Katastrofa izazvana ledom
”NAJGORA prirodna katastrofa u povijesti nacije.” Tako je The Toronto Star nazvao ovu ledenu oluju koja je u siječnju poharala kanadske provincije Ontario, Quebec i New Brunswick. U Sjedinjenim Državama predsjednik Bill Clinton proglasio je Maine i New Hampshire kao i dijelove Vermonta i sjeverno područje New Yorka kriznim područjima.
Oluja i petodnevna ledena kiša odnijele su oko 35 života. Takva kiša obično potraje svega nekoliko sati, no ovom je prilikom gornji topli sloj zraka ostao iznad hladnih zračnih masa. Stoga se kiša, čim bi dotakla tlo, odmah ledila. Tako se stvorio sloj leda debeo i do osam centimetara. Pod težinom leda srušila su se mnoga drveća, električni vodovi, električni stupovi i dalekovodi, često s katastrofalnim posljedicama.
U Quebecu se stotine ogromnih čeličnih dalekovodnih stupova srušilo kao da su od staniola. Jedan redoviti putnik kroz to područje uznemireno je rekao: “Vidio sam kako se [stup] ispred mene svinuo kao da je od plastike. Prvo se svinuo napola, potom se pretvorio u kuglu, a zatim se raspao. Vodova je bilo posvuda po autocesti. Nakon što se prvi srušio, srušila su se još tri iza njega.”
Naslaga leda pokidala je više od 120 000 kilometara električnih vodova, dovoljno da se njima tri puta okruži Zemlju! U Kanadi je između tri i četiri milijuna ljudi ostalo bez struje i grijanja, a za neke je to potrajalo tri tjedna pa i dulje.
U Maineu, gdje je guverner Angus King proglasio izvanredno stanje, preko 200 000 ljudi ostalo je bez struje. “To je najveća katastrofa ove vrste koja je ikad pogodila ovu državu”, rekao je guverner. George Pataki, guverner države New York, izjavio je sljedeće: “Čitavi su gradovi potpuno ostali bez struje.”
Uz južnu obalu rijeke St. Lawrence oluja je uništila oko 30 000 drvenih električnih stupova. Nakon što je 17 sati padala ledena kiša, Jim Kelly, koji živi u blizini te rijeke u sjevernom dijelu države New York, napisao je sljedeće: “Više ne možemo vidjeti kroz prozor. Nije to tek mraz ili maglica već čvrsti led. Buka dopire sa svih strana kuće.”
Kelly je objasnio: “U daljini možete čuti nešto nalik pucnjavi. Dum! Tišina. Dum! Tišina. Dum, dum!” Kasnije je saznao da su ti zvukovi nastali pucanjem stabala i telefonskih stupova.
Ironično je da je krajolik izgledao prekrasno, čak i tako opustošen. Strahovalo se da je Ontario možda izgubio 20 milijuna stabala javora, što bi se ozbiljno odrazilo na industriju koja se bavi proizvodnjom sirupa od javora. Jedna se uzgajivačica žalila: “Od drveća su ostali samo šiljci koji strše u zrak.”
“Prekrasna ratna zona”
Ovaj se naslov pojavio u novinama Toronto Star, opisujući Montreal, drugi po veličini grad u Kanadi. “Ovdašnje ulice izgledaju kao da su bombardirane!” uzviknula je jedna stanovnica. Prema prvim je procjenama šteta samo na području Montreala iznosila više od 500 milijuna kanadskih dolara.
Jedan je žitelj Bellevillea (Ontario) rekao: “Grad izgleda kao da je preživio nuklearni rat. Sve je pokriveno bijelom prašinom, pa djeluje sablasno.” Nazvao ga je “sablasno lijepim”.
Tjedan dana nakon oluje, dok je stotine tisuća ljudi još uvijek bilo bez struje, a vladala je užasna hladnoća, policija je počela evakuirati ljude u skloništa. “Da li da ih zamolimo ili da im naredimo?” upitao je jedan policajac.
“Moraju otići”, odgovorio mu je policajac koji je vodio tu akciju. “Ali budite taktični.” Dodao je: “Kad to vidite, mislit ćete da se nalazimo usred rata.”
Za dlaku izbjegli nevolje
Kako u većem dijelu Montreala nije bilo struje, semafori nisu radili, a podzemna je željeznica bila zatvorena. Ali posljednjeg dana oluje, četiri od pet trafostanica koje opskrbljuju grad ili se pokvarilo ili srušilo. S kojim mogućim posljedicama?
“Tog poslijepodneva suočili smo se s mogućnošću da Montreal ostane u potpunom mraku — a i bez vode”, objasnio je ministar vlade u Quebecu Lucien Bouchard. “Opskrba vodom mogla se odvijati još samo dva sata, budući da nisu radila postrojenja za filtraciju vode.” Kako su ljudi koristili svijeće, a postojala je velika vjerojatnost da grad potpuno ostane bez vode, moglo je lako doći do nevolje.
Neka dva tjedna kasnije jedna je druga nevolja bila spriječena kad se 24. siječnja 1 889 osoba okupilo na pokrajinskom sastanku u Kongresnoj dvorani Jehovinih svjedoka u Montrealu. Preko noći više je od 20 centimetara mokrog snijega pokrilo Montreal, a tijekom prijepodnevnog dijela sastanka otkrivena je šteta koja je nastala na zidovima i stropu. Odgođen je poslijepodnevni program, a prisutne se zamolilo da odu kući, presvuku se i vrate u dvoranu da bi radili.
U roku od sat vremena 300 je volontera, opremljeno lopatama, krampovima i drugim alatima, počelo raščišćavati ogroman krov veličine 7 100 kvadratnih metara. Nakon što je skinut gornji sloj snijega, otkriveno je da je na nekim mjestima led bio više od 60 centimetara debeo! Motornim pilama izrezali su led na četvrtaste komade, koje su potom odvukli do ruba krova i bacali. Odstranjeno je otprilike 1 600 tona snijega i leda! Kasnijim je pregledom ustanovljeno da se strop nakon toga vratio na svoje mjesto, a pukotine su se u zidovima zatvorile. Program se bez ikakvih problema nastavio u nedjelju prijepodne.
Pomogli su jedan drugom
Istina, neki su ljudi u tom području za vrijeme kiše i hladnoće željeli zaraditi na tuđoj nesreći, ali kao i u prvom stoljeću mnogi su pokazali “nesvakidašnje čovjekoljublje” (Djela apostolska 28:2, Duda-Fućak). Daily Sentinel iz Romea (New York) za Jehovine je svjedoke koji su krenuli da pomognu drugima rekao sljedeće: “Muškarci su se sastali u Dvorani Kraljevstva u Watertownu kako bi se organizirali i odatle su bili poslani u mnoge domove svojih članova. No putem su pomogli i mnogim svojim bližnjima.”
U članku je rečeno da je ova pomoć bila organizirana za ljude “na području Adamsa, Potsdama, Malonea, Ogdensburga, Plattsburgha, Massene, Gouverneura i Ellenburga”. Neki su dobrovoljci zagrijali nekoliko domova na par sati priključivši peći na generatore. Na nesreću, u mnogim je područjima nakon oluje temperatura pala na oko 20 stupnjeva ispod nule.
Jednom je prilikom policija vidjela kako Svjedoci posjećuju domove i zabunom pomislila da su lopovi. Kad su Svjedoci objasnili što čine, jedan od policajaca rekao je da su Jehovini svjedoci njegovom ocu, koji živi u Montrealu, pomogli nakon oluje, iako otac nije Svjedok. Sin je izrazio zahvalnost za pomoć koju su pružili njegovom ocu.
Oluja je naročito teško pogodila oko stotinu gradova južno od Montreala u području nazvanom “trokut tame”. Deset dana nakon oluje ovi su gradovi još uvijek bili bez struje. Ustvari, mnogi su ljudi preko mjesec dana bili bez struje! Podružnica Jehovinih svjedoka u blizini Toronta organizirala je posebne posjete kako bi se pružila pomoć onima koji žive u ovom području. Potrebne stvari, zajedno s uljnim i baterijskim svjetiljkama i akumulatorima, dopremljene su kamionima u unaprijed određeni distribucijski centar, a odatle su raspodijeljene onima kojima je to bilo potrebno.
Također je bilo dogovoreno da kršćanski starješine ustanove potrebe onih koji žive u tim područjima. Jedna je grupa starješina u tjedan dana posjetila 11 skupština i održala mnogo ohrabrujućih sastanaka. Nakon ovih skupova na kojima je bilo pruženo duhovno ohrabrenje, nitko se nije htio vratiti kući. Ljudi bi se jednostavno zadržali, razgovarajući i izmjenjujući iskustva vezana za ove događaje te uživajući u druženju s drugima. Štoviše, redoviti sastanci u tjednima nakon oluje bili su posjećeni kao nikad prije.
Mnogi koji su imali nešto čime su mogli grijati, kao što je peć na drva, ili su imali generator za struju, rado su pozvali one koji nisu imali grijanje kod kuće. Kod nekih je Svjedoka privremeno stanovalo čak 20 osoba. Smještaj su pružili i mnogi koji žive izvan ovog područja koje je bilo bez struje. Naprimjer, Svjedoci iz Sept-Îlesa, grada udaljenog nekih 800 kilometara od “trokuta tame”, ponudili su smještaj za 85 obitelji.
Svjedoci u udaljenim seoskim područjima, kao što je Rimouski, ispilili su i otpremili drva za loženje. Neki su našli vremena da napišu citate na cjepanice koje su poslali. Jedan je Svjedok dobivena drva podijelio sa susjedom koji nije Svjedok, i taj je susjed dobio cjepanicu na kojoj je bio napisan Psalam 55:16: “Gospodin [“Jehova”, NW] će me spasti.” Držeći cjepanicu u ruci, pogledao je prema gore i rekao: “Hvala Jehova.”
Koje pouke iz svega toga možemo izvući?
Mnogi su bili šokirani kad su vidjeli kako se lako može ostati bez električne energije i koliko smo o njoj ovisni. “Kažem vam, kad izgradimo novi dom”, rekao je jedan čovjek, “nabavit ćemo i peć na drva i generator (...) i plinsku peć.”
Gotovo šest tjedana nakon oluje, jedan se izvjestitelj osvrnuo na ovaj događaj sljedećim riječima: “Bilo je puno leda, puno tame i puno vremena za razmišljanje, a puno je lakše razmišljati kad televizor ne radi.” Zatim je dao sljedeću primjedbu: “Iznenađeni smo time koliko smo samo nemoćni pred elementarnim nepogodama.”
Oni koji proučavaju Bibliju razmišljaju o Stvoriteljevom obećanju o preobrazbi Zemlje u globalan raj nakon što odstrani ovaj sustav stvari, baš kao što je jednom prije odstranio takav svijet (Matej 24:37-39; 2. Petrova 2:5). Ukazujući na svoj potencijalni arsenal, Bog postavlja pitanje: “Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta [i ledene kiše] vidio što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?” (Job 38:22, 23, St).
[Slika na stranici 17]
Dalekovodni stupovi slomili su se kao da su od staniola
[Slika na stranici 18]
Potencijalna je katastrofa bila spriječena kad su dobrovoljci odstranili snijeg i led s krova Kongresne dvorane
[Slika na stranici 18]
Drva za loženje za žrtve oluje