Vatrena pećinarka — ljepotica iz amazonske prašume

Od dopisnika Probudite se! iz Brazila

ČAK se i prirodoslovci, koji se inače strogo drže činjenica, počnu poetično izražavati kad opisuju gvajansku vatrenu pećinarku, jednu impresivnu, slabo poznatu pticu iz amazonske kišne šume.a “Parada žarkih plamenova”, napisao je jedan prirodoslovac. “Vatrena kometa”, izjavila je jedna druga prirodoslovka. “Teško nadmašiva po svom (...) vrhunskom šarmu”, zaključio je neki treći. Svi se oni slažu da već na prvi pogled djeluje nezaboravno. No po čemu je ta ptica veličine goluba tako nezaboravna? Između ostalog, po svom živopisnom izgledu.

Mužjaka vatrene pećinarke krasi narančasta kukma koja izgleda poput lepeze i prikriva mu čitav kljun. Savršeni polukružni oblik kukme naglašava jedna kestenjasta pruga koja je obrubljuje. Od kukme do kandži, ptica je gotovo sva prekrivena narančastim perjem. Krila su joj crna s bijelim mrljama i prekrivena su slojem zlatnonarančastog paperja, zbog kojeg izgleda kao da je zagrnuta šalom. “Njihova tjelesna građa i njihov izgled”, rezimira knjiga Birds of the Caribbean, “neopisivo su atraktivni.” No ova ptica nije impresivna samo po svom izgledu. Njeno perje ujedno govori o njenom karakteru. Kako?

Pa, složit ćete se s tim da u tamnozelenoj kišnoj šumi sigurno nećete nositi odijelo žarkonarančaste boje ako se želite stopiti s okolinom. Međutim, ovaj prašumski kicoš želi da ga drugi vide. On se služi tim svojim gizdavim izgledom da bi otjerao suparnike i šarmirao svoje ljubiteljice.

Pogranični sukobi i ostavinski sporovi

Početkom godine, u sezoni parenja, mužjaci vatrene pećinarke spuštaju se na točno omeđene šumske proplanke koji se zovu lekovi, a služe kao pozornice na kojima se jednom godišnje prikazuju ptičji plesovi snubljenja. Riječ “lek” vjerojatno potječe od švedskog glagola att leka, koji znači “igrati se”. Zaista, prirodoslovci su dugi niz godina smatrali da ptičje ludorije prilikom snubljenja nisu ništa drugo nego igra — ljupka predstava na šumskom tlu. Međutim, u novije vrijeme saznali su da lek ne služi samo kao plesni podij već i kao borilačka arena i izložbeni salon. Kako to?

Nakon što skupina mužjaka vatrene pećinarke zauzme neki lek, svaka ptica obilježava jedan dio šumskog tla kao svoju privatnu arenu te je očisti od palog lišća. Također zaposjeda mjesta za sjedenje na biljkama povijušama iznad arene, tako da njegov teritorij ima oblik tunela širokog otprilike metar i po, a visokog dva metra. Budući da se na jednom leku zna zgurati i pedesetak ptica, kaže istraživačica Pepper W. Trail, njihove arene “spadaju u najnatrpanije arene u kategoriji ptica kod kojih se snubljenje odvija u lekovima”. A do čega to dovodi? Do pograničnih sukoba i ostavinskih sporova.

Njihovi pogranični sukobi podsjećaju na uzbudljive, ali bezopasne ratne plesove — provalu trzanja glavom gore-dolje, škljocanja kljunom, lepeta krila i kovitlanja perja, s prekidima prodornog kriještanja i velikih skokova uvis. Nakon jedne do dvije minute, kad svaka ptica smatra da je impresionirala onu drugu, obje se povlače u granice svog teritorija. Međutim, kada na nekom leku dvije ptice bace oko na isti komad cijenjenog posjeda koji je ostao prazan nakon uginuća neke ptice, sukob se pretvara u klasični ostavinski spor.

“Ptice se pograbe svojim snažnim kandžama, mlate se krilima, a povremeno se i uhvate kljunom za kljun. Takve borbe”, piše gđa Trail u časopisu National Geographic, “znaju trajati i do tri sata, a po završetku natjecatelji jedva hvataju zrak”. Ako je nakon prve runde rezultat neodlučen, ptice naprave kratku pauzu, no potom se borba pećinarki nastavlja i traje sve dok se ne utvrdi tko je isključivi nasljednik. Ne čudi da se ptica zove vatrena pećinarka!

Međutim, još se nije ni slegla prašina na šumskom tlu, a vatreni se borac već pretvorio u kip i lek postaje izložbeni salon. Čemu služi ta nova točka? Drugi dio ptičjeg imena, vatrena pećinarka, daje nam odgovor.

A pobjednik je...

Dok se mužjaci prepiru na šumskom tlu, nekoliko ptica, čije je perje neupadljivih boja, tiho uređuje svoja gnijezda u zaklonjenim udubinama obližnjih stijena. Da, to su ženke vatrene pećinarke. Za razliku od mužjaka, ženka se ne bi probila do finala u natjecanju za izbor mis ptičjeg svijeta. Ona je, piše taktično istraživač David Snow, “puno drugačija ptica”. Na glavi nosi malu krunu, “kržljavu verziju mužjakove raskošne kukme, koja čak daje njenoj glavi pomalo smiješan izgled”. Njene kratke noge s velikim stopalima nose tijelo prljavosmeđe boje i “prilično krupne, nezgrapne građe”.

Međutim, naši prašumski kicoši misle da je ona prava krasotica. Kad klizeći uleti u granje iznad leka, glasajući se pritom piskavim kijuu, za njom se okreće svaka narančasta pernata glava i ona postaje povod za priređivanje predstave koja spada “u red najinteresantnijih i najimpresivnijih plesova snubljenja u ptičjem svijetu” (The Life and Mysteries of the Jungle). Što se dešava? Istraživačica Trail kaže da čim se pojavi neka ženka “lek zabljesne mnoštvom boja, pokreta i zvukova”, budući da svaki mužjak nastoji zasjeniti one druge i privući gošćinu pozornost. Zatim mužjaci skoče s grana na kojima sjede te se prizemljuju na svoje arene uz zvuk potmulih udaraca i kriještanje. Lepetanjem krila svraćaju na sebe ženkinu pozornost, a ujedno čiste svoje arene uklanjajući otpalo lišće. A onda graja iznenada prestaje. Kucnuo je čas odluke.

Svaki se mužjak kruto sagiba, potpuno raširivši svoje paradno perje, pa se ukoči kao da je hipnotiziran. Kljun mu zaklanja kukma koja je raširena poput lepeze, dok mu pahuljasto perje skriva oblik tijela, tako da izgleda poput narančastog cvijeta koji je pao na šumsko tlo. “Paradiranje vatrene pećinarke tako je bizarno”, kaže se u jednom izvoru, “da je na prvi pogled teško povjerovati da se radi o ptici.”

Ženka ipak razlikuje cvijet od udvarača i spušta se do tri ili četiri utihnula mužjaka, koji stoje ispruženog tijela i leđima okrenuti ženki. Međutim, glave su nakrivili tako da jednim okom gledaju prema gore, uperujući ga u ženku. Minute prolaze dok ženka gleda koga će izabrati, a potom konačno odlučuje o pobjedniku. Slijeće svom izabraniku iza leđa, doskakuće do njega, nagne se naprijed i kljucne pahuljasti rub njegovog krilnog perja. Tada mužjak oživi. Pare se u njegovoj areni ili na nekoj obližnjoj grani. Nakon toga ženka odleti. Ona se često vraća istom mužjaku kad dođe sljedeća sezona parenja.

Sve do iduće sezone snubljenja, ovaj prašumski kicoš zaboravlja na svoju družicu, a nije ga briga niti za potomstvo. Bezbrižno se sprema za iduću predstavu, dok ženka sama podiže obitelj. U pravu ste, to djeluje kao nepravedna podjela posla, no za ženku i njene mlade uistinu je bolje da mužjak bude podalje od njih. Uostalom, dopustiti da vam narančasta ptica paradira oko gnijezda jednako je pametno kao i rasvijetliti svoje skrovište neonskom reklamom.

Iduća generacija

Ženkino neupadljivo perje savršeno kamuflira dva pjegasta smećkasta jaja koja je položila u ogromnom gnijezdu od blata, koje je slinom zalijepila za stijenu. Nakon što majka odsjedi na jajima četiri tjedna, iz njih se izlegu mladi. Premda po dolasku na svijet nisu baš neki ljepotani, ipak su dobro opremljeni kako bi se mogli snaći dok žive u gnijezdu. Ubrzo nakon što se izlegu, objašnjava istraživačica Trail, počnu se hvatati svojim oštrim kandžama za oblogu gnijezda, držeći se čvrsto za nju svojim snažnim nogama kad god se majka želi izboriti za tlo pod nogama.

Majka marljivo hrani svoje mlade raznim plodovima te ponekim insektom ili gušterom. Nakon godinu dana perje mladog mužjaka još je uvijek smeđe, no na glavi već ima malu kukmu. Kad navrši dvije godine, umjesto smeđeg dobiva zlatnonarančasto perje koje ga preobražava u, kako je to napisao jedan prirodoslovac, “jednu od najljepših ptica na svijetu”.

Unatoč uništavanju šumskog doma vatrene pećinarke, ljubitelji prirode nadaju se da čovjek neće tom živopisnom amazonskom zabavljaču oduzeti mogućnost da nastavi svoj zadivljujući ples života.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 17]

Osobna iskaznica vatrene pećinarke

Znanstveno ime: Rupicola rupicola, ili “pećinar”

Porodica: Cotingidae

Prebivalište: sjever Južne Amerike te amazonski bazen i njegova okolica

Duljina: 30-ak centimetara

Gnijezdo: načinjeno od blata i biljnog materijala zalijepljenog slinom, težine nešto manje od četiri kilograma

Mladi: obično dva jaja godišnje; period inkubacije 27 ili 28 dana — “koliko je poznato, to je jedan od najdužih takvih perioda kod ptica vrapčarica”

[Karte na stranici 16]

(Vidi publikaciju)

Područje na kojem živi gvajanska vatrena pećinarka

JUŽNA AMERIKA

[Zahvala]

Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.

[Zahvala na stranici 15]

Kenneth W. Fink/Bruce Coleman Inc.