Zašto tako mnogo mržnje?
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NJEMAČKE
“ZAŠTO” — kratka je riječ, no riječ koja zahtijeva odgovor. Kao, naprimjer, kad se pojavila na cedulji među gomilom cvijeća i plišanih medvjedića koja je u ožujku 1996. ležala ispred škole u Dunblaneu (Škotska). Samo nekoliko dana ranije, jedan je čovjek upao u školu i ustrijelio 16-ero djece i njihovu učiteljicu. Još nekoliko drugih je ranio, a potom je oružjem i sebi oduzeo život. Očito da je ovaj čovjek bio pun mržnje — prema sebi, prema drugima i prema društvu općenito. Ožalošćeni roditelji i prijatelji kao i milijuni ljudi širom svijeta postavljaju isto pitanje: ‘Zašto? Zašto nevina djeca stradavaju na ovakav način?’
Činjenica da je svijet pun slijepe, neobjašnjive mržnje vjerojatno nije promaknula vašoj pažnji. Ustvari, možda ste i vi sami iz nekog razloga bili žrtva mržnje. Po svoj ste se prilici i sami — vjerojatno više puta — upitali: ‘Zašto?’
Pozitivne i negativne vrste mržnje
“Mržnja” i “omraza” definirane su kao “krajnje neprijateljstvo i odbojnost”. Korisno je, naravno, osjećati “krajnje neprijateljstvo i odbojnost” prema stvarima koje su štetne i koje mogu pogubno djelovati na međuljudske odnose. Kad bi svatko ispoljavao ovu vrstu mržnje, svijet bi uistinu bio bolje mjesto za život. Međutim, nesavršeni su ljudi, nažalost, skloni mrziti pogrešne stvari iz pogrešnih razloga.
Jedna definicija kaže da se destruktivna mržnja zasniva na predrasudama, neznanju ili dezinformiranosti, a obično je potiče “strah, gnjev ili osjećaj povrijeđenosti”. Budući da nema pravog temelja, ovakva mržnja rađa zlo i uvijek iznova pokreće isto pitanje: ‘Zašto?’
Svi mi poznamo ljude čije nas osobine ili navike mogu povremeno iritirati i s kojima nam je teško komunicirati. No iritiranost je jedno dok je želja da se ljudima fizički naudi nešto sasvim drugo. Stoga nam je možda teško razumjeti kako neka osoba može gajiti mržnju prema čitavim skupinama ljudi, i to često prema ljudima koje uopće i ne poznaje. Ti se ljudi možda ne slažu s njenim političkim gledištima ili pripadaju nekoj drugoj religiji, ili etničkoj grupi, no zar ih zbog toga treba mrziti?
Ipak, takva mržnja postoji! U Africi je 1994. u Ruandi mržnja navela plemena Hutu i Tutsi na međusobni pokolj te potaknula jednog reportera da upita: “Kako se tako mnogo mržnje nagomilalo u tako maloj zemlji?” Na Srednjem istoku mržnja je odgovorna za terorističke napade arapskih i izraelskih fanatika. U Evropi je mržnja dovela do raspada bivše Jugoslavije. A prema jednom novinskom izvještaju, samo u Sjedinjenim Državama “nekih 250 skupina koje zagovaraju mržnju” širi rasističke ideje. Zašto ima tako mnogo mržnje? Zašto?
Mržnja je toliko duboko ukorijenjena da čak i kad se konflikti koje je prouzročila riješe, ona i dalje ostaje. Kako inače objasniti poteškoće u održavanju mira i prekidu vatre u zemljama koje su uništene ratom i poharane terorizmom? Kako inače objasniti ono što se dogodilo nakon što je krajem 1995. u Parizu potpisan mirovni ugovor kojim je određeno da se grad Sarajevo ponovno ujedini pod vlašću hrvatsko-bošnjačke federacije? Većina Srba koja je tamo živjela počela je bježati iz grada i njegove okolice, bojeći se odmazde. Izvještavajući da su ljudi pljačkali i palili zgrade za sobom, Time je zaključio: “Sarajevo je ponovno ujedinjeno; njegovi ljudi nisu.”
Mir među ljudima koji se međusobno mrze u najboljem je slučaju lažni mir, koji je jednako toliko vrijedan kao što bi to bio lažni novac. Nepoduprt bilo čime od stvarne važnosti, takav mir može i pod najmanjim pritiskom propasti. No mržnje je tako mnogo u svijetu, a ljubavi tako malo. Zašto?
[Istaknuta misao na stranici 4]
Destruktivna mržnja zasniva se na predrasudama, neznanju ili dezinformiranosti
[Istaknuta misao na stranici 4]
Destruktivna mržnja zasniva se na predrasudama, neznanju ili dezinformiranosti