Ostati bez ruke ili noge — kako možete smanjiti rizik

VEĆINA slučajeva u kojima ljudi ostanu bez ruke ili noge može se spriječiti! To je istina čak i kad je riječ o ljudima koji pate od periferne vaskularne bolesti (PVD-a). Kao što je spomenuto u prethodnom članku, PVD često dolazi kao posljedica dijabetesa.a Srećom, dijabetes se često može kontrolirati.

“Prehrana je kamen temeljac u liječenju dijabetesa bez obzira na to je li inzulin prepisan ili nije”, kaže The Encyclopædia Britannica. Dr. Marcel Bayol iz bolnice Kings County u New Yorku rekao je za Probudite se!: “Ako dijabetičari ne uzimaju svoje stanje olako, ako paze na prehranu i budu pod medicinskim nadzorom, smanjit će rizik da ostanu bez noge.” Kod ljudi koji boluju od dijabetesa tipa II i koji poslušaju ovaj savjet, s vremenom se stanje može čak i poboljšati.b

Vježbanje je izuzetno važno

Vježbanje je također važno. Ono pomaže da se razina glukoze, ili šećera, u tijelu održava u granicama normale. Kad se dijagnosticira PVD, vježbanje pomaže održati vitalnu snagu, gipkost i dotok krvi u oštećene dijelove tijela. Ujedno pomaže smanjiti pojavu intermitentnog šepanja — što je posljedica boli u mišićima listova koju pri hodanju ili vježbanju osjećaju oni koji pate od PVD-a. No, te osobe trebaju izbjegavati one vježbe pri kojima se nožni mišići previše naprežu ili grče. Prikladnije su one vježbe koje uključuju hodanje, vožnju biciklom, veslanje, plivanje i aqua aerobic. Svaki put prije nego što se počne s određenom vrstom prehrane ili s posebnim programom vježbanja potrebno je posavjetovati se s liječnikom.

Dakako, svatko tko želi dobro zdravlje nikako ne bi smio pušiti. PVD je samo jedan na dugačkom popisu zdravstvenih problema koje pušenje uzrokuje ili pogoršava. “Pušenje je čest uzrok amputacija, naročito onda kada pušač ima dijabetes ili PVD”, rekao je dr. Bayol. Koliko čest uzrok? U jednom se priručniku za rehabilitaciju osoba kojima je amputiran neki dio tijela kaže da je “kod pušača amputacija 10 puta češća nego kod nepušača”.

Voditi brigu o bolesnim udovima

PVD može oslabiti cirkulaciju u nogama, što može dovesti do stanja koje se naziva neuropatija — umrtvljenost, ili otupjelost, živaca. Noge tada postaju osjetljivije na povrede, čak i onda kad osoba samo leži u krevetu. Primjerice, moglo bi se dogoditi da se električna deka ili grijaći jastuk previše zagriju, a budući da osoba koja pati od ovog poremećaja ne osjeća nikakvu bol može doći do ozbiljnih opekotina! Zbog toga proizvođači upozoravaju dijabetičare da budu oprezni pri korištenju ovih proizvoda.

Bolesni udovi skloniji su infekcijama. Samo mala ogrebotina može dovesti do čira, pa čak i do gangrene. Zato je njega nogu jako važna, a to uključuje nošenje udobnih, prikladnih cipela i vođenje računa o tome da su noge i stopala čisti i suhi. Mnoge bolnice imaju ortopedske ambulante u kojima se pacijente educira o njezi stopala.

Kad se PVD pogorša do te mjere da je potreban kirurški zahvat, kirurzi će obično pokušati izbjeći amputaciju. Jedna alternativna metoda je angioplastika uz pomoć balona. Vaskularni kirurg umeće kateter s balonom na vrhu. Balon se napuše, a to proširi suženu arteriju. Druga je mogućnost bajpas operacija — zamjena teško oboljelih krvnih žila sa žilama koje su uzete s nekog drugog dijela tijela.

Barbara, koja ima 54 godine, od svoje četvrte godine boluje od dijabetesa tipa I. Nakon što je rodila prvo dijete, stopala joj je zahvatio PVD. Neki su joj liječnici savjetovali da ih amputira. Međutim, Barbara je pronašla jednog uglednog vaskularnog kirurga koji je primijenio angioplastiku kako bi poboljšao dotok krvi u stopala. Angioplastika je neko vrijeme funkcionirala, ali na koncu je Barbari bio potreban bajpas, koji je uspješno napravljen. Barbara sada vodi pomnu brigu o stopalima.

Spriječiti ozljede

Ozljede su po učestalosti drugi uzrok zbog kojega se ostaje bez ruke ili noge. Budući da ozljede ne biraju koji će dio tijela zahvatiti, one mogu oštetiti bilo koji dio tijela. Međutim, stjecanjem božanskog gledišta o životu može se učiniti mnogo kako bi se smanjio rizik od ozljeda. Bez obzira na to da li rade, voze ili uživaju u rekreaciji, kršćani se prema svom tijelu trebaju ponašati kao da je ono dar od Boga. Zbog toga bi trebali poštovati sve sigurnosne mjere i izbjegavati nerazumne rizike (Rimljanima 12:1; 2. Korinćanima 7:1).

Što se u zemljama koje su prepune mina poduzima kako bi se smanjio rizik od ozljeda? U mnogim su zemljama na snazi programi kojima se kod ljudi povećava svjesnost opasnosti od mina, a koji se sponzoriraju iz državnog proračuna. Prema jednom izvještaju generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, tim se programima poučava “onaj dio populacije koji je ugrožen (...) o tome kako smanjiti vjerojatnost da se strada dok se živi i radi u miniranim područjima”.

Nažalost, “ljudi se navikavaju na prisutnost mina i ne obaziru se na njih”, kaže jedan izvještaj Ujedinjenih naroda. “Ponekad je religija faktor koji [ljude] potiče da usvoje fatalistički stav prema takvim opasnostima.” Međutim, Božja Riječ ne podupire fatalistički stav. Naprotiv, Biblija nas potiče na oprez i poduzimanje sigurnosnih mjera (5. Mojsijeva 22:8; Propovjednik 10:9).

Dakle, opreznim postupanjem i poduzimanjem razumnih koraka kako bi se zaštitilo zdravlje, možete uvelike smanjiti rizik da ostanete bez ruke ili noge. No što je s onima koji su već ostali bez ruke ili noge? Mogu li oni još uvijek imati sadržajan život?

[Bilješke]

[Slika na stranici 4]

Pušenje uvelike povećava rizik da se ostane bez ruke ili noge, posebno kod onih osoba koje pate od bolesti krvožilnog sustava

[Slika na stranici 5]

Prikladno vježbanje i dobra prehrana poboljšavaju zdravlje krvožilnog sustava