Što kaže Biblija?

Kako se možete bojati Boga ljubavi?

“BLAGO ČOVJEKU KOJI SE BOJI GOSPODINA” (Psalam 112:1).

AKO “Bog je[st] ljubav”, kao što ga Biblija opisuje, zašto bismo ga se morali bojati? (1. Ivanova 4:16). Općenito se smatra da su ljubav i strah nespojivi. Kakvu onda ulogu treba igrati strah u našem odnosu s Bogom? Zašto da se bojimo Boga ljubavi? Pomnije ispitivanje načina na koji se u Bibliji koristi riječ “strah” može nam pomoći da bolje razumijemo to pitanje.

U većini jezika neka pojedina riječ može, ovisno o kontekstu, imati različite nijanse značenja. Naprimjer, u nekim jezicima može se reći: “Volim sladoled”, a isto tako i “Volim svoju djecu”. Postoji velika razlika u jačini i vrstama ljubavi koje su tu izražene. Slično tome, Biblija govori o različitim vrstama straha. Kad koristi tu riječ u vezi s obožavanjem Boga, ona ne ukazuje na stravu, strah i trepet ili naslućivanje kazne. Naprotiv, strah Božji izražava zdrave osjećaje — divljenje, cijenjenje i duboko poštovanje. Ti uzvišeni osjećaji popraćeni su ljubavlju prema Bogu i privrženošću njemu, a ne porivom za bježanjem ili skrivanjem od njega.

Strah Božji izgoni morbidan, kukavički strah. Psalmist je napisao o čovjeku koji se boji Boga: “Ne boji se zla glasa; srce je njegovo stalno, uzda se u Gospodina” (Psalam 112:7). Nikakva prijetnja zlih ljudi ili samog Sotone ne može nadjačati naše duboko poštovanje i cijenjenje prema Jehovi (Luka 12:4, 5). Ne trebamo se bojati niti toga da se obraćamo Bogu u molitvi. Naprotiv, u ovom kontekstu, “ljubav izgoni strah na polje” (1. Ivanova 4:18).

Nebesa i Božja veličanstvenost

Drevni kralj David bio je bogobojazan čovjek. Divio se kad je razmišljao o ljepoti i složenosti djela stvaranja. On je uskliknuo: “Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro” (Psalam 139:14). Upirući pogled u noćno nebo, uskliknuo je: “Nebesa kazuju slavu Božiju” (Psalam 19:1). Mislite li da je Davida uplašilo to što je doživio? Upravo suprotno, to ga je potaknulo da pjeva hvalospjeve Jehovi.

Današnje proširene spoznaje o nebu daju nam još snažnije razloge za divljenje. Nedavno su astronomi pomoću Svemirskog teleskopa Hubble zavirili u nebo dublje negoli ijedan čovjek prije njih. Odabrali su jedan dio neba koji je gledan pomoću teleskopâ sa Zemlje izgledao prazan, pa su pomoću Hubblea fokusirali jedno područje koje je po veličini izgledalo tek kao zrno pijeska koje držite na dlanu ispružene ruke. Dobivena slika nije vrvjela pojedinačnim zvijezdama već čitavim galaksijama — ogromnim sustavima sačinjenima od milijardi zvijezda — koje čovjek nikad prije nije vidio!

Veličina, tajnovitost i divota svemira ulijevaju pažljivom promatraču osjećaj divljenja. No te su čudesnosti samo mali odraz Stvoriteljeve slave i moći. Biblija naziva Jehovu Boga ‘Ocem nebeskih svjetlosti’ i govori nam da on “izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom” (Jakov 1:17, NW; Psalam 147:4).

Ogromnost svemira također se vidi po vremenu u kojem se protežu događaji na nebu. Svjetlost iz galaksija koje je snimio Svemirski teleskop Hubble prethodno je putovala svemirom milijardama godina! Ne bi li nas kratkoća našeg postojanja i naša neznatnost u usporedbi s trajnošću nebesa trebala navesti da osjećamo divljenje i duboko poštovanje prema Onom tko je stvorio zvijezde? (Izaija 40:22, 26). Spoznaja o tome da Bog, koji je sve to stvorio, ujedno ‘misli o smrtnom čovjeku i brine se o njemu’ produbljuje u nama poštovanje prema našem Stvoritelju i budi u nama želju da ga upoznamo i da mu se dopadnemo (Psalam 8:3, 4, NW). Takvo uzvišeno poštovanje i cijenjenje upravo je ono što Biblija naziva strahom Božjim.

Bog koji oprašta

Svi smo mi nesavršeni. Čak i onda kad nastojimo činiti ono što je dobro, dešava se da nenamjerno pogriješimo. Trebamo li strahovati da ćemo, kada se to dogodi, izgubiti Božju naklonost? Psalmist je napisao: “Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospodine: Gospodine, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali” (Psalam 130:3, 4). Činjenica da je “Veličanstveni Tvorac” tako dobrohotan i spreman praštati budi u njegovim obožavateljima duboko cijenjenje i poštovanje (Izaija 54:5-8, NW).

Strah Božji motivira nas da činimo dobro i da ujedno izbjegavamo činiti ono za što Bog kaže da je loše. Naš odnos s našim nebeskim Ocem mogao bi se usporediti s odnosom jednog dobrog ljudskog oca i njegove djece. Djeca ponekad možda nemaju na umu zašto im otac zabranjuje da se igraju na ulici. Međutim, kad impulzivno požele otrčati za loptom na prometnu cestu, tada ih pomisao o očevoj zabrani zadržava — a možda i spašava od smrti. Slično tome, strah Jehovin može odraslu osobu spriječiti da počini djelo kojim bi se moglo uništiti živote — svoj vlastiti i tuđe živote (Priče Salamunove 14:27).

Strah od Božje presude

Za razliku od toga, osoba koju vlastita savjest ne sprečava u tome da izaziva Božje negodovanje ima razloga da bude u strahu na jedan potpuno drugačiji način. Baš kao što ljudske vlasti kažnjavaju kriminalce, tako i Bog ima pravo poduzeti mjere protiv onih koji namjerno, nepokajnički griješe. To što Bog privremeno dopušta zlo dovelo je do toga da su neki okorjeli u svom neispravnom postupanju. No Biblija jasno pokazuje da će on uskoro ukloniti sa Zemlje sve zle pojedince (Psalam 37:9, 10; Propovjednik 8:11; 1. Timoteju 5:24). Nepokajnički zli ljudi imaju razloga bojati se Božje kazne. Pa ipak, takav strah nije onaj koji Biblija preporučuje.

Za razliku od toga, Biblija povezuje strah Jehovin s prekrasnim stvarima u životu — pjevanjem, radošću, povjerenjem, mudrošću, dugovječnošću, pouzdanjem, blagostanjem, nadom i mirom, da navedemo samo neke.a Ako nastavimo hoditi u strahu Jehovinom, zauvijek ćemo uživati takve blagoslove (5. Mojsijeva 10:12-14).

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 26]

Ljubaznošću Anglo-Australian Observatory, fotografirao David Malin