Kršćani i kaste

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ INDIJE

NA ŠTO pomišljate kad čujete izraz “kastinski sistem”? Možda pomišljate na Indiju i na milijune ljudi koji ne spadaju ni u jednu kastu — na izopćenike. Premda je kastinski sistem sastavni dio hinduističke religije, hinduistički reformatori bore se za iskorjenjivanje njegovih posljedica koje snose niže kaste i izopćenici. Što biste, s obzirom na to, rekli kad biste čuli da se čak i u crkvama koje tvrde da su kršćanske primjenjuje kastinski sistem?

Moguće porijeklo kastinskog sistema u Indiji

Podjela ljudi na društvene slojeve, pri kojoj se neki smatraju nadmoćnijima u odnosu na druge, ne postoji samo u Indiji. Klasna diskriminacija postoji, u ovom ili onom obliku, na svim kontinentima. Ono po čemu se indijski kastinski sistem razlikuje jest činjenica da je prije više od 3 000 godina proces društvenog podčinjavanja postao sastavni dio religije.

Premda se ne zna gdje je točno nastao kastinski sistem, neki stručnjaci smještaju njegove korijene u drevnu civilizaciju doline Inda, u današnjem Pakistanu. Arheologija izgleda ukazuje da su tamošnje prastanovnike kasnije pokorila plemena sa sjeverozapada, u takozvanoj seobi Arijaca. U svojoj knjizi Otkriće Indije, Džavaharlal Nehru to naziva ‘prvom velikom kulturnom sintezom i sjedinjavanjem’, iz čega su iznikle “indijske rase i osnovna indijska kultura”. No to sjedinjavanje nije dovelo do rasne jednakosti.

The New Encyclopædia Britannica piše: “Indijci su odgovorni za množenje kasti (jātis, doslovno ‘rođenja’) podrazdiobom četiriju klasa, ili varni, putem sklapanja braka između pripadnika različitih kasti (što se zabranjuje u hinduističkim djelima koja govore o dharmi). Međutim, suvremeni su teoretičari skloniji pretpostavci da su kaste iznikle iz razlika u obiteljskim ritualima, rasnih razlika te diferencijacije i specijalizacije rada. Mnogi suvremeni izučavatelji također smatraju da je jednostavni sistem varne uvijek bio puki teoretski društveno-vjerski ideal i naglašavaju da je veoma složena podjela hinduističkog društva na gotovo 3 000 kasti i podkasti vjerojatno postojala još u drevnim vremenima.”

Kako su se neko vrijeme sklapali brakovi između pripadnika različitih klasa, ranija diskriminacija koja se temeljila na boji kože nije više bila tako izrazita. Stroga pravila koja vladaju u kastinskom sistemu razvila su se kasnije u sklopu religije, a izložena su u vedskim spisima te u Manuovom zakoniku, zakoniku jednog hinduističkog mudraca. Brahmani su naučavali da pripadnici viših kasti samim rođenjem dobivaju čistoću koja ih odvaja od nižih kasti. Oni su uvjerili šudre, ili pripadnike niže kaste, da njihov ponižavajuć rad predstavlja kaznu koju im je Bog dosudio za loša djela koja su počinili u nekom prijašnjem životu te da će ih svaki pokušaj rušenja kastinske barijere dovesti do statusa izopćenika. Sklapanje braka s pripadnikom druge kaste, objedovanje s takvim, korištenje zajedničkih zaliha vode ili pak ulazak u isti hram u koji ulazi neki šudra moglo je imati za posljedicu da osoba iz više kaste izgubi svoj kastinski status.

Kaste u suvremenim okvirima

Nakon što je 1947. Indija stekla nezavisnost, njena je građanska vlada izradila ustav po kojem je kastinska diskriminacija postala krivično djelo. Imajući u vidu višestoljetnu potlačenost hindusa iz nižih kasti, vlada je zakonom predvidjela da se usvojenim kastama i plemenima zajamči pristup u izborna legislativna tijela kao i vršenje upravnih funkcija u obrazovnim ustanovama.a Naziv koji se koristi za te grupe hindusa jest “dalit”, što znači “pogaženi, potlačeni”. Međutim, u jednom je nedavno objavljenom novinskom naslovu stajalo: “Dalitski kršćani zahtijevaju svoja prava [zajamčeni postotak u raspodjeli radnih mjesta i broj kandidata za upis na sveučilište]”. Kako je došlo do toga?

Vlada je hindusima iz nižih kasti dala ogromne povlastice na račun toga što su u kastinskom sistemu trpjeli nepravdu. Stoga se smatralo da pripadnici religija koje nisu primjenjivale kastinski sistem ne mogu očekivati te povlastice. No dalitski kršćani kažu da zbog toga što kao obraćenici potječu iz niže kaste, ili kaste nedodirljivih, oni također doživljavaju diskriminaciju, ne samo od hindusa već i od svojih ‘sukršćana’. Je li to istina?

Misionari kršćanstva i kastinski sistem

U kolonijalno doba mnoge su hinduse obratili katolički i protestantski misionari iz Portugala, Francuske i Engleske. Jedni su propovjednici privukli brahmane, a drugi nedodirljive, tako da su ljudi iz svih kasti postali nominalni kršćani. Kako su se učenja i vladanje misionara odrazili na duboko ukorijenjeno vjerovanje u kastinski sistem?

Govoreći o Britancima u Indiji, pisac Nirad Chaudhuri kaže da u crkvama “indijski vjernici nisu smjeli sjediti zajedno s Evropljanima. Kršćanstvo nije prikrivalo svijest o rasnoj nadmoćnosti, na kojoj je počivala britanska vlast u Indiji.” Pokazujući sličan stav, jedan je misionar 1894. kazao Odboru za inozemne misije u Sjedinjenim Državama da obraćanje ljudi iz nižih kasti predstavlja “dovlačenje ološa u Crkvu”.

Očito je da su osjećaj rasne superiornosti ranih misionara te sjedinjavanje brahmanske filozofije s crkvenim učenjima uvelike odgovorni za to što u Indiji mnogi nominalni kršćani neprikriveno žive po kastinskom sistemu.

Kastinski sistem u današnjim crkvama

Obraćajući se 1991. Katoličkoj biskupskoj konferenciji Indije, katolički je nadbiskup George Zur izjavio: “Hindusi iz visokih kasti nisu jedini koji tretiraju obraćenike iz usvojenih kasti kao nisku kastu, to čine i kršćani iz visokih kasti. (...) Za njih su predviđena zasebna mjesta u župnim crkvama i na grobljima. Na brakove između pripadnika različitih kasti gleda se poprijeko (...). Kastinstvo je uzelo maha među svećenstvom.”

Biskup M. Azariah, iz Južnoindijske crkve, koja je članica Ujedinjene protestantske crkve, napisao je u svojoj knjizi The Un-Christian Side of the Indian Church sljedeće: “U mnogim crkvama kršćani iz usvojenih kasti (dalitski kršćani) bivaju tako žrtve diskriminacije i ugnjetavanja svojih sukršćana i to ne svojom krivnjom već zbog svog nesretnog porijekla, čak i kada čine već 2, 3, ili 4. generaciju kršćana. Kršćani iz visokih kasti, koji čine crkvenu manjinu, drže se svojih kastinskih predrasuda čak i nakon nekoliko generacija, a da ih nimalo nisu dirnula kršćanska vjerovanja i kršćanski običaji.”

U državnom istraživanju poznatom kao Mandal Commission, koje se bavilo problemima zaostalih klasa u Indiji, ustanovljeno je da su u Kerali nominalni kršćani podijeljeni “na temelju svog kastinskog porijekla u različite etničke grupe. (...) Čak i nakon njihova obraćenja, osobe iz nižih kasti i dalje se tretiralo kao harijane.b (...) Sirijski i pulaya vjernici iz iste crkve odvojeno su vršili vjerske obrede u zasebnim zgradama.”

U jednom izvještaju Indian Expressa od kolovoza 1996. o dalitskim je kršćanima bilo rečeno sljedeće: “U Tamil Naduu, oni su po mjestu stanovanja odvojeni od viših kasti. U Kerali, to su mahom radnici bezemljaši koji rade za sirijske kršćane i druge zemljoposjednike iz viših kasta. Zajednički objed ili sklapanje braka između dalita i sirijskih kršćana uopće ne dolazi u obzir. U mnogim slučajevima daliti vrše bogoslužje u zasebnim crkvama, koje se zovu ‘pulaya crkve’ ili ‘parijske crkve’.” To su, naime, nazivi podkasti.

Reagiranja na nezadovoljstvo

Grupe laičkih aktivista, kao što je FACE (Forum Against Christian Exploitation) traže od vlade povlastice za kršćanske dalite. Oni se najviše zauzimaju za pomaganje kršćanskim obraćenicima u materijalnom pogledu. No neke druge grupe zanimaju se za način na koji se s njima postupa u crkvi. U pismu upućenom papi Ivanu Pavlu II oko 120 potpisnika izjavilo je da su “prihvatili kršćanstvo zato da bi se oslobodili kastinskog sistema”, ali da im se ne dopušta da uđu u seosku crkvu niti da prisustvuju misama. Svi su morali sagraditi kuće u jednoj ulici kojom nikad nije nogom kročio nijedan kršćanin iz visoke kaste — a niti župnik! Jedna je katolkinja koju muče slični problemi izjavila: “Naravno da mi je stalo da moj sin studira na nekom dobrom fakultetu. No još mi je više stalo do toga da ga njegova [katolička] braća prihvate kao sebi ravnog.”

Dok jedni nastoje poboljšati situaciju u kojoj se nalaze dalitski kršćani, mnogi drugi gube strpljenje. Razne organizacije, kao naprimjer Vishwa Hindu Parishad (Svjetska hinduistička organizacija), nastoje one koji su se obratili na kršćanstvo vratiti natrag u hinduistički tabor. Novine Indian Express pisale su o jednoj svečanosti kojoj je prisustvovalo 10 000 ljudi, prilikom koje se preko 600 tih “kršćanskih” obitelji vratilo hinduizmu.

Pravo kršćansko vladanje

Da su misionari iz crkvenih organizacija naučavali Kristova učenja koja se temelje na ljubavi, uopće ne bi bilo “brahmanskih kršćana”, niti “dalitskih kršćana”, a niti “parijskih kršćana” (Matej 22:37-40). Daliti ne bi imali svoje zasebne crkve niti bi ljudi odvojeno jeli. Što je bit tog biblijskog učenja koje oslobađa ljude i nadilazi klasne razlike?

“Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima (...) koji nije pristran i ne da se podmititi” (5. Mojsijeva 10:17, “St”).

“Molim vas pak, braćo, imenom Gospodina našega Isu[sa Kri]sta da svi jedno govorite, i da ne budu medju vama raspre [“podjele”, “NW”], nego da budete utvrdjeni u jednom razumu i u jednoj misli” (1. Korinćanima 1:10).

“Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35).

Biblija uči da je Bog stvorio čitav ljudski rod od jednog čovjeka. Ona također kaže da svi potomci tog jednog čovjeka trebaju ‘tražiti Boga i naći ga, jer nije daleko ni od jednog od nas’ (Djela apostolska 17:26, 27, St).

Kada su se u ranu kršćansku skupštinu počele uvlačiti klasne razlike, pisac Jakov ih je, pod nadahnućem, izravno osudio. On je rekao: “Ne pravite li tako razlike među sobom i ne ponašate li se kao suci sa opakim mislima?” (Jakov 2:1-4, Rupčić). U pravoj kršćanskoj nauci nema mjesta nijednom obliku kastinskog sistema.

Potrebno je razmišljati o novom svijetu

Milijuni Jehovinih svjedoka bili su spremni promijeniti svoja prijašnja vjerovanja i svoje vladanje koje su usvojili u mnogim različitim religijama. Zahvaljujući biblijskim učenjima uklonili su iz svog srca i uma osjećaje superiornosti ili inferiornosti, bilo da je njihov korijen ležao u kolonijalnom osvajanju, rasnoj pripadnosti, apartheidu ili kastinskom sistemu (Rimljanima 12:1, 2). Oni jasno razumiju što je to što Biblija naziva ‘novom zemljom’, na kojoj će ‘pravda živjeti’. Kakvog li slavnog izgleda za mnoštva ispaćenih ljudi na Zemlji! (2. Petrova 3:13).

[Bilješke]

[Istaknuta misao/slika na stranici 25]

“Bog ne gleda ko je ko: nego u svakom narodu [onaj] koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu”

Dj. ap. 10:34, 35

[Okvir/slika na stranici 23]

Kakav je to osjećaj?

Da, kakav je to osjećaj kad vas ljudi koji tvrde da su kršćani tretiraju kao izopćenika? Jedan kršćanin čiji su obraćeni preci potjecali iz jedne niže hinduističke kaste, takozvane cheramar ili pulaya kaste, priča o jednom nemilom događaju koji se desio prije dosta godina u njegovoj domovini, državi Kerala:

Bio sam pozvan na jedno vjenčanje na kojem je među gostima bilo dosta pripadnika crkve. Kad su me vidjeli na primanju, nastala je prilično neugodna situacija te su pripadnici Sirijske pravoslavne crkve rekli da neće ostati na primanju ukoliko ja ne odem, budući da nisu htjeli jesti zajedno s jednim pulayom. Kada nevjestin otac nije htio popustiti njihovom ultimatumu, čitava je grupa demonstrativno otišla s primanja. Nakon što su otišli, posluženo je jelo. No oni koji su posluživali goste kod stolova nisu htjeli odnijeti koru brašnate banane koja mi je poslužila kao tanjur, niti počistiti moj stol.

[Slika]

Tipična crkva u južnoj Indiji, u kojoj se sastaju samo pripadnici nižih kasti