Potraga za rajem bez problema

“SVE što želimo jest da si stvorimo siguran i možda pomalo starinski način života u kojem će ljudi mariti jedni za druge”, objasnio je jedan bračni par iz Velike Britanije. Odlučili su potražiti raj na nekom tropskom otoku i tamo osnovati društvenu zajednicu u kojoj bi ljudi živjeli zajedno u miru. Sigurno možete razumjeti njihove osjećaje. Tko ne bi odmah prihvatio mogućnost da živi u raju bez problema?

Je li izolacija rješenje?

Zamisao življenja na nekom otoku privlači mnoge koji tragaju za rajem, budući da izolacija pruža određenu mjeru sigurnosti. Neki odabiru otoke nedaleko od panamske obale na Tihom oceanu ili otoke u Karipskom moru, kao što su otoci koji se nalaze nedaleko od države Belize. Drugi se više zanimaju za idilična mjesta u Indijskom oceanu — Sejšele, naprimjer.

Logistiku vezanu za osnivanje jedne izolirane zajednice teško je i zamisliti. Čak i ako ima dovoljno novca na raspolaganju, postojeći državni zakoni mogu ograničavati brzu kupnju zemlje. No uzmimo, naprimjer, da možete doći do idealnog tropskog otoka, biste li tamo bili sretni? Bi li vaš raj bio lišen problema?

Zabačeni otoci oko obale Velike Britanije udomljuju sada sve veći broj stanovnika. Njihovi novi stanovnici uglavnom su ljudi koji traže samoću i mir. Jedan čovjek koji živi sam na otoku Eorsi, površine od 100 hektara, nedaleko od zapadne obale Škotske, tvrdi da nikad nije usamljen, budući da ima pune ruke posla, brinući se za svoje stado od stotinu ovaca. Drugi koji su tragali za osamom na otoku brzo postaju usamljeni. Neki su navodno pokušali samoubojstvo, pa im se morala pružiti pomoć.

Mnogi ljudi vjeruju da bi idiličan tropski otok mogao biti raj. Privlači ih život u području s blagom klimom gdje gotovo da nema velikih oscilacija u vremenskim prilikama. Ali zabrinutost zbog mogućeg globalnog zagrijavanja i posljedičnog rasta razine mora uzrokovala je strah kod mnogih otočana. Stanovnici niskih atola, koji tvore teritorij otočja Tokelau u zapadnom dijelu Tihog oceana, kao i stanovnici raštrkanih Maldiva u Indijskom oceanu, otoka koji se ne izdižu ni dva metra iznad razine mora, kad je jaka plima, osjećaju se jednako tako ugroženima.

Gotovo 40 različitih vlada ujedinilo se u federaciju Malih otočnih država u razvoju da bi zadobilo podršku u rješavanju svojih problema. Iako stanovnici malih otoka imaju uglavnom visok očekivani životni vijek te nisku smrtnost dojenčadi, oni se pak neprestano suočavaju s ozbiljnim ekološkim problemima. Naftne mrlje i prljava mora potkopavaju gospodarstvo nekih otoka. Drugi postaju odlagališta otrovnog otpada kojeg se veće zemlje žele riješiti.

Čak i sama činjenica da su otoci poželjni kao utočišta onima koji su u potrazi za rajem predstavlja prijetnju. Na koji način? Turisti koji hrle na sunčane obale otokâ uzrokuju ozbiljnu prenapučenost i iscrpljivanje oskudnih izvora. Ovi posjetioci pogoršavaju i problem zagađenosti. Na Karibima, naprimjer, samo se jedna desetina kanalizacijskog otpada koji proizvede 20 milijuna posjetilaca svake godine jedva malo pročišćava.

Nešto slično događa se i na drugim egzotičnim mjestima. Razmotrite, naprimjer, što se događa u Goi na zapadnoj obali Indije. “Masovni turizam ‘uništava raj’”, objavio je londonski Independent on Sunday. Službene procjene pokazuju da je broj od 10 000 turista, koliko ih je bilo 1972. godine, početkom 90-ih narastao na preko milijun. Jedna grupa upozorava da Goin osjetljiv ekološki sustav i jedinstvenu kulturu ugrožava pohlepa hotelijera koji jedva čekaju da ostvare zarade na toj rijeci turista. Jedan izvještaj indijske vlade potvrđuje da su neki na plažama ilegalno podignuli hotele. Iskopali su pijesak, srušili drveće i povećali sprudove. Kanalizacijski otpad pušta se na plažu ili otječe u obližnja rižina polja, šireći zarazu.

Bez kriminala?

Polagano napredovanje kriminala krnji ugled čak i najmirnijih područja. S malenog karipskog otoka Barbuda dolazi izvještaj pod naslovom “Pokolj u raju”. U njemu je potanko izviješteno o jezovitom ubojstvu četvero ljudi na luksuznoj jahti usidrenoj nedaleko od obale otoka. Incidenti poput ovog povećavaju zabrinutost zbog širenja kriminala po čitavom području.

“Droga inicira ratove bandi u ‘raju’”, glasio je naslov u londonskim novinama The Sunday Times u vezi s jednom srednjoameričkom zemljom. Mjesni je urednik sljedećim komentarom žalosno konstatirao da je mir nestao: “Sada je uobičajeno da se ujutro probudite i ugledate 16-godišnjaka kako leži na ulici u lokvi krvi.”

Oni koji žele živjeti u rajskoj društvenoj sredini nadaju se da će naići na ljude koji će se složiti s tim da žive s njima zajednički u miru. Ali kako izgleda stvarnost? Razmirice su brzo isplivale na površinu u slučaju britanskog para spomenutog u uvodu. Neki od onih koji su se s njima htjeli upustiti u tu pustolovinu očito su željeli zaraditi na predloženom aranžmanu. “Ne želimo vođe”, izjavio je inicijator te zamisli. “Ideja je da zajedno uložimo sredstva kako bi realizirali svoje planove. Ja to nazivam utopijskim društvom.” No to ni u kom slučaju nije prvi projekt ovakve vrste. (Pogledajte okvir “Eksperimentalne rajske zajednice”.)

Neki drugi koji su u potrazi za rajem vjeruju da će zgoditkom na lutriji ostvariti svoj cilj. No financijski dobitak ostvaren na ovaj način rijetko kad donosi sreću. U veljači 1995. The Sunday Times je izvijestio da je u obitelji koja je do danas u Velikoj Britaniji osvojila najveći zgoditak na lutriji došlo do ogorčenih sukoba; zgoditak na lutriji donio im je samo “gorčinu, zavadu i razočaranje”. U ovakvim situacijama to nije neobično.

U studiji koja se bavila čovjekovom potragom za utopijom, novinar Bernard Levin komentira u vezi sa “snom o brzom obogaćivanju” te iznosi sljedeću tvrdnju: “Kao u mnogim snovima, mali je korak do noćne more. Previše je potvrđenih izvještaja o brzom obogaćivanju koje je ljude dovelo do potpune katastrofe (između ostalog i do samoubojstva) da bi ih se odbacilo kao slučajnosti.”

Što je s kataklizmičkim sektama?

Druge zamisli vezane za raj imale su zlokobniji prizvuk. Izvješćujući o događaju kad je 1993. savezna policija u Wacou (Texas) držala u opsadi logor Ogranka davidijanaca, novine su komentirale o “eksplozivnoj kombinaciji oružja, ispiranja mozga i kataklizmičkog proroka” koja je dovela do te katastrofe. Nažalost, ne radi se o usamljenom incidentu.

Sljedbenici nedavno preminulog Bhagwan Shree Rajneesha, indijskog duhovnog vođe, osnovali su zajednicu u Oregonu, ali su tamo povrijedili osjećaj za moral svojih bližnjih. Luksuz u kojem je živio njihov vođa i seksualno eksperimentiranje koje su prakticirali uzdrmalo je njihove tvrdnje da su stvorili “prekrasnu oazu”.

Mnogi kultovi čiji su vođe ljudi koji žele ostvariti raj zahtijevaju da njihovi sljedbenici obavljaju čudne rituale, koji katkada dovode do nasilnih sukoba. Novinski kolumnist Ian Brodie objašnjava: “Kultovi pružaju utočište te organiziranu zajednicu onima koji se osjećaju kao da žive u vakuumu ili onima koji se ne mogu nositi s pritiscima svijeta u kojem živimo.” Ipak, njegove riječi potvrđuju činjenicu da bi mnogi ljudi rado živjeli u raju.

Raj oslobođen problema

Lista problema izgleda kao da nema kraja: zagađivanje, kriminal, zloupotreba droge, prenapučenost, etnički sukobi, politički prevrati — da ne spominjemo one probleme koji su zajednički svim ljudima, poput bolesti i smrti. Neminovan je zaključak da nigdje na ovoj planeti ne postoji neki raj potpuno lišen problema. Kao što Bernard Levin priznaje: “Postoji crna mrlja u dosjeu čovječanstva i ona izgleda datira gotovo otkad i čovječanstvo. Ona se manifestira nesposobnošću ljudi da žive sretno u neposrednoj blizini s više od jedva nekoliko drugih ljudskih bića.”

Međutim, postojat će globalni raj u kome doista neće biti problema. Njegovo postojanje jamči nadljudska sila. Zaista, preko pet milijuna ljudi već sada radi na ostvarivanju tog cilja i oni međusobno već uživaju dragocjeno jedinstvo i sredinu donekle oslobođenu problema. Gdje ih možete pronaći? Kako i vi možete dijeliti istu nadu i uživati koristi koje oni sada uživaju? Osim toga, koliko će trajati taj predstojeći Raj?

[Okvir na stranici 6]

Eksperimentalne rajske zajednice

Početkom 19. stoljeća francuski socijalist Étienne Cabet (1788-1856) i 280 njegovih suradnika osnovali su zajedničku naseobinu u Nauvoou (Illinois) zasnovanu na njegovim idealima. No u roku od osam godina došlo je do takvog neslaganja u zajednici da je uskoro bila rasformirana, kao i slične grupe u Iowi i Kaliforniji.

Jedan drugi Francuz, Charles Fourier (1772-1837), razradio je ideje o kooperativnoj poljoprivrednoj zajednici s promjenjivim ulogama svih njenih članova. Svaki je pojedinac trebao primati naknadu na temelju uspjeha grupe kao cjeline. Ali zajednice zasnovane na ovim načelima bile su i u Francuskoj i u Sjedinjenim Državama kratkog vijeka.

Negdje u isto vrijeme velški je socijalni reformator Robert Owen (1771-1858) predložio kooperativna sela, s zajedničkom kuhinjom i blagovaonicama, gdje bi stotine ljudi živjele zajedno. Svaka obitelj živjela bi u vlastitom stanu i brinula se za svoju djecu do njihove treće godine. Nakon toga, brigu za njih preuzela bi čitava zajednica. No Owenovi su eksperimenti propali, a on je izgubio mnogo vlastitog bogatstva.

John Noyes (1811-1886) postao je osnivač, kako ih The New Encyclopædia Britannica naziva, “najuspješnijih zajednica utopijskih socijalista u Sjedinjenim Državama”. Kada su njegovi sljedbenici napustili monogamne brakove i dozvolili seksualne odnose jednostavno na temelju uzajamnog sporazuma sviju, Noyes je bio uhapšen zbog preljuba.

Grad Laissez Faire, vrsta “kapitalističke utopije” u Srednjoj Americi, nedavni je pokušaj da se stvori takva utopijska zajednica, izvještava londonski The Sunday Times. Projekt je tragao za investitorima. Namamljeni izgledom da žive u “čudesnom gradu 21. stoljeća”, oni koji su tragali za rajem mogli su poslati 5 000 dolara i uključiti se u vrstu piramidizirane prodaje tražeći ljude sa sličnim sklonostima koji bi zatim investirali svoj novac. Sve što se za taj iznos novca može dobiti navodno je avionska karta da bi se vidjelo projekt “koji bi se realizirao ukoliko bi se tu zemlju ikad uspjelo nagovoriti da dâ gradilište kako bi se tamo mogao izgraditi mali hotel”, stajalo je u komentaru tih novina. Nema nikakve realne nade da će se na tom mjestu osnovati ikakav “raj”.

[Slika na stranici 7]

Otok se čini privlačnim mnogima koji tragaju za rajem. Ali današnji kriminal čini nepopularnima čak i najmirnija područja