Debljina nije na korist

“Ne mogu više stati u svoju odjeću”, žalila se Rosa, kojoj je 35 godina. “Sada već imam 86 kilograma, a nisam ni sanjala da ću se tako udebljati!”

ROSA nije jedina koja je zabrinuta zbog svoje sve veće tjelesne težine. U Sjedinjenim Državama, gdje ona živi, gotovo je trećina stanovništva gojazna.a Broj gojaznih se među odraslom populacijom u Britaniji u deset godina udvostručio. A i u Japanu — gdje je prekomjerna tjelesna težina bila rijetka pojava — gojaznost postaje uobičajena.

Sve veći broj djece teže je nego što bi trebalo biti. Nekih 4,7 milijuna američkih mladih između 6 i 17 godina izrazito je gojazno, dok otprilike 20 posto kanadske djece ima previše kilograma. Posljednjih se godina gojaznost kod djece trostruko povećala u Singapuru.

U nekim se zemljama na to što je netko krupan zbog suviška kilograma gleda kao na dokaz blagostanja i zdravlja, što je daleko poželjnije stanje nego siromaštvo i pothranjenost. Ali u zapadnim zemljama, gdje je hrana često lako dostupna, suvišni kilogrami obično se ne smatraju nečim poželjnim. Baš naprotiv, to je u većini slučajeva razlog za ozbiljnu zabrinutost. Zašto?

“Iako većina ljudi vjeruje da je gojaznost problem izgleda”, kaže dr. C. Everett Koop, bivši američki ministar zdravlja, “to je ustvari ozbiljna bolest.” Endokrinolog F. Xavier Pi-Sunyer, iz New Yorka, objašnjava: “[Sve češća pojava gojaznosti u Americi] dovodi sve veći broj ljudi u opasnost od dijabetesa, visokog krvnog tlaka, moždanog udara, srčanih bolesti, pa čak i nekih oblika raka.”

Više kilograma, veći rizik

Razmotrite jednu studiju kojom je bilo obuhvaćeno 115 000 medicinskih sestara u Americi, čije se stanje pratilo 16 godina. Studija je otkrila da čak i odraslima koji dobiju između pet i osam kilograma prijeti veća opasnost od pojave srčanih bolesti. Ova studija, objavljena u izdanju The New England Journal of Medicine od 14. rujna 1995, pokazala je da je trećina smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom te polovica smrtnih slučajeva uzrokovanih kardiovaskularnim bolestima bila posljedica prekomjerne tjelesne težine. Prema izvještaju u publikaciji The Journal of the American Medical Association (JAMA) od 22/29. svibnja 1996, “78% slučajeva hipertenzije kod muškaraca i 65% kod žena može se direktno pripisati gojaznosti”. Američko društvo za borbu protiv raka kaže da su “jako gojazne osobe”, (40 posto ili više iznad idealne tjelesne težine), “u većoj opasnosti da dobiju rak”.

No nije samo opasno nagomilavanje kilograma; i raspored masnog tkiva u tijelu također utječe na opasnost od pojave bolesti. Oni kojima se suvišno masno tkivo nalazi u trbuhu zapravo su u većoj opasnosti nego oni koji imaju suviše kilograma na bokovima ili bedrima. Masno tkivo u području trbuha povezano je s većom opasnošću od pojave dijabetesa, srčanih bolesti, raka dojke te raka maternice.

Slično tome, i djeca prekomjerne tjelesne težine pate od visokog krvnog tlaka, povišene razine kolesterola i predijabetičkih simptoma. I ona često kad odrastu postaju gojazne osobe. The New York Times je, koristeći podatke objavljene u britanskom medicinskom časopisu The Lancet, izvijestio da su “ljudi koji su bili debeli kao djeca ranije umrli te bolovali od daleko više bolesti u daleko mlađoj dobi nego ostali ljudi”.

Novi pravilnik za tjelesnu težinu

Američka je vlada, uvjerena da ozbiljna kriza vlada u pogledu tjelesne težine, 1995. godine postrožila svoj pravilnik za preporučenu tjelesnu težinu. (Pogledajte okvir na sljedećoj stranici.) Najnoviji pravilnik definira što je to “poželjna tjelesna težina”, “umjerena gojaznost” i “izrazita gojaznost”. Pravilnik se jednako primjenjuje na odrasle muškarce i žene, bez obzira na njihovu dob.

Pravilnik iz 1990. dozvoljavao je mogućnost porasta tjelesne težine u srednjoj dobi, koji se često naziva prirodno povećanje tjelesne težine u srednjoj dobi. Novi pravilnik ne dozvoljava tu mogućnost, budući da postoje jasni pokazatelji da odrasli ne bi trebali s vremenom dobivati na težini.b Tako bi se osoba za koju se ranije smatralo da je normalne tjelesne težine sada mogla naći u kategoriji onih s prekomjernom tjelesnom težinom. Naprimjer, osoba visoka 168 centimetara u dobi od 35 do 65 godina, koja je težila 75 kilograma prema pravilniku iz 1990. nalazila bi se u granicama poželjne tjelesne težine. No, prema novom pravilniku, osoba bi imala otprilike pet suvišnih kilograma!

Kako smo se tako udebljali?

Genetske crte mogu utjecati na sklonost neke osobe prema gojaznosti, no one nisu odgovorne za problem debljanja u zapadnim zemljama. Nešto drugo je odgovorno za taj problem.

Zdravstveni stručnjaci se slažu da se konzumiranjem hrane koja sadrži puno masti možemo udebljati. Mnoge vrste mesa te mnogi mliječni proizvodi, pekarski proizvodi, brzi obroci, proizvodi za grickanje, pržena hrana, umaci, umaci priređeni od soka pečenke te ulja prepuni su masti, pa takva ishrana može dovesti do gojaznosti. Kako je to moguće?

Pa, konzumiranjem većeg broja kalorija u hrani koju jedemo nego što ih naše tijelo potroši dobivamo na tjelesnoj težini. Masti sadrže devet kalorija po gramu, u usporedbi s četiri kalorije u gramu proteinâ ili u gramu ugljikohidratâ. Stoga unosimo više kalorija kad jedemo masnu hranu. Ali postoji još jedan važan faktor — način na koji ljudsko tijelo koristi energiju koju dobiva iz ugljikohidratâ, proteinâ i masti. Tijelo prvo razgrađuje ugljikohidrate i proteine, a potom masti. Neiskorištene kalorije iz masti pretvaraju se u masno tkivo. Zato je smanjivanje količine hrane s visokim postotkom masti jedan važan način kako se može smanjiti tjelesna težina.

Ipak, neki koji vjeruju da su smanjili unos masti otkrivaju da se još uvijek debljaju. Zašto? Jedan razlog jest taj da jedu velike količine hrane. Jedna nutricionistkinja iz Sjedinjenih Država kaže sljedeće: “Prejedamo se jer nam se previše servira. Kad je hrana već tu, mi je pojedemo.” Ljudi su također skloni da u prekomjernoj količini konzumiraju hranu s niskim sadržajem masti ili nemasnu hranu. Ali jedna stručnjakinja koja radi u savjetodavnoj firmi za američku industriju hrane objašnjava: “Proizvodima s reduciranim sadržajem masti okus se obično popravlja povećanjem sadržaja [visokokaloričnog] šećera.” Tako je The New York Times izvijestio: “Dva trenda u 90-ima — izvući maksimum za potrošeni novac te konzumiranje hrane s niskim sadržajem masti ili nemasne hrane — poticaj su za proždrljivost”, dakle za debljanje.

Način života koji obilježava manijakalno gledanje televizije također pomaže u debljanju. Jedna je studija u Britaniji otkrila da više od trećine odraslih u toj zemlji tjedno potroši manje od 20 minuta na umjereno vježbanje. Više od polovice se nikad ne uključi u neke aktivne sportove. U mnogim zapadnim zemljama vožnja automobilom zamijenila je hodanje, a povećano gledanje televizije potiče i na tromost i na proždrljivost. U Sjedinjenim Državama djeca u prosjeku 26 sati tjedno provedu sjedeći i gledajući televiziju, a da ne spominjemo vrijeme koje potroše na videoigre. Istovremeno, samo nekih 36 posto škola još uvijek ima tjelesni odgoj kao predmet u školi.

Tu su i psihološki razlozi za debljinu. “Hranom zadovoljavamo svoje emocionalne potrebe”, kaže dr. Lawrence Cheskin, iz Centra za reguliranje tjelesne težine Johns Hopkins. “Jedemo kad smo sretni, jedemo kad smo tužni. Odrasli smo u uvjerenju da je hrana zamjena za mnoge druge stvari.”

Možemo li uspjeti?

Problemi povezani s prekomjernom tjelesnom težinom kompleksne su naravi. Svake godine u prosjeku 80 milijuna Amerikanaca odlazi na dijetu. Ali gotovo se svi ubrzo vrate starim prehrambenim navikama nakon što izgube nekoliko kilograma. U toku pet godina 95 posto njih ponovno dobije kilograme koje su izgubili.

Ono što je potrebno da bi osoba smršavila i takva ostala jesu promjene u načinu života. Takve promjene zahtijevaju napor i predanost, kao i podršku obitelji i prijatelja. U nekim bi slučajevima pomoć zdravstvenih stručnjaka također mogla biti potrebna.c Međutim, da bi vaši napori urodili plodom, morate biti pozitivno motivirani. Dobro je da se upitate: ‘Zašto želim smršaviti?’ Vaši će napori da smršavite vjerojatnije uroditi plodom ako želju da izbjegnete zdravstvene opasnosti prati želja da se bolje osjećate i da bolje izgledate te da poboljšate kvalitetu svog života.

Možete jesti obilje ukusne i zasitne hrane koja je ujedno i hranjiva i niskokalorična. Ali prije nego što razmotrimo vrste hrane koje vam mogu pomoći da smršavite, ispitajmo kako određeni elementi prehrane mogu postati opasni za zdravlje.

[Bilješke]

[Tabela na stranici 6]

Nalazite li se u okvirima ‘poželjne težine’, ‘umjerene gojaznosti’ ili ‘izrazite gojaznosti’? Grafikon koji je ovdje prikazan pomoći će vam da odgovorite na to pitanje.

Pravilnik za tjelesnu težinu iz 1995. i za muškarce i za žene

Visina *

198

190

180 POŽELJNA TEŽINA UMJERENA GOJAZNOST IZRAZITA GOJAZNOST

170

160

150

kg 30 40 50 60 70 80 90 100 110

Težina†

Podaci se temelje na: U.S. Department of Agriculture, U.S. Department of Health and Human Services

* Bez cipela

† Bez odjeće. Veća tjelesna težina odnosi se na ljude s većom mišićnom i koštanom masom, kao što je slučaj s mnogim muškarcima.