Zaštititi slobode — kako?

U GRADIĆU Rengasdengkloku u Indoneziji, tamošnje su etničke skupine godinama živjele u miru. Međutim, 30. siječnja 1997. navodnoj je toleranciji došao kraj. Nasilje je izbilo kad je nešto prije tri sata ujutro, na dan vjerske svečanosti, jedan vjernik počeo bubnjati. Reagirajući na tu buku, jedan je čovjek druge religije obasuo svog susjeda uvredama. Nastavili su vikati jedan na drugoga, a potom su počeli bacati i kamenje. Kad je svanuo dan, sukob je prerastao u nerede, budući da su se i drugi pridružili toj svađi. Do kraja dana, dva su budistička hrama i četiri kršćanske crkve bili demolirani. Novine International Herald Tribune izvijestile su o ovom incidentu u članku pod naslovom “Iskra netolerancije zapalila vatru etničkih sukoba”.

U mnogim zemljama etničke manjine, čija prava štiti zakon, često postaju žrtve netolerancije. Zakoni koji jamče slobodu očito ne rješavaju korijenski uzrok netolerancije. Činjenica da netolerancija nije tako očit problem ne znači da on i ne postoji. Ako se nekad u budućnosti izmijene okolnosti i zavlada atmosfera predrasuda, pritajena netolerancija može lako izbiti na površinu. Čak i ako ljudi nisu direktno proganjani, mogu ipak doživljavati neprijateljstvo od svoje okoline ili nailaziti na prepreke u izražavanju svojih ideja. Kako se to može spriječiti?

Ući u korijen problema netolerancije

Mi smo prirodno skloni osjećati odbojnost ili sumnju prema nečemu što je različito ili što je neobično, a naročito prema gledištima koja se razlikuju od naših. Znači li to da je nemoguće ispoljavati toleranciju? UN-ova publikacija Elimination of All Forms of Intolerance and Discrimination Based on Religion or Belief navodi da su neznanje i pomanjkanje razumijevanja “jedni od najvažnijih korijenskih uzroka netolerancije i diskriminacije, kad su u pitanju religija i uvjerenja”. Međutim, protiv neznanja, korijena netolerancije, može se boriti. Kako? Ispravnim obrazovanjem. “Obrazovanje je možda najbolje sredstvo za borbu protiv diskriminacije i netolerancije”, navodi se u jednom izvještaju UN-ove Komisije za ljudska prava.

Čemu bi takvo obrazovanje trebalo težiti? U časopisu UNESCO Courier predlaže se da bi umjesto stvaranja odbojnosti prema religioznim pokretima, “obrazovanje, koje uči toleranciji, trebalo biti usmjereno na borbu protiv utjecaja koji vode do razvijanja straha od drugih i odbacivanja drugih osoba, te da bi trebalo pomagati mladim ljudima da nauče samostalno prosuđivati stvari, kritički razmišljati te donositi zaključke koji su u skladu s etičkim normama”.

Očito da mediji mogu u znatnoj mjeri poticati na ‘kritičko razmišljanje i donošenje zaključaka u skladu s etičkim normama’. Mnoge međunarodne organizacije uviđaju koliku moć imaju mediji u oblikovanju stavova ljudi te u unapređivanju međusobnog razumijevanja. Međutim, da bi mediji poticali na toleranciju, umjesto da zagovaraju netoleranciju, kao što to neki čine, od novinara se zahtijeva da budu odgovorni i objektivni u svom poslu. Novinari se povremeno moraju suprotstaviti popularnim i uvriježenim mišljenjima. Oni moraju objektivno analizirati stvari i nepristrano ih komentirati. No, je li to dovoljno?

Najbolji način borbe protiv netolerancije

Tolerancija ne znači da bi svi trebali imati iste ideje. Ljudi se mogu razilaziti u mišljenju. Neke osobe mogu biti čvrsto uvjerene u to da su uvjerenja neke druge osobe potpuno pogrešna. Takve osobe mogu čak javno izraziti svoje neslaganje. Međutim, dokle god ne šire laži i ne pokušavaju stvoriti predrasude, takvo postupanje ne može se smatrati netolerancijom. O netoleranciji se može govoriti onda kad se neku grupu proganja, ograničava posebnim zakonima, marginalizira ili zabranjuje, ili na neki drugi način koči u slijeđenju vlastitih uvjerenja. Najekstremniji oblik ispoljavanja netolerancije očituje se u tome da jedni ubijaju, a drugi moraju umrijeti zbog svojih uvjerenja.

Kako se možemo boriti protiv netolerancije? Tako da je se javno razotkrije, kao što je apostol Pavao razotkrio netoleranciju vjerskih vođa svog vremena (Djela apostolska 24:10-13). Međutim, ukoliko je to moguće, najbolji način borbe protiv netolerancije jest rad na sprečavanju pojave netolerancije — unapređivanjem tolerancije, to jest poučavanjem ljudi da bolje razumiju druge. U već ranije spomenutom UN-om izvještaju o eliminaciji netolerancije kaže se sljedeće: “Budući da svi oblici netolerancije i diskriminacije koji se zasnivaju na religiji ili uvjerenju imaju ishodište u ljudskom umu, ova bi akcija u prvom redu trebala biti usmjerena na ljudski um.” Takva pouka može čak navesti pojedince da preispitaju vlastita uvjerenja.

Federico Mayor, generalni direktor Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, napisao je sljedeće: “Tolerancija je vrlina osobe koja posjeduje svoja uvjerenja.” U članku za časopis Réforme, dominikanski svećenik Claude Geffré izjavio je sljedeće: “Prava tolerancija zasniva se na čvrstim uvjerenjima.” Osoba koja je zadovoljna svojim uvjerenjima najvjerojatnije neće smatrati da joj tuđa uvjerenja predstavljaju neku opasnost.

Jehovini svjedoci su utvrdili da je odličan način unapređivanja tolerancije razgovor s drugima o različitim uvjerenjima. Svjedoci ozbiljno shvaćaju Isusovo proročanstvo da će se “radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat[i] (...) po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo”, i oni su poznati po svom javnom propovjedničkom djelu (Matej 24:14, St). Zahvaljujući tom djelu, imaju prilike saznati uvjerenja ljudi različitih religija — kao i ateista. S druge strane, Svjedoci su spremni objasniti svoja uvjerenja onima koji ih žele poslušati. Time pomažu ljudima da više nauče i da bolje razumiju druge. Takvo znanje i razumijevanje omogućuju lakši razvoj tolerancije.

Tolerancija, ali i više od toga

I pored najboljih namjera mnogih ljudi i ulaganja zajedničkih napora, sasvim je očito da problem vjerske netolerancije i dan-danas ostaje neriješen. Stoga, da bi došlo do neke stvarne promjene, mora se još nešto poduzeti. Francuske novine Le Monde des débats istaknule su u čemu leži problem: “Današnje društvo vrlo često pati od emocionalne i duhovne praznine. Zakonom se može zaštititi sloboda od onih koji prijete da je ugroze. On može i treba jamčiti jednakost pred zakonom, bez proizvoljne diskriminacije.” Knjiga Democracy and Tolerance priznaje: “Još mnogo toga stoji pred nama prije nego što postignemo cilj da međusobno razumijevanje i poštovanje postanu univerzalno mjerilo ponašanja.”

Biblija obećava da će uskoro čovječanstvo biti ujedinjeno u čistom obožavanju jedinog pravog Boga. To jedinstvo stvorit će istinsko svjetsko bratstvo, gdje će svi poštovati jedni druge. Ljudima više neće vladati neznanje, jer će Božje Kraljevstvo učiti ljude Jehovinim putevima, i tako zadovoljiti njihove intelektualne, emocionalne i duhovne potrebe (Izaija 11:9; 30:21; 54:13). Istinska jednakost i sloboda vladat će na cijeloj Zemlji (2. Korinćanima 3:17). Stjecanje ispravnog razumijevanja Božjih nauma za čovječanstvo put je da pobijedite neznanje i netoleranciju.