Katolička crkva i evolucija
Od dopisnika Probudite se! iz Italije
DANA 26. travnja 1882. u Vestminsterskoj opatiji u Londonu održan je pogreb Charlesa Darwina. Neki možda misle da je crkva bila najneprikladnije mjesto za ukop čovjeka optuženog za to da je svojom evolucijskom teorijom o prirodnoj selekciji ‘svrgnuo Boga s prijestolja’. Pa ipak, Darwinov grob nalazi se tamo već više od jednog stoljeća.
Nakon što je 1859. objavljeno Darwinovo djelo Porijeklo vrsta, teolozi su postupno promijenili svoj stav prema evoluciji. Teolog Carlo Molari napisao je da je faza “otvorenog ratovanja” ustupila mjesto “obustavi neprijateljstava” početkom ovog stoljeća. Zatim je, rekao je on, sredinom 1900-ih nastupilo “primirje” i konačno današnji “mir”.
Prije Darwina
Darwin, dakako, nije bio začetnik ideje o evoluciji. Drevni filozofi teoretizirali su o pretvaranju jednog oblika života u drugi. Prve moderne evolucionističke teze mogu se naći kod nekolicine prirodoslovaca iz 18. stoljeća.
U 18. i 19. stoljeću mnogi su učenjaci predlagali različite evolucionističke teorije, premda se sama riječ “evolucija” rijetko pojavljivala. Darwinov djed, Erasmus Darwin (1731-1802), iznio je nekoliko evolucionističkih ideja u jednom od svojih djela, a ono je bilo uvršteno u popis zabranjenih knjiga Katoličke crkve.
Zašto je došlo do “otvorenog ratovanja”
Neki ljudi iz svjetovnih krugova vidjeli su u Darwinovoj teoriji korisno sredstvo za oslabljivanje moći svećenstva. Tako se razbuktala žestoka borba. Godine 1860. njemački su biskupi ustvrdili: “Naše je pretke stvorio izravno Bog. Stoga mi proglašavamo potpuno protivnim Svetom pismu i Vjeri mišljenje onih koji se usuđuju tvrditi da je čovjek, kada je riječ o njegovom tijelu, nastao od nesavršene prirode djelovanjem spontanog preobražaja.”
Slično tome, u svibnju 1877. papa Pio IX pohvalio je francuskog liječnika Constantina Jamesa za publikaciju koja govori protiv evolucije, a podupire izvještaj o stvaranju iz 1. Mojsijeve. Prva faza sukoba dostigla je vrhunac u nizu pisama koje je između 1905. i 1909. objavila Pontifikalna biblijska komisija. U jednom od njih komisija je objavila da su prva tri poglavlja 1. Mojsijeve povijesna te da ih valja shvatiti kao “činjeničnu povijest”.
‘Obustava neprijateljstava’ i “primirje”
Međutim, kako je u akademskim krugovima rastao ugled Darwinove teorije, tako su se katolički teolozi, među kojima je bio i francuski isusovac Teilhard de Chardin, počeli okretati evolucionizmu. Premda su se Teilhardove ideje razlikovale od ideja ortodoksnih evolucionista, od 1921. pa nadalje on je smatrao da je za “biološku evoluciju (...) sve izvjesnije da stvarno postoji”. Zaokret k pomirenju katoličke vjere i evolucionizma postajao je sve izrazitiji.
Godine 1948. jedan je drugi isusovac izjavio: “Već dobrih 20 godina izvanredno raste broj teologa, čija je pravovjernost izvan svake sumnje, koji izjavljuju da je izmirenje [evolucije i katoličke vjere] moguće ukoliko se drži unutar određenih granica.” Nekako u isto vrijeme Pontifikalna biblijska komisija opozvala je velik dio onog što je 1909. napisala u prilog izvještaju o stvaranju iz 1. Mojsijeve.
Zatim je 1950. Pio XII u enciklici Humani generis rekao da katolički izučavatelji mogu smatrati teoriju o evoluciji prihvatljivom teorijom. Pa ipak, papa je rekao: “Katolička vjera obavezuje nas da zadržimo stav da duše stvara izravno Bog.”
Čemu tobožnji mir?
Carlo Molari bilježi da su, uz pokoju iznimku, od II vatikanskog ekumenskog koncila pa nadalje “definitivno prevladane sumnje u pogledu evolucionističkih teorija”. Zanimljivo je da je u listopadu 1996. papa Ivan Pavao II objavio: “Danas, gotovo pola stoljeća nakon objavljivanja enciklike [Pia XII], nove spoznaje navode nas da priznamo kako je teorija o evoluciji više od puke hipoteze. Veoma je značajno to što istraživači sve više prihvaćaju tu teoriju.”
Povjesničar Lucio Villari nazvao je papinu izjavu “ključnim priznanjem”. U jednom naslovu konzervativnih talijanskih novina Il Giornale pisalo je: “Papa kaže da možda potječemo od majmuna.” A časopis Time zaključio je da je papino priznanje “odraz crkvinog prihvaćanja evolucije”.
Zbog čega katolički vođe zauzimaju takozvani “manje-više popustljiv stav prema evoluciji”? Zašto je Rimokatolička crkva sklopila mir s naukom o evoluciji?
Mnogi katolički teolozi očito smatraju da je Biblija ‘riječ čovječja’, a ne ‘riječ Božja’ (1. Solunjanima 2:13, 14; 2. Timoteju 3:16, 17). Katolička crkva pridaje veću važnost riječi modernih evolucionista nego riječi Božjeg Sina, Isusa Krista, koji je potvrdio točnost izvještaja o stvaranju iz 1. Mojsijeve, rekavši: “Nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih?” (Matej 19:4). Što vi mislite, čije mišljenje zaslužuje veću važnost?
[Okvir na stranici 13]
Jehovini svjedoci i evolucija
Jehovini svjedoci dosljedno podupiru Kristovo učenje da je Bog izravno stvorio prvi ljudski par i da ih je “stvorio muško i žensko” (Matej 19:4, St; 1. Mojsijeva 1:27; 2:24). Godine 1886. svezak I djela Millennial Dawn (Milenijsko svanuće; kasnije nazvano Studies in the Scriptures/Studije Pisama) osvrnuo se na darvinizam kao na “nedokazivu teoriju”, a 1898. brošurica The Bible Versus the Evolution Theory (Biblija protiv evolucione teorije) govorila je u prilog biblijskom izvještaju o stvaranju. Biblijski izvještaj o stvaranju također su podržale knjige The New Creation (Novo stvorenje; 1904) i Creation (Stvaranje; 1927), kao i neki rani članci objavljeni u Kuli stražari i The Golden Ageu (Zlatnom vijeku).
Kada je 1950. papa Pio XII objavio svoju encikliku Humani generis, Jehovini svjedoci već su bili objavili publikaciju Evolution Versus the New World (Evolucija protiv novog svijeta). Ova brošurica sadrži znanstvene i povijesne dokaze biblijskog izvještaja o stvaranju te osuđuje pokušaje nekih pripadnika svećenstva da sklope “savez između evolucije i Biblije”. Knjiga Da li se je čovjek razvio ili je stvoren? (1967) također podupire biblijski izvještaj o stvaranju, kao i knjiga Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem?, objavljena 1985, te brojni članci objavljeni u Kuli stražari i Probudite se!
Tako su Jehovini svjedoci pomogli mnogim ljudima da se upoznaju s obiljem dokaza da je Bog taj koji “nas je stvorio, a ne mi sami” (Psalam 100:3, NW).