Glasnici mira u Istočnoj Evropi

GLUHI su mogli čuti! Zatvorenike se puštalo na slobodu! Policija gotovo da nije imala što raditi! O čemu mi to govorimo? Riječ je o onom što se odvijalo na nedavnim međunarodnim kongresima Jehovinih svjedoka održanim u Istočnoj Evropi tijekom srpnja i kolovoza protekle godine.

Moto programa bio je “Glasnici božanskog mira” i mnogi su ljudi vidjeli da, usprkos problemima koje je izazvalo rumunjsko svećenstvo,a Jehovini svjedoci ipak imaju mir koji je rezultat njihove spoznaje o Bogu i Kristu Isusu (Izaija 26:2, 3; Filipljanima 4:7).

Kongresi su bili održani u Pragu (Češka Republika); Budimpešti (Mađarska); Varšavi i Łodzu (Poljska); Tallinnu (Estonija) te u Braşovu i Cluj-Napoci (Rumunjska).

Kongresima su prisustvovale delegacije iz mnogih stranih zemalja, koje su tim događajima dale pravi međunarodni ugođaj. U Pragu su bile velike grupe iz Japana, Njemačke, Poljske i Sjedinjenih Država. U izvještaju iz češke podružnice Društva Watch Tower stoji: “Veoma nas je ohrabrilo to što je iz drugih zemalja došao toliki broj obožavatelja Jehove Boga koji čuvaju besprijekornost. Naprimjer, japanski delegati bili su mahom pioniri i svojim su lijepim odijevanjem i urednošću uočljivo ukrašavali svoj sektor stadiona. Također smo uočili srdačnost poljske delegacije, zahvalnost slovačke braće, velikodušnost Nijemaca te otvorenu srdačnost Amerikanaca. Svi su nam oni poslužili za uzor.”

Kako su ti kongresi djelovali na nove? Jedan 85-godišnji učenjak, pisac i lingvist prisustvovao je kongresu premda je dijabetičar i ima zdravstvenih problema s nogom. Dotad je već oko šest mjeseci proučavao Bibliju pomoću knjige Spoznaja. Za vrijeme programa nije se usredotočio na lingvističke i gramatičke nijanse govorâ već na nešto drugo. “Bilo je divno!” uskliknuo je. “Ljubav i obzirnost koju jedni drugima pokazujete govori glasnije od riječi” (Ivan 13:34, 35; 1. Korinćanima 13:1-8).

Strani posjetioci lijepo su se proveli, obišavši povijesne znamenitosti i svjedočivši neformalno svaki put kad bi se pružila prilika. U jednom dvorcu južno od Praga, jedna je američka Svjedokinja, žena nekog advokata, čekala na vrhu dvorskog tornja kako bi svakom tko bi se popeo stepenicama dala traktat na češkom jeziku. Drugi su podijelili traktate kad su naišli na grupu školarki koje su bile u obilasku starog židovskog groblja. Dakako, literaturu su dobili i svi službeni vodiči i vozači autobusa (1. Petrova 3:15).

Jedna žena vodič izrazila je svoje cijenjenje za Svjedoke i njihovo ponašanje te je napisala: “Nikad u životu nisam upoznala toliko prijateljski raspoloženih i srdačnih ljudi. Premda sam katolkinja, veoma me se dojmio vaš duhovni stav. Svi vi dali ste mi neku nadu da svijet još nije izgubljen. Dozvolite da vam se zahvalim na vašoj dobroti. Neka vas Bog blagoslovi!”

Premda je u petak u Pragu padala jaka kiša, obitelji su sjedile na otvorenom stadionu, hraneći se duhovnom hranom koju su iznašali domaći i strani govornici. Bilo je toliko male djece da se s vanjske strane stadiona uredilo jedno posebno parkiralište za dječja kolica kako bi se izbjeglo nezgode u prostoru između redova.

Praškom kongresu prisustvovalo je preko 22 000 osoba, a krstilo se 432 novopredanih Svjedoka, uključujući i dvije osobe u invalidskim kolicima te petero drugih tjelesnih invalida.

Gluhi “čuju” u Budimpešti

S obje strane rijeke Dunava pruža se lijepa Budimpešta, koja je u srpnju bila grad domaćin međunarodnog kongresa. Najveći broj prisutnih bio je 23 893, među njima i 3 341 delegat iz 11 stranih zemalja.

U jednom šatoru u blizini podija čitav se program prevodio za gluhe, uz prisustvovanje stotinjak osoba. U pozdravnim riječima svim delegatima na mađarskom i drugim jezicima, gluhima je bila izražena naročita dobrodošlica, i to riječima: “Ne smijemo zaboraviti spomenuti jedan jezik na koji će se prevoditi čitavi program, naime znakovni jezik. Drago nam je da su i gluhe osobe s nama.”

Govorenje drugima o istini

Na tim je kongresima bila objavljena nova biblijska literatura, uključujući i knjigu Tajna obiteljske sreće. Primivši ovu publikaciju, francuski su se delegati ukrcali na autobus koji ih je vozio natrag u njihov hotel. Na putu su ugledali neku nevjestu i mladoženju sa svatovima. Braća su zamolila vozača da zaustavi autobus. Jedan je Svjedok izašao iz autobusa i uručio paru primjerak te nove knjige na mađarskom. Oni su sa zahvalnošću prihvatili knjigu i odmah je počeli prelistavati. To je vjerojatno bio jedan od prvih uručenih primjeraka nakon objavljivanja knjige!

Od katolika preko komunista do Svjedoka

Petsto i deset krštenih na ovom kongresu činilo je preko 2 posto svih prisutnih. Trojica od tih novih Svjedoka još su uvijek u zatvoru na odsluženju kazne za zločine koje su počinili prije nego što su upoznali biblijsku istinu. Braća iz okolnog područja redovito ih posjećuju i vode biblijske studije s drugim zatvorenicima. U jednom zatvoru u Budimpešti sa zatvorenicima se vodi 50-ak biblijskih studija.

Jedan čovjek, koji je bio odgajan u benediktinskoj katoličkoj školi, izgubio je vjeru u Katoličku crkvu te je u dobi od 20 godina postao član Komunističke partije. Kasnije je stupio u vojnu službu i došao do čina poručnika. Kao pripadnik Radničke milicije, na sveučilištu je predavao marksizam i lenjinizam. Zanosio se komunističkom parolom “sloboda, bratstvo i jednakost”. Međutim, to što su ljudi na vlasti zloupotrebljavali parolu “narodna vlast” navelo ga je da počne preispitivati ideju komunizma. Smatrao je da tu nešto nedostaje. Na kraju je otišao u mirovinu. Kad su Svjedoci pokucali na njegova vrata, bio je spreman slušati. On priča: “Kada sam prvi put došao u Dvoranu Kraljevstva, uvjerio sam se da je tu najzad pravo bratstvo. Bio sam okružen ljubavlju pravih Kristovih sljedbenika. Moja preobrazba iz komunista u Svjedoka trajala je četiri godine. No odlučio sam se za istinu.” I on se krstio na kongresu.

Policiji rad na kongresu obično znači jednu veliku promjenu. Jedan policajac koji je bio zadužen za rad na ulazu u stadion rekao je da mu dežurstvo na kongresima Svjedoka veoma teško pada. Zašto? Zato što sve teče tako glatko da policajcima dođe da zadrijemaju!

Povoljni izvještaji u poljskoj štampi

U Poljskoj su bila održana dva međunarodna kongresa, jedan s preko 20 000 prisutnih u glavnom gradu, Varšavi, i jedan s gotovo 12 000 prisutnih u Łodzu, po veličini drugom gradu u Poljskoj.

Varšavske najuglednije novine Życie Warszawy, objavile su sljedeće: “‘Treba objavljivati dobru vijest! To je vijest o miru, pravom miru. Ljubav prema Jehovi i prema svom bližnjem potiče nas da nadalje bez prestanka propovijedamo sve dok Bog ne kaže da je djelo završeno’, rekao je Carey Barber, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka.”

Novinar koji piše za Sztandar Młodych napisao je: “Nekih 12 000 Jehovinih svjedoka okupilo se povodom dvodnevnog vjerskog kongresa na stadionu Legia u Varšavi. Svuda je vladao uzoran red i, premda sam pomno promatrao, nisam vidio nijedna policijska kola niti patrolnu jedinicu.

Poljska je, uvjeravaju nas, gotovo isključivo katolička zemlja. No kad se na tom istom stadionu okupe naši mladi katolici, uvijek je prisutno puno policajaca spremnih za akciju.

Svakako je zabrinjavajuće da se ti otpadnici od katolicizma, sektaši ili kako ih se [Jehovine svjedoke] sve ne naziva, mogu okupiti u ogromnom broju, ne ugrožavajući pritom javni mir i sigurnost, dok naši katolički mladi postaju opasni kad se nađu u masi, pa je ljudima nužna policijska zaštita od njihovih maloljetničkih ispada. Ima puno toga nad čim se valja zamisliti.”

I na ovim su se kongresima krstili novi vjernici, u Varšavi se krstilo 462 osobe, a u Łodzu 278. Jedna od njih bila je 19-godišnja Sylwia, koja je imala predrasude o Svjedocima. Jednog kišnog dana na ulici joj je pristupila jedna Svjedokinja. “Uspjela sam je se riješiti i otići svojim putem. No uzela sam pod kišobran jednu djevojku koja je kisnula. Na kraju je ispalo da je i ona Svjedokinja! Ponudila je da će mi donijeti knjigu Pitanja mladih — djelotvorni odgovori. Iz pristojnosti sam joj dala svoju adresu i (...) danas sam se krstila!”

Mala Estonija dobiva veliko svjedočanstvo

Estonija, Latvija i Litva čine baltičke države. Stanovništvo Estonije broji tek oko 1,5 milijuna, a glavni grad ima nekih 450 000 stanovnika. Tu su u kolovozu 1996. bila održana dva kongresa.

Ti su veliki sastanci imali takav odjek u javnosti da su jedne novine napisale: “Tallinn je u punom smislu riječi ispunjen obožavanjem Jehovinih svjedoka. Na njihovom kongresu održanom u Linnahallu navodno se okupio najveći broj prisutnih među kongresima svih religija koji su ikada održani u Estoniji.” Svjedoci su rezervirali sve hotele.

Kasnije je brat Carey Barber podnio izvještaj u kojem je rekao: “Nije ni čudo da finska braća i drugi koji su dodijeljeni u Estoniju uživaju što su ovdje. Ovu su malu ali lijepu zemlju gazile i tlačile veće nacije i puno je stradavala. Sada se Estonci (...) veoma raduju budućem trajnom miru i sigurnosti koje očekuju od Jehove.” U Estoniji je aktivno preko 3 100 Svjedoka, a polovica ih govori ruski.

Kongresi su bili održani za Estonce, Estonce koji govore ruski i Latvijce, Litvance i gostujuće delegate iz 15 zemalja, uključujući i 155 njih iz Britanije i 300 iz Finske.

Gluhi “čuju” i u Estoniji

Prije tri godine jedan je gluhi starješina iz Finske otišao u Tallinn (Estonija) da bi izvidio što može učiniti za tamošnje gluhe osobe. Nije poznavao nijednu tamošnju gluhu osobu, pa je otišao na sastajalište gluhih u Tallinnu, ponijevši pregršt časopisa Kula stražara i druge literature. Estonski gluhi izrazili su mu dobrodošlicu i zanimalo ih je da vide što to ima uza se. Za vrijeme svoje prve posjete razdijelio je svu literaturu i zapisao imena i adrese zainteresiranih osoba, sve u svemu 70 imena.

Gotovo su svi željeli biblijski studij i bratu je postalo jasno da ne može izaći na kraj sa svim tim studijima. Stoga je morao izabrati one osobe koje su pokazale najveći interes. Ubrzo nakon svoje prve posjete Estoniji imao je 30 biblijskih studija i listu čekanja s 40 potencijalnih studija! Sada gluhi u Tallinnu imaju četiri prevodioca za znakovni jezik.

“Nova epizoda u drami Novog zavjeta”

Jedna Svjedokinja bila je zadužena za doček kongresnih delegata na trajektnom terminalu. Pristupila je jednoj Estonki koja radi kao turistički vodič i pitala je što misli o tom velikom kongresnom događaju. Žena joj je rekla da je vodila nekoliko grupa Svjedoka iz različitih evropskih zemalja i da je uočila da su Svjedoci fini ljudi koji se uvijek lijepo ponašaju. Dobila je poziv da posjeti ured Društva Watch Tower u Ulici Puhangu, pa se iznenadila vidjevši tamošnji red i ljubazne i sretne mlade ljude. Nije joj bilo jasno zašto Svjedoci nailaze na žestoko protivljenje i lažne optužbe kad činjenice dokazuju da su te optužbe neistinite. Rekla je: “Po mom mišljenju, vaš je rad, vaša služba, kao jedna nova epizoda u drami Novog zavjeta.”

Dakako, kao glasnici božanskog mira, Jehovini svjedoci žele diljem svijeta stvoriti sebi dobar glas na temelju svog uljudnog ponašanja i svoje dobrohotnosti prema strancima (1. Petrova 3:16). Ovi kongresi u Istočnoj Evropi pokazuju da, usprkos klevetanju i vrijeđanju religioznih neprijatelja i otpadnika, Jehovini svjedoci imaju Božji blagoslov dok objavljuju poruku mira koja je tako prijeko potrebna našem ratom poharanom i mržnjom ispunjenom svijetu (Izaija 2:2-4; Marko 13:10).

[Bilješke]

[Slika na stranici 23]

Unatoč kiši, obitelji su pažljivo pratile program

[Slika na stranici 24]

Radosni poljski Svjedoci sa svojim novim izdanjima

[Slika na stranici 25]

Razdragani estonski Svjedoci u svojoj karakterističnoj narodnoj nošnji