Pogled u svijet

Vozila na električni pogon i okoliš

Udruženje Deutsche Automobilgesellschaft mbH napravilo je jedno istraživanje kojim se htjelo ustanoviti jesu li automobili na električni pogon pogodniji za okoliš nego vozila s motorom s unutrašnjim izgaranjem. Prema pisanju novina Süddeutsche Zeitung, u istraživanju je sudjelovalo 100 vozača koji su od 1992. do 1996. prešli 1,3 milijuna kilometara. Premda se vozila na električni pogon moraju češće napajati energijom, kod njih je utvrđeno nekoliko prednosti: radila su tiho i nisu proizvodila direktne ispušne plinove tamo gdje ih se koristilo. Međutim, te bi prednosti mogao anulirati jedan ozbiljan problem. Punjenjem baterija troši se puno više primarne energije nego što troše vozila s motorom na fosilna goriva — od 1,5 do 4 puta više, ovisno o tome koliko se vozite — a ta se energija mora negdje proizvesti. Uzevši u obzir način proizvodnje energije, moguće je da je kod njih “uništavanje okoliša veće nego što je to slučaj kod konvencionalnih automobila”, komentiraju novine.

Upozorenje: prijelaz za gvereza majmune

Šuma Diani u priobalnom području južne Kenije jedno je od malobrojnih mjesta u istočnoj Africi gdje još uvijek ima puno gvereza majmuna. Problem s kojim se te životinje suočavaju jest kako sigurno prijeći prometnu cestu uz plažu. Prema jednoj procjeni, na toj cesti svakog mjeseca najmanje 12 majmuna završi pod kotačima automobila, izvještava Swara, časopis Istočnoafričkog društva za zaštitu divljih životinja. Grupa zabrinutih mještana koji žive u blizini Diania odlučila je poduzeti korake kako bi se smanjila ta pogibija. Osim što apeliraju na vozače da opreznije voze, nedavno su visoko iznad ceste napravili i jedan most od užeta. Ohrabreni time što su vidjeli da majmuni koriste taj most, mještani sada planiraju napraviti još takvih mostova.

Upozorenje: telefoni mogu biti opasni

Naime, ako ih koristite za vrijeme vožnje. Jedno istraživanje objavljeno u časopisu New England Journal of Medicine sugerira da se vozači koji u automobilu koriste celularne telefone izlažu četverostruko većem riziku od prometne nesreće nego vozači koji se koncentriraju samo na cestu. Sudeći po tome, paralelno upravljanje automobilom i telefoniranje može biti gotovo jednako opasno kao i upravljanje vozilom kad u krvi imate 0,1 posto alkohola. A vozači koji su koristili speakerphone nisu prošli ništa bolje od onih koji su držali telefon u ruci. Istraživači spremno napominju da telefoni sami po sebi nisu krivi za nesreće već da igraju samo jednu od uloga, kao naprimjer, kad dođe do prepirke pa osoba postane nesmotrena. Uostalom, 39 posto vozača koji su doživjeli prometnu nesreću kasnije je upotrijebilo svoj celularni telefon da bi zatražilo pomoć. Osobama koje imaju telefon u automobilu savjetuje se da izbjegavaju sve nepotrebne pozive za vrijeme vožnje te da im razgovori budu kratki. U nekim državama, kao što su Brazil, Izrael i Švicarska, već su uvedeni zakoni koji vozačima zabranjuju upotrebu celularnih telefona.

Duhanska strategija

“Pitate li se ikada zašto duhanska industrija nije upotrijebila svoju znatnu političku moć kako bi navela Kongres da ublaži ili ukloni natpise s upozorenjem koji su [u Sjedinjenim Državama] obavezni na svim reklamama za cigarete i na svakoj kutiji cigareta?” pita časopis The Christian Century. “Odgovor je jednostavan: to upozorenje na opasnosti od pušenja štiti duhansku industriju od sudskih tužbi. Ako počnete pušiti u dobi od 12 godina i to vas dovede dotle da u 45. umirete od raka pluća, pa onda odlučite tužiti kompaniju zbog koje ste postali takav ovisnik, industrija ima jednostavan odgovor: ‘Upozorili smo vas da je pušenje opasno po zdravlje.’” Jedan od najnovijih marketinških trikova jest poticati na pušenje cigara i to tako da se za reklamiranje proizvoda angažira glamurozne filmske dive i manekenke. Međutim, cigare su veći zagađivači od cigareta i veoma su štetne po zdravlje. “Pušenje cigara može kod žene jedino povećati rizik od smrtnih bolesti i lišiti je snage i kondicije koja joj je potrebna da bi uspjela u životu”, kaže dr. Neil Schachter iz Medicinskog centra Mount Sinai u New York Cityu.

Ludilo milenija

“Izgleda da će dvadeseto stoljeće, koje je započelo kao stoljeće totalnog rata i preraslo u atomsku eru, završiti kao era zabave”, piše časopis Newsweek. “Diljem svijeta ima hotela koji već imaju popunjene sve rezervacije” za novogodišnju proslavu 1999. Međutim, došlo je do žestoke rasprave s obzirom na to gdje će točno milenij osvanuti. “Nevolja je započela u državi Kiribati”, bilježi U. S. News & World Report. “Međunarodna datumska granica nekad je prolazila samom sredinom tog otočnog lanca: kad je na istoku Kiribatia bila nedjelja, na zapadu je bio ponedjeljak.” Država je riješila problem odredivši da će od 1. siječnja 1995. datumska granica ubuduće zaobilaziti najistočniji otok, Caroline. To je značilo da će Kiribati biti prvo kopno koje će gledati početak novog dana. Međutim, bilo je i drugih država, kao što su Tonga i Novi Zeland, koje su htjele status “prvih”. Prema Kraljevskom opservatoriju Greenwich, to je pitanje bespredmetno. “Budući da na južnom polu sunce sja od rujanske do ožujske ravnodnevnice, milenij najprije sviće na najjužnijem dijelu zemaljske kugle”, kaže se u izvještaju. Međutim, dodaje Opservatorij, to će se dogoditi tek 1. siječnja 2001. — a ne 2000. godine.

Nepredvidivi potresi

U Londonu se nedavno sastala grupa međunarodnih seizmologa da bi razgovarala o mogućnosti znanstvenog predviđanja potresâ. I što oni kažu? “Više od 100 godina mnogi su geoznanstvenici smatrali da prije [velikih potresa] očito moraju nastupiti vidljivi i prepoznatljivi pretkazatelji koje bi se moglo koristiti kao temelj za objavu upozorenja”, piše dr. Robert Geller, sa Sveučilišta u Tokyu, u publikaciji Eos. No umjesto toga, treba se iz temelja promijeniti način razmišljanja, budući da je “pojava pojedinačnih potresa po svoj prilici neumitno nepredvidiva”. Čak i ako je nemoguće precizno predvidjeti potrese, znanstvenici ipak mogu predvidjeti vjerojatnost i potencijalne magnitude potresa na područjima koja imaju opsežnu evidenciju seizmičke aktivnosti. Naprimjer, jedna nova karta koju je izradio U.S. Geological Survey pokazuje područja kontinentalnog dijela Sjedinjenih Država na kojima bi u idućih 50 godina moglo doći do velikih potresa. Na temelju tih podataka državne agencije pretpostavljaju da preko 70 posto kalifornijskog stanovništva živi u potencijalno ugroženim područjima.

Biljke jedu eksplozive

Šećerna repa i jedna vrsta mrijesnjaka imaju sposobnost da iz tla i vode na odlagalištima stare municije ekstrahiraju eksplozivne tvari te da ih pouzdano razgrađuju, izvještava časopis New Scientist. Znanstvenici sa Sveučilišta Rice u Houstonu (Teksas) davali su TNT zimzelenu i vodenom krocnju, čestoj biljci mrijesnjači. Nakon tjedan dana u njihovom tkivu nije ostalo ni traga eksplozivnih tvari, niti je spaljivanjem tih biljaka došlo do eksplozije. Istovremeno, istraživači sa Sveučilišta Maryland otkrili su da stanice i ekstrakti obične šećerne repe mogu apsorbirati i razgraditi nitroglicerin. Obje grupe znanstvenika prvo su sterilizirale te biljke kako bi dokazale da im kod razgradnje nisu pomagali mikroorganizmi. “Kako sada stvari stoje, obično je preopasno i preskupo spašavati stara odlagališta municije da bi se dobilo građevinski prostor, no to bi se moglo izmijeniti kada bi se uzgojno jeftine biljke koristilo za to da izvlače eksplozive iz tla i vode i da ih pouzdano razgrađuju”, piše u članku. To je hitno potrebno zato što se “sada napušta postojeća praksa bacanja municijskog otpada u more”.

Opasno plesanje

Neki plesovi koji se plešu u paru pretvorili su se iz elegantne umjetnosti “u žestok natjecateljski sport u kojem se zarađuje gomila novca”, izvještava londonski The Times. Sudaranje pri velikoj brzini i žestoki udarci kojima se nesretnim slučajem ozljeđuje konkurentne plesače postaju prava opasnost na plesnom podiju. Što je još gore, neki se opasni plesovi namjerno izvode s “hladnokrvnom promišljenošću”, kaže Harry Smith-Hampshire, jedan od vodećih plesnih sudaca. Plesni natjecatelji uvode “manire s nogometnog stadiona i iz boksačkog ringa”, piše The Times. Budući da bi plesanje u paru uskoro moglo biti priznato kao olimpijski sport, profesionalni treneri i suci odredili su službena “pravila ponašanja” da bi se reguliralo stvari u tom sportu.