Naš način odijevanja — je li stvarno bitan?

“NE ZNAM što ću obući!” Da li vam ovaj poziv u pomoć zvuči poznato? Naravno, današnje modne kuće uvijek vam žele pomoći — ili vas još više zbuniti — svojim najnovijim ponudama.

A da odluke budu još teže, danas bi vas se moglo poticati, ne na dotjerivanje, nego na što nemarniji stil odijevanja. O ovom obrnutom trendu ‘90-ih jedan uvodnik, u kojem se govorilo o modi, navodi sljedeće: “Utješno je znati da je pomalo bijedna, ostarjela, iznošena i uglavnom isprana odjeća ne samo prihvatljiva nego i poželjna.”

Uistinu, posljednjih godina nasrtljivo reklamiranje, poznate televizijske ličnosti, vršnjaci, uzdizanje samoga sebe te žudnja za identitetom stvaraju odjevna čuda, posebno kod mladih ljudi. Neki od njih čak kradu da bi izgledali moderno.

Mnogi popularni stilovi ‘90-ih vuku korijene iz ekstremnih kultura novije povijesti, kao što je hipi pokret koji se ‘60-ih godina javio u zapadnjačkom društvu. Brade, zapuštena duga kosa i neuredna odjeća najavile su odbacivanje tradicionalnih vrijednosti. No odjeća buntovničkog stila pokrenula je novi oblik prilagođavanja, novi oblik pritiska okoline.

Odijevanje je postalo sve prihvaćeniji i sve izražajniji način identificiranja. Odjevni predmeti, a posebno majice, postali su oglasne ploče pomoću kojih se bez izgovorene riječi reklamiraju popularni sportovi i sportski idoli, neke vrste humora, razočaranje, agresivnost, moral — ili nemoral — i trgovački proizvodi. Ili su kreirani da šokiraju. Uzmite za primjer sljedeći naslov koji je nedavno objavljen u Newsweeku: “Okrutnost kao poruka modnog trenda tinejdžerâ.” U članku se citiraju riječi jednog 21-godišnjaka koji je o svojoj majici rekao: “Nosim je jer ona ljudima govori kakvog sam raspoloženja. Ne dozvoljavam nikome da se petlja u moj život i samo želim da me se ostavi na miru.”

Ono s čim se paradira na prsima i leđima razlikuje se od osobe do osobe. Ipak, povođenje — za identitetom neke grupe ili za prevladavajućim duhom buntovništva, egocentrizma, raspuštenosti ili nasilja — može se jasno vidjeti. Jedan modni kreator puca iz vatrenog oružja kako bi, prema željama svojih kupaca, na odjeći napravio rupe. “Oni mogu izabrati hoće li rupe biti napravljene hicima iz pištolja, puške ili strojnice”, kaže on. “To je samo poruka modnog trenda.”

Što se izražava modom?

“Odjeća obično služi kao način poistovjećivanja s određenom grupom u društvu”, kaže Jane de Teliga, kustos odjela za modu u Powerhouse Museumu u Sydneyu (Australija). Ona dodaje: “Izaberete grupu s kojom se želite poistovjetiti i onda se odijevate poput njenih članova.” Dr. Dianna Kenny, docentica psihologije sa Sveučilišta u Sydneyu, izjavila je da je pri klasificiranju ljudi odijevanje isto toliko važno koliko i religija, imovinsko stanje, zaposlenje, etnička pripadnost, obrazovanje i kućna adresa. Prema pisanju časopisa Jet, u jednoj školi u Sjedinjenim Državama, u kojoj su skoro svi učenici bijelci, rasna je netrpeljivost “provalila zbog nekih učenica bjelkinja koje su nosile pletenice, šlampavu odjeću i druge odjevne predmete vezane za ‘hip-hop’ modu, budući da se takav izgled povezuje s crncima”.

Snažan osjećaj pripadnosti nekoj grupi jasno se može vidjeti i u nekim subkulturama, kao što je muzička scena: “U mnogo slučajeva”, stoji u časopisu Maclean’s, “odijevanje odgovara muzičkom ukusu: ljubitelji reggae muzike nose jarke boje i jamajske kape, dok ljubitelji grunge rocka nose skijaške kape i karirane košulje.” No kako god neki stil grungea izgledao nabacano, nemarno, beskućnički, on može poprilično koštati.

Što se dogodilo s društvenim normama odijevanja?

“Sve je suprotno od onoga što biste očekivali”, kaže kolumnist Woody Hochswender. “Moda za muškarce, koja je nekada bila određena strogim društvenim normama, postaje sve neobuzdanija. (...) Sve treba izgledati kao da je nabacano vilama.” Bilo kako bilo, ovaj trend u nekim okolnostima može otkriti stav potpune ravnodušnosti. Ili može na vidjelo iznijeti nedostatak samopoštovanja ili poštovanja prema drugima.

U jednom članku koji je govorio o tome kako učenici doživljavaju učitelje, objavljenom u žurnalu Perceptual and Motor Skills, objašnjava se da “premda se smatra da nastavnik koji nosi jeans u učionicu unosi zabavu, njegova se mišljenja najmanje poštuje te se baš njega najčešće smatra nastavnikom koji ništa ne zna”. U istom se žurnalu komentira da se “nastavnicu koja nosi jeans smatra zabavnom, pristupačnom, ne posebno stručnom, ne osobito poštovanom, neobičnom za jednu nastavnicu i općenito omiljenom”.

U međuvremenu se u poslovnom svijetu pojavljuje još jedan trend odijevanja: odijevanje kao sredstvo za napredovanje. Posljednjih se godina sve više žena želi uspeti na viši položaj u poduzeću. “Odijevam se tako da izgledam agresivno”, kaže Marie, direktorica jedne izdavačke kuće. “Želim biti upadljiva. Želim ostaviti dojam kao osoba fantastičnog izgleda”, dodaje ona. Marie iskreno otkriva da je usredotočena na samu sebe.

Popularni modni pravci neizbježno ulaze i u crkve. Štoviše, neki koji više drže do mode koriste crkvu da bi se pokazali u svojoj najnovijoj odjeći. Pa ipak, svećenici danas dok su sami elegantno odjeveni u svoje ruho, često s propovjedaonice gledaju župljane odjevene u jeans i tenisice ili pak po posljednjoj modi.

Koji je razlog toj opsjednutosti samim sobom i identitetom?

Prema mišljenju psihologâ, odijevanje po posljednjoj modi — posebno među mladima — jedan je aspekt egocentrizma jer se time izražava želja da se bude zapažen. Oni to opisuju kao “kroničnu sklonost adolescenata da budu u centru pažnje”. Zapravo, mladi time govore: “Mislim da ste opsjednuti mojom pojavom baš koliko sam i ja sam” (American Journal of Orthopsychiatry).

Filozofije koje čovjeka stavljaju u centar pažnje, a Boga ignoriraju kao nevažnog, ujedno promiču razmišljanje (koje često širi trgovački svijet) da ste vi, pojedinac, najvažnija osoba u cijelom svemiru. Problem je samo što danas ima gotovo šest milijardi tih ‘najvažnijih’ osoba. Milijuni ljudi u religijama nazovikršćanstva također su pokleknuli pred ovim materijalističkim jurišom, težeći za “životom na visokoj nozi, zainteresirani samo za sada”. (Usporedite 2. Timoteju 3:1-5.) Ovome dodajte odumiranje obiteljskog uređenja i prave ljubavi, pa onda ne čudi što mnogi, a posebno mladi, posežu za bilo čime samo radi osjećaja vlastitog identiteta i sigurnosti.

No, prirodno je da se oni koji su zainteresirani za svoj način odijevanja i svoj položaj pred Bogom pitaju: Do koje bih se mjere trebao prilagođavati promjenjivim trendovima u odijevanju? Kako mogu znati odijevam li se prikladno? Dajem li svojim načinom odijevanja zbunjujuću ili čak pogrešnu sliku o sebi?

Jesam li prikladno odjeven?

Ono što odijevamo u suštini je stvar osobnog izbora. Naši se osobni ukusi razlikuju, kao i novčana sredstva kojima raspolažemo. I običaji se razlikuju od jednog mjesta do drugog, od jedne zemlje do druge i od jednog klimatskog pojasa do drugog. No, bez obzira na to u kakvoj se situaciji nalazite, imajte na umu sljedeće načelo: “Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme” (Propovjednik 3:1). Drugim riječima, odijevajte se u skladu s prilikom. I kao drugo, ‘skromno hodite sa svojim Bogom’ (Mihej 6:8, NW).

To ne znači odijevati se s lažnim stidom, nego na način koji je ‘uredan’ i koji je odraz ‘zdravih misli’ (1. Timoteju 2:9, 10, NW). To često jednostavno znači pokazivati suzdržljivost, osobinu koju se u časopisu Working Woman povezuje s dobrim ukusom i elegancijom. Kao opće pravilo vrijedi: nemojte dozvoliti da ljudi najprije primijete odjeću kad uđete u prostoriju, da zbog nje ostanu zabezeknuti. U časopisu Working Woman stoji: “Odijevajte se (...) tako da ljudi mogu gledati dalje od vaše odjeće i vidjeti vrijednost vas kao osobe.”

U žurnalu Perceptual and Motor Skills navodi se sljedeće: “Dosta literature koja se bavi ulogom odijevanja u stvaranju dojma i u neverbalnoj komunikaciji pokazuje da je odjeća važan faktor koji utječe na stvaranje prvog dojma o drugim ljudima.” S obzirom na to, žena u svojim 40-im godinama, koja je prije uživala privlačiti pažnju svojim načinom odijevanja, kaže sljedeće: “To mi je stvaralo ogromne probleme jer je zamagljivalo granicu između poslovnog i privatnog odnosa. Uvijek bi se našao neki poslovni partner koji me želio izvesti na večeru.” Jedna žena koja je zaposlena kao knjigovođa, opisujući jedan oprečan stil, kaže sljedeće: “Promatrala sam kako se muškarci odnose prema ženama koje se ne dotjeruju ili koje se odijevaju baš poput muškaraca. Njih se smatra agresivnim ženama koje su uvijek spremne napasti najranjivije mjesto, pa muškarci baš ne vole s njima surađivati.”

Jedna mlada djevojka po imenu Jeffie shvatila je da daje zbunjujuće signale otkad se ošišala po posljednjoj modi. “Samo sam mislila da će to izgledati ‘drugačije’”, prisjeća se ona. “No ljudi su me počeli pitati: ‘Jesi li ti stvarno Jehovin svjedok?’ a to nije bilo ugodno.” Jeffie je sebi morala postaviti neka pronicljiva pitanja. Doista, zar nije istina da osim naših usta “od suviška srca” govore i naša odjeća i dotjerivanje? (Matej 12:34). Što vaše odijevanje otkriva — želju srca da privučete pažnju na Stvoritelja ili na sebe?

Odijevati se sa ‘zdravim mislima’

Osim toga, promislite kako vaša odjeća djeluje na vas. Odjeća koja se koristi kao sredstvo za poslovno napredovanje ili je ekstravagantna može napuhati vaš ego, nemarno odijevanje može vas poticati da negativno razmišljate o sebi, a majice s reklamama vašeg omiljenog filma, sportske zvijezde ili neke druge poznate ličnosti mogu vas gurnuti u obožavanje idola — u idolopoklonstvo. Da, vaša odjeća govori drugim ljudima — govori im o vama.

Što vaša odjeća kaže o vama ako se odijevate glamurozno ili pak zavodnički? Naglašavate li tako one crte osobnosti koje biste ustvari trebali nadvladavati? Osim toga, kakve osobe želite privući? Savjet koji je zapisan u Rimljanima 12:3 (NW) može nam pomoći savladati egocentričnost, taštinu i negativan način razmišljanja. Tamo nas apostol Pavao savjetuje da ‘ne mislimo o sebi više nego što je potrebno misliti; nego da mislimo tako da imamo zdrave misli’. Imati ‘zdrave misli’ znači biti razborit.

To je posebno važno kod onih koji imaju odgovornosti i koji uživaju povjerenje. Njihov primjer snažno utječe na druge. Isto tako, oni koji teže za prednostima službe u kršćanskoj skupštini, a i njihove kršćanske supruge, trebaju svojim odijevanjem i dotjerivanjem ispoljavati stav prožet skromnošću i poštovanjem. Nikada nemojmo biti poput čovjeka kojeg je Isus izdvojio u svojoj usporedbi o svadbenoj svečanosti: “Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho.” Kad je saznao da taj čovjek nema nikakav opravdani razlog da na sebi ima takvu odjeću kojom je pokazao nepoštovanje, “reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te [iz]bacite” (Matej 22:11-13).

Dakle, važno je da roditelji riječima i primjerom kod svoje djece razvijaju zdrave stavove i dobar ukus u odijevanju. To može značiti da će roditelji ponekad trebati biti čvrsti kad razgovaraju sa svojim sinom ili kćerkom. No kako je samo ohrabrujuće kad mi ili naši mladi neočekivano dobijemo pohvalu zbog visokih mjerila odijevanja i ponašanja!

Da, Jehovini sluge oslobođeni su taštine, skupih modnih hirova i opsjednutosti samima sobom. Njih vode božanska načela, a ne duh svijeta (1. Korinćanima 2:12). Ako živite po ovim načelima, izbor odjeće ne bi trebao biti preteška stvar. Povrh toga, poput okvira za sliku koji je izabran s puno ukusa, svojom odjećom nećete niti zasjeniti niti nagrđivati svoju osobnost. I što se više trudite oponašati Boga, to ćete više njegovati duhovnu ljepotu koju nipošto ne određuje vaša garderoba.