KIŠA METEORA

Kad promatrate spektakularan bljesak meteora na nebu, pitate li se je li taj meteor dio nekog kometa? Možda i jest. Kad se neki komet približi Suncu, njegova se ledena jezgra postupno raspada, oslobađajući stazu sastavljenu od kamenih čestica, odnosno meteorida. Te čestice nisu lagane kao što je lagana prašina u repu kometa i zato ih solarni vjetar neće odnijeti u svemir. Umjesto toga, one tvore pojas krhotina koje kruže oko Sunca po putanji kometa od kojeg su nastali.

Zemlja se svake godine susreće s određenim brojem tih meteoridskih struja. Do meteorske kiše Leonid, koja se pojavljuje sredinom studenog, dolazi zbog ostataka kometa Tempel-Tuttle. Ova kiša daje izvanredan prizor svake 33 godine. Oni koji su nebo promatrali 1966, gledajući kišu meteora Leonid, izvijestili su da su vidjeli više od 2 000 meteora u minuti — što je prava oluja! Godine 1998. ona je proizvela bliješteće vatrene kugle i sigurno će se isplatiti promatrati je u studenom ove godine.

[Grafički prikaz/slike na stranicama 24-26]

1. Komet Hale-Bopp, 1997.

2. Edmond Halley

3. Percival Lowell

4. Halleyev komet, 1985.

5. Halleyev komet, 1910.

6. Mlazovi plina i prašine koji se šire iz Halleyevog kometa

[Zahvale]

1) Tony i Daphne Hallas/Astro Photo; 2) Culver Pictures; 3) Ljubaznošću Lowell Observatorya/Dictionary of American Portraits/Dover

4) Ljubaznošću Anglo-Australian Observatorya, fotografija Davida Malina; 5) National Optical Astronomy Observatories; 6)Projekt Giotto, glavni istraživač HMC-a dr. Horst Uwe Keller, the Canada-France-Hawaii telescope

[Grafički prikaz]

(Vidi publikaciju)

7. Putanje nekih kometa

Komet Kohoutek

Halleyev komet

Sunce

Zemlja

Enckeov komet

Jupiter

[Slike]

8. Prije nego što je 1994. udario u Jupiter, komet Shoemaker-Levy 9 raspao se u 21 komad

9. Površina Plutona

10. Komet Kohoutek, 1974.

11. Asteroid Ida sa svojim mjesecom Dactylom

[Zahvale]

8) Dr. Hal Weaver i T. Ed Smith (STScI) i NASA; 9) A. Stern (SwRI), M. Buie (Lowell Obs.), NASA, ESA; 10) Fotografija NASA-e; 11) NASA/JPL/Caltech