Pošast se širi

Mali Robert imao je samo 11 godina kad su ga pronašli mrtvog kako potrbuške leži ispod jednog napuštenog mosta. Imao je dvije rupe od metka na potiljku. Pretpostavlja se da su ga ubili članovi vlastite dječje bande.

Pred petnaestogodišnjim Alexom stajala je prilika da postane član bande, a i da možda mlad ode u grob. Ali kad je vidio kako je njegov prijatelj smrtno stradao, pomislio je u sebi: ‘Ne želim tako završiti.’

NASILNE ulične bande, koje se nekad povezivalo s Bloodsima i Cripsima, vrlo poznatim losanđeleskim bandama, postale su svjetska pojava. No odakle god potjecale bande, među njima postoji zapanjujuća sličnost.

Engleski su “Teddy Boysi” 1950-ih šokirali svijet. Londonski je The Times rekao da su koristili sjekire, noževe, lance od biciklâ i drugo oružje da bi nedužnim ljudima “nanosili teške tjelesne ozljede”. ‘Kad bi se stali noževima obračunavati, demolirali bi kafiće i kavane.’ Zlostavljali su ljude, pljačkali ih i tukli, a ponekad i ubijali.

Novine Die Welt iz Hamburga (Njemačka) objavile su da su nedavno mlade ljude “na putu do diskoteke ili na povratku kući” presretale bande naoružane “bejzbol palicama, noževima i pištoljima”. Minhenski je Süddeutsche Zeitung izvijestio da skinheadsi u Berlinu napadaju svakoga “za kog je očito da im se ne može oduprijeti — beskućnike, hendikepirane osobe i starije žene”.

Dopisnik Probudite se! iz Španjolske izvijestio je da je problem tinejdžerskih bandi, doduše, nov, ali i sve veći problem u Španjolskoj. U madridskim novinama ABC pojavio se sljedeći naslov: “Skinheadsi — nova ulična noćna mora.” Jedan je bivši skinhead iz Španjolske izjavio da bi oni lako otkrili gdje se nalaze “strane svinje, prostitutke i homoseksualci”. Dodao je: “Noć koja bi prošla bez nasilja [bila] je protraćena noć.”

Cape Times, list iz Južnoafričke Republike, izvijestio je da su krivična djela nasilja u velikoj mjeri “nusproizvod opake ‘gang’ kulture”. U knjizi objavljenoj u Cape Townu stoji da su se bande u Južnoafričkoj Republici u siromašnijim crnačkim gradskim sredinama počele ponašati kao “paraziti” te da su počele “pljačkati i silovati članove vlastite zajednice i upuštati se u obračune s drugim bandama zbog teritorija, tržišta i žena”.

U brazilskim je novinama O Estado de S. Paulo pisalo da se tamošnje bande “množe zastrašujućom stopom”. Navodilo se da bande napadaju suparničke bande, bogataške mlade, ljude druge rase ili siromašne migrantske radnike. U izvještaju novina stajalo je i to da se jednog dana nekoliko bandi organiziralo u mrežu te da su bande “pljačkale ljude na plaži (...), obračunavale se međusobno” te da su glavnu aveniju u Rio de Janeiru pretvorile u “ratnu zonu”. U jednom drugom izvještaju iz Brazila stajalo je da se broj bandi, kako u velikim gradovima, kao što su São Paulo i Rio de Janeiro, tako i u manjim gradovima povećava.

Kanadski je časopis Maclean’s 1995. izvijestio da prema procjenama policije u Winnipegu (Kanada) djeluje barem osam uličnih bandi. A nekoliko je novina u Sjedinjenim Državama objavilo slike članova bande koji su izolirane indijanske rezervate na jugozapadu Amerike upoznali s odjećom i grafitima koji su zaštitni znak njihovih bandi.

Val nasilja povezan s bandama prošle je godine zapljusnuo New York City. Kaže se da su članovi Bloodsa i Cripsa, bandi koje su prvobitno bile vodeće u Los Angelesu, bili u to umiješani. Prema izvještaju gradonačelnika New Yorka, policija je od srpnja do rujna uhapsila 702 osobe u izgredima u koje su izravno bile uključene ulične bande.

Problem više nije ograničen samo na velike gradove. Novine Quad-City Times, koje se izdaju u središnjem dijelu Sjedinjenih Država, izvijestile su o “porastu nasilja među tinejdžerima, vrlo raširenoj narkomaniji i sve većem osjećaju beznadnosti”.

Pošast koja uništava živote

Za jednu se bandu kaže da je počela okupljanjem nekolicine prijatelja. No kako je rastao ugled vođe te bande, tako je raslo i nasilje. Vođa bande stanovao je u kući svoje bake, na koju se više puta pucalo, čak i onda kad je baka bila unutra. Jedne su novine izvijestile da je na kući bilo više od 50 rupa od metaka. Hici su očigledno bili ispaljeni u znak odmazde za djela za koja se okrivljavalo bandu ovog unuka. Osim toga, brat vođe bande bio je u zatvoru zbog aktivnosti povezanih s bandom, a njegovog je bratića, koji se odselio iz kuće da bi izbjegao nasilje, netko ustrijelio iz kombija u prolazu kad je došao svojima u posjet.

U Los Angelesu su članovi jedne bande pucali u automobil koji je zabunom skrenuo u tu ulicu i ubili jednu trogodišnjakinju koja se vozila sa svojom majkom i njenim mladićem. Jedan je metak doletio u školu i pogodio učitelja koji je pokušavao pomoći svojim učenicima da steknu obrazovanje kako bi mogli imati bolji život. I mnogi su drugi bili ubijeni koji nisu imali nikakve veze s bandama, ali su postali njihovim žrtvama. U Brooklynu u New Yorku jedna je majka u svom susjedstvu postala poznata po nesvakidašnjoj i najtužnijoj stvari koja se jednoj majci mogla dogoditi — sva tri njena mlada sina izgubila su život zbog nasilnih bandi.

Što je uzrokovalo ovu svjetsku pošast mladih nasilnika i kako možemo zaštititi svoju voljenu djecu od ove pošasti? Kako se bande uopće osnuju i zašto im se mladi u velikom broju pridružuju? Sljedeći članci razmatrat će ova pitanja.

[Zahvala na stranici 3]

Scott Olson/Sipa Press