Što je Božji naum?
MNOGI ljudi koji sumnjaju u postojanje svemoćnog Boga punog ljubavi postavljaju sljedeća pitanja: Ako Bog doista postoji, zašto je kroz čitavu povijest dopuštao toliko mnogo patnje i zla? Zašto dopušta da danas vlada takvo jadno stanje u svijetu? Zašto ne poduzme nešto i okonča rat, zločin, nepravdu, siromaštvo i druge probleme, koji rastu alarmantnom stopom u tako mnogo zemalja širom svijeta?
Neki pretpostavljaju da je Bog stvorio svemir, smjestio ljude na planetu Zemlju i potom ih pustio da sami upravljaju stvarima. U skladu s tim gledištem, Boga ne bi trebalo kriviti za probleme i nevolje u koje ljudi sami upadaju zbog svoje pohlepe i lošeg gospodarenja.
Međutim, drugi odbacuju takvu teoriju. Naprimjer, doktor fizike Conyers Herring, koji priznaje da vjeruje u Boga, navodi sljedeće: “Neprihvatljiva mi je zamisao o Bogu koji je davno prije pokrenuo veliki satni mehanizam i otada sjedi i promatra kako se čovječanstvo bori da razriješi zagonetku. Jedan od razloga zašto mi je to neprihvatljivo jest taj da mi moje znanstveno iskustvo ne daje nikakvog razloga da vjerujem kako postoji bilo kakav model ‘satnog mehanizma’ svemira koji je potpuno i konačno točan. Naše će se znanstvene teorije (...) uvijek moći dorađivati, no uvjeren sam da će se uvijek pokazati nesavršenima. Zato mislim da je bolje vjerovati u životnu silu koja uvijek omogućava ovaj napredak.”
Bog doista ima naum
Božji je prvobitni naum bio da planeta Zemlja bude nastanjena pravednim i savršenim ljudima. Prorok Izaija je napisao: “Ovako veli Gospodin, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio na prazno, nego je načinio da se na njoj nastava” (Izaija 45:18).
Umjesto da naseli Zemlju izravno stvarajući pojedince, Bog je naumio da napuni Zemlju tako da ljudima omogući da imaju potomstvo. Kad su se Adam i Eva pobunili protiv Boga, to nije osujetilo njegov prvobitni naum, ali je uzrokovalo neophodne promjene u nekim pojedinostima kako bi se ispunio njegov naum za ljude i Zemlju.
U otprilike prvih 6 000 godina ovog perioda Bog je dozvolio čovječanstvu da upravlja stvarima bez njegovog direktnog vodstva. Takav su tok stvari naši praroditelji svojevoljno izabrali (1. Mojsijeva 3:17-19; 5. Mojsijeva 32:4, 5). To što bi Bog dopustio da ljudi postupaju neovisno od njegovog vodstva te da stoga oni vladaju umjesto njega, pokazalo bi da čovjek nije u stanju upravljati vlastitim koracima te da nije u stanju uspješno vladati nad drugim ljudima.
Naravno, Jehova je unaprijed znao ovakav ishod. On je nadahnuo biblijske pisce da to zapišu. Naprimjer, prorok Jeremija je napisao: “Znam, Gospodine, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23).
Mudri Salamun primijetio je kakvi katastrofalni rezultati usljeđuju kad ljudi pokušavaju vladati nad drugim ljudima, kako to već stoljećima čine. “Sve ovo vidjeh pazeći na sve što se čini pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću” (Propovjednik 8:9, St).
Međutim, Svemogući Bog ni u kom slučaju ne “sjedi i promatra kako se čovječanstvo bori da razriješi zagonetku”, već je s razlogom dopustio da proteknu tisuće godina, a da se nije direktno miješao u život većine ljudi na Zemlji.
Postoji dobar razlog
Proteklih 6 000 godina ljudske povijesti možda djeluje kao dug period u usporedbi s našim prosječnim životnim vijekom koji je kraći od 100 godina. Ali u skladu s Božjim vremenskim rasporedom i njegovim gledištem o protjecanju vremena, ove su tisuće godina kao šest dana — manje od jednog tjedna! Apostol Petar je objasnio: “Ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodinom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan” (2. Petrova 3:8).
Petar zatim u nastavku pobija bilo kakvu optužbu u pogledu toga da je Bog nezainteresiran ili da odgađa akciju: “Ne docni Gospodin s obećanjem, kao što neki misle da docni; nego nas trpi, jer ne će da ko pogine, nego svi da dodju u pokajanje” (2. Petrova 3:9).
Dakle, kad istekne određeni broj godina, Stvoritelj će zaustaviti takvo loše gospodarenje našom prekrasnom planetom. Dotada će čovjeku dati dovoljno vremena da pokaže kako nije u stanju vladati ili stati na kraj ratu, nasilju, siromaštvu, bolesti i drugim uzrocima patnje. Samo će iskustvo potvrditi istinitost onoga što je Bog ljudima rekao u početku — da moraju slijediti božansko vodstvo da bi uspjeli (1. Mojsijeva 2:15-17).
U skladu s ispunjenjem biblijskog proročanstva, mi sada živimo u završnom dijelu ‘posljednjih dana’ ovog bezbožnog sustava stvari (2. Timoteju 3:1-5, 13; Matej 24:3-14). Bog će uskoro prestati tolerirati ljudske vladavine koje vladaju neovisno od njega, kao i zloću i patnje (Danijel 2:44). Uskoro će nas snaći najveća nevolja koja je ikada pogodila ovaj svijet, a dosegnut će vrhunac u ‘ratu velikoga dana Boga Svemogućega’, Harmagedonu (Otkrivenje 16:14, 16, St). U ovom ratu koji će voditi Bog neće biti uništena Zemlja kao djelo Božjih ruku, već će ‘biti uništeni oni koji kvare zemlju’ (Otkrivenje 11:18, St).
Božje tisućugodišnje Kraljevstvo
Milijuni ljudi na Zemlji preživjet će Harmagedon (Otkrivenje 7:9-14). Tada će se ispuniti proročanstvo iz Priča Salamunovih 2:21, 22: “Pravednici [će] nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni će se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici će se iščupati iz nje.”
Božji naum je da nakon pravednog rata Harmagedona uslijedi jedan poseban period od tisuću godina (Otkrivenje 20:1-3). Taj će period biti Milenijska Vladavina Božjeg Sina, Krista Isusa, kao Kralja Božjeg nebeskog Kraljevstva (Matej 6:10). Tijekom ove radosne vladavine Kraljevstva nad Zemljom, bezbrojni milijuni ljudi bit će probuđeni iz smrtnog sna i pridružit će se milijunima onih koji su preživjeli Harmagedon (Djela apostolska 24:15). Svi će postići savršenstvo, a potom će — na kraju Tisućugodišnje Kristove Vladavine — Zemlja konačno biti ispunjena savršenim muškarcima i ženama, koji su svi potomci Adama i Eve. Božji će se naum veličanstveno i uspješno ispuniti.
Da, Božji je naum da obriše “svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe. Tada onaj ‘koji sjedi na prijestolju’ reče: ‘Evo’ sve ‘činim novo’” (Otkrivenje 21:4, 5, St). Božji će se naum sasvim sigurno ispuniti u vrlo bliskoj budućnosti (Izaija 14:24, 27).
[Slika na stranici 5]
U Božjem novom svijetu ljudi će zauvijek živjeti u sreći