Dragulji s riječne obale

Od dopisnika Probudite se! iz Španjolske

KAD god šetam kraj kakve rijeke ili jezera, obavezno tražim jedan od svojih najdražih dragulja — može biti crven, plav ili zelen. Katkad ga ugledam kako nepomično leži na listu; možda spazim još koji što lebdi nad vodom ili čak skače preda me. Dragulj koji tražim zove se vretence — blještavi “helikopter” u svijetu kukaca.

Ti leteći dragulji prvi put su mi privukli pažnju prije mnogo godina, kada sam naišao na jedan potok koji je sporo tekao šumom. Nekoliko vretenaca bježalo je sa sunca u hlad i obratno — neka su bila intenzivne svjetlucavoplave, a druga blještave zelenožute boje. Punih sat vremena promatrao sam njihove plesne akrobacije u zraku, koje su pretvorile šumski proplanak u plesnu dvoranu u malom. Otada me uvijek iznova intrigiraju.

Što sam bolje upoznavao vretenca, to sam više cijenio njihovu ljepotu i vrijednost. Prvo što sam otkrio bilo je da postoji razlika između vretenaca i malih libela. Vretenca su snažni letači i obično su krupniji, dok su male libele krhkije i daleko nesigurnije u letu. Temeljna razlika leži u načinu na koji drže krila. Dok se odmara, vretence obično drži oba para krila vodoravno, dok ih mala libela sklapa iznad tijela.a

Začudilo me to da vretenca uspijevaju s tako očitom lakoćom hvatati komarce koji lete zrakom. Meni osobno gotovo je neizvedivo ubiti neku veliku muhu koja se leškari na kuhinjskom zidu. ‘Što to vretence ima’, pitao sam se, ‘a ja nemam?’ Ovo dvoje: savršeno snalaženje u zraku i oči na kojima bi mu svaki promatrač itekako zavidio.

Vretenčev let

Zvati vretence helikopterom — njegov popularni nadimak u Španjolskoj — znači praviti usporedbu kojom ga se u biti podcjenjuje. Njegove su zračne akrobacije toliko brze da ih je ponekad nemoguće okom pratiti. Neke vrste mogu u kratkim naletima dostići rekordnu brzinu od čak 96 kilometara na sat. Također mogu lebdjeti ili pak u djeliću sekunde poletjeti unatrag, naprijed ili bočno. Osim toga, kad se vretence naglo okrene u zraku, ono mora, prema proračunima znanstvenika, izdržati djelovanje sile od čak 2,5 G.

Vretenca imaju dva para savitljivih, čipkastih krila. Premda ta krila izgledaju krhka, mogu zamahnuti i do 40 puta u sekundi i podnijeti to mahanje uz minimalna oštećenja. Biolog Robin J. Wootton opisuje ih kao “mala remek-djela genijalnog dizajna”.

“Što bolje razumijemo princip rada krila kukaca”, dodaje on, “to nam profinjenije i ljepše izgledaju njihove konstrukcije. (...) Malo im koja krila iz svijeta tehnike, ako takvih uopće ima, mogu parirati.” Nimalo ne čudi da sada aeronautički inženjeri proučavaju vretenčeve letačke tehnike.

Glava puna očiju

Ako se za vretenčev let može reći da je izvanredan, nimalo ne zaostaje niti njegov vid. Dva ogromna facetna oka gotovo potpuno prekrivaju vretenčevu glavu. Svako oko ima i do 30 000 šesterokutnih komponenti koje djeluju poput sićušnih očiju unutar oka, budući da svaka od njih odašilje u mozak zasebnu sliku. No to ne znači da vretence istovremeno vidi tisuće različitih slika. Umjesto da vidi kompletnu sliku, kao što je to slučaj kod nas ljudi, ono percipira kretanje, šare, kontraste i oblike.

Sve te slike valja analizirati. Stoga je 80 posto vretenčevog mozga specijalizirano za obradu vizualnih informacija. Malo je koji optički sistem tako senzorno prijemljiv — vretence može spaziti komarca na udaljenosti od 20-ak metara. Čak i u sumrak, kada se toliko smrači da ljudsko oko jedva vidi sićušne insekte, tropska ih vretenca s lakoćom hvataju.

Vretenčev brz, strelovit let kroz vegetaciju riječne obale iziskuje donošenje stotina munjevitih odluka. Taj zahtjevan zadatak svladava zahvaljujući tome što vidi i do stotinu različitih slika u sekundi, što je više nego peterostruko više od onog što mi vidimo. Stoga bi film, koji prikazuje 24 slike u sekundi, vretencu izgledao kao niz statičnih fotografija.

Promjena načina života

Na početku vretenčeva života nema nikakve naznake o njegovoj kasnijoj pretvorbi u atraktivnog vrhunskog letača. Nakon što se izvali, vodena ličinka boravi manje-više nepomično u jezeru ili potoku, čekajući da ugrabi bilo kakvu hranu koja joj naiđe. Nakon mnogih presvlačenja — kod nekih vrsta to traje nekoliko mjeseci ili čak godina — ličinka se popne na trsku. Ondje nastupa jedna neobična preobrazba.

Košuljica se cijepa duž prsnog koša i iz nje izlazi potpuno formirano vretence. Kao i kod leptira, tek izašlo odraslo vretence mora sačekati nekoliko sati dok mu se ne ukrute krila i ne započne nov život. U roku od nekoliko dana, njegova ga instinktivna mudrost osposobljava za uspješan lov i svladavanje složenih letačkih tehnika.

Mlado vretence ubrzo postaje stručnjak u hvatanju mušica i komaraca u letu. Dnevno gutajući toliko kukaca koliko je i samo teško, vretence obavlja izuzetno koristan posao. Da bi si osigurali adekvatnu opskrbu hranom, mnogi mužjaci vretenca obilježavaju svoje male teritorije po kojima ljubomorno patroliraju.

Neke vrste vretenca love biljne uši ili kornjaše, druge hvataju sitne žabe, dok se jedna tropska mala libela čak hrani paucima. Ona leti oko mreže velikog pauka krstaša i hvata manje pauke koji pohode mrežu da bi “počistili” zalogajčiće koje vlasnik mreže ostavlja za sobom.

Dokaz koji pobija evoluciju

Mnogi evolucionisti smatraju da su vretenca bila prvi leteći kukci. Jedan fosil pronađen u Francuskoj sadrži otisak vretenčevih krila u rasponu od 75 centimetara! To je najveći poznati kukac i više je nego trostruko veći od bilo kojeg današnjeg vretenca.

‘Kako je to moguće’, pitao sam se, ‘da se jedan od najsloženijih letećih mehanizama koje čovjek poznaje pojavi sam od sebe, i to savršeno razvijen?’ “Ne postoje fosili kukaca koji bi povezivali beskrilni stadij s onim u kojem su krila već razvijena”, priznaje se u knjizi Alien Empire—An Exploration of the Lives of Insects. Očito je da su vretenca proizvod inteligentnog Vrhunskog Konstruktora.

Vretenca su se uspjela naseliti u gotovo svim dijelovima zemaljske kugle. Znaju se udomaćiti uz alpsko jezero, ekvatorijalnu močvaru ili čak uz prigradski bazen za kupanje.

Znao sam promatrati rojeve vretenaca na tropskoj plaži u Africi kao i usamljena kraljevska vretenca koja neumorno patroliraju po nekom svom omiljenom evropskom jezeru. A kad sam na Filipinima čamcem plovio kroz kanjon s bujnom vegetacijom, kao vodiči su mi služile ljeskave male libele, koje su mi čak slijetale na gole ruke.

Ako vretenca i jesu među najsofisticiranijim letjelicama na Zemlji, ja sam se oduvijek više divio njihovoj gracioznosti i ljepoti nego njihovim letačkim sposobnostima. Svojim prisustvom daju našim jezerima i riječnim obalama jedno posebno blještavilo. Oni su idealni dragulji — u njima se može uvijek uživati.

[Bilješka]

[Slike na stranicama 16 i 17]

Vretenca, koja odmaraju krila u vodoravnom položaju, obično su krupnija od malih libela, koje sklapaju krila iznad tijela