Umijeće ukrašavanja štapa

Od dopisnika Probudite se! iz Velike Britanije

“UVIJEK me čudi saznanje da na Britanskom otočju postoje čitave regije u kojima nitko nema pojma na što mislite kad kažete da vam je hobi ukrašavanje štapova”, kaže jedan vrhunski majstor tog zanata.

Mnogi znaju što je to štap koji služi pri hodanju ili pastirski štap. Ukrašavanjem štapa ti se najobičniji predmeti pretvaraju u neobična umjetnička djela. Pastiri i poljodjelci već stoljećima znaju da taj zadivljujući zanat zahtijeva veliko umijeće — a i puno strpljenja. No što sve spada u ukrašavanje štapa?

Odabiranje drva

Prvi je korak odabiranje drva. Za to može poslužiti bilo koje drvo odgovarajućih proporcija — crni glog, jabuka ili kruška. Božikovina se često odabire zbog svojih uočljivih i lijepih čvorova. No mnogi ukrašivači štapova radije koriste drvo lijeske. Ponekad na drvetu naraste izdanak malo ukoso u odnosu na granu ili korijen. Tada se može čitav štap — dršku i tijelo štapa — napraviti iz samo jednog komada drva.

Kada je najbolje odsjeći tijelo štapa? Obično kad je drvo u latentnoj fazi i kad ne ispušta biljni sok, premda mnogi ukrašivači štapova smatraju da ga je najbolje odsjeći čim ga spazite — prije nego što ga netko drugi pronađe! U svakom slučaju, kad je ukrašivač štapova zadovoljan, odrezavši odgovarajuć komad materijala, mora mašću ili bojom premazati njegove odsječene krajeve kako drvo ne bi ispucalo. Potom se drvo mora sušiti, a taj postupak zna trajati dvije, pa i više godina. Tek tada ukrašivač štapova može početi s rezbarenjem.

Rezbarenje drške

Kada štap nema prirodnu dršku, ukrašivač je može napraviti od kravljeg, ovčjeg ili pak jarčjeg roga. Rog se, kao i tijelo štapa, mora sušiti i to obično godinu dana. Zatim, uz pomoć škripca, ukrašivač štapova po želji oblikuje taj rog. Pastiri su iz generacije u generaciju koristili vatru u kovačnici, kipuću vodu, žeravice tresetnog ogrjeva ili čak toplinu iznad parafinske lampe kako bi smekšali rog tako da se može oblikovati. Tada bi bio spreman da postane što god bi pastirova mašta i umijeće mogli stvoriti. Naprimjer, pastir bi znao izrezbariti dršku koja podsjeća na škotskog ovčara, neku pticu, pastrvu ili fazanovu glavu ili pak na neku sitnu životinju.

Kod rezbarenja roga ukrašivač štapova izuzetno pažljivo obrađuje svaki detalj. Naprimjer, ako izrađuje pastrvu, tada rep i perajne kosti dubi vrućim željezom, a pomoću cirkularnog svrdla pravi svaku pojedinu ljusku. Oči se mogu napraviti od crnog bizonovog roga. Za bojanje tijela koristi se tinta, a ne boja. Trebat će je premazati nekoliko puta, a nanošenje tinte na ulaštenu površinu zna biti mukotrpan posao. Finalno dotjerivanje sastoji se u fiksiranju boje, tako da se rog premaže lakom.

Gotovo umjetničko djelo

Rog se spaja s tijelom štapa pomoću čeličnog vijka, čavla ili drvenog klina. Potom ukrašivač štapova vješto trlja svoje umjetničko djelo finom čeličnom vunom. Zatim ga polira i lakira tijelo štapa. “Da bih izradio pastrvu, izrezbario peraje i ostalo, te da bih izradio ljuske na pastrvinom tijelu, obojao ga i premazao lakom tako dobro da bih osvojio nagradu na natjecanju, trebalo bi mi stotinjak sati”, piše jedan iskusni ukrašivač štapova.

Ukrašavanje štapova nesumnjivo je mukotrpan posao. No konačni rezultat može biti pravo umjetničko djelo, a neka od njih čak su otišla na natjecanja. Bilo kako bilo, ukrašivač štapova smatra svoje umijeće uspomenom na jedno spokojnije doba, nekom vrstom protulijeka za stresove i napetosti suvremenog života.