Što kaže Biblija?

U čije se vodstvo možete pouzdati?

“VRIJEME je da krenemo!” kaže otac svom petogodišnjem sinu. Otac pruža ruku, a sin se spremno proteže i obavija svojom ručicom očeve prste. Kamo god da vodi put, dijete se pouzdaje u vodstvo svog roditelja i s povjerenjem ga slijedi. Ma što da se dogodilo, dijete ne popušta svoj čvrst stisak ruke.

S obzirom na to da živimo u ovom vremenu ekonomske, političke i osobne nesigurnosti, ne biste li rado prihvatili vodstvo nekoga kome biste bezuvjetno mogli vjerovati? No živimo u vremenu u kojem beskrupulozni ljudi iskorištavaju one neiskusne. Stoga postoje dobri razlozi da pazimo na to kome vjerujemo. Možda ste se u prošlosti bolno razočarali kada vas je iznevjerio netko na koga ste se oslanjali u pogledu pružanja vodstva.

Međutim, Biblija nas ohrabruje da se pouzdamo u Boga. “Jer ja Gospodin Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja ću ti pomagati”, zapisao je prorok Izaija (Izaija 41:13). A apostol Petar je savjetovao: “Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad dodje vrijeme. Sve svoje brige bacite nanj, jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7).

Ipak, mogli biste se s pravom pitati: ‘Kakav razlog imam da se pouzdam u Božje vodstvo?’ Sljedeći osnovani razlozi nalaze se u zapisu o drevnim Izraelcima.

Bog svojom rukom vodi svoj narod

Niz događaja koji su dosegli svoj vrhunac u noći 14. nisana 1513. pr. n. e., slomio je despotskog tlačitelja faraona i Egipćane, tako da su oslobodili ropstva Božji narod, Izraelce (2. Mojsijeva 1:11-13; 12:29-32). Dana 15. nisana, presretna je izraelska nacija krenula prema pustoši na svom putu za Obećanu zemlju. Najdirektniji put vodio je sjeverno od Memfisa, mediteranskom obalom, nedaleko od zemlje u kojoj su živjeli zloglasni Filistejci i potom u Obećanu zemlju. Međutim, Bog je naumio da idu jednim drugim putem (2. Mojsijeva 13:17, 18; 4. Mojsijeva 33:1-6).

Bog je drevnoj izraelskoj naciji pružio vidljivi vodič koji je danju izgledao kao stup oblaka, a noću kao stup vatre (2. Mojsijeva 13:21, 22). Pored tog natprirodnog fenomena, Jehova je koristio i vjernog Mojsija kao svog zemaljskog zastupnika (2. Mojsijeva 4:28-31). Dakle, postojali su neosporni dokazi da su Izraelci vođeni Božjom rukom.

Na njihovom drugom taborištu, Etamu, “nakraj pustinje”, Jehova je zapovjedio Mojsiju da se vrati i utabori na obalama Crvenog mora, kod Fihahirota (2. Mojsijeva 13:20). Taj naizgled neobjašnjiv potez naveo je faraona na zaključak da Izraelci “lutaju krajem tamo-amo”. Kada se osokolio, faraon je promijenio nakanu. Budući da je odlučio ponovno porobiti Izraelce, sakupio je vojsku i krenuo u potjeru za njima (2. Mojsijeva 14:1-9, St).

Povevši naciju u suprotnom smjeru, u nizinu koja se očito spuštala prema Crvenom moru, Mojsije je naizgled stavio Izraelce u stupicu između brda s obiju strana tabora kod Fihahirota, Crvenog mora i nadiruće faraonove vojske. Izgledalo je da su Izraelci postali lak plijen koji bi se brzo podjarmilo ili uništilo.

Kako je to na njih djelovalo? Hoće li oni pokazati da se pouzdaju u Jehovino vodstvo? Situacija je bila beznadna. Stoga je jedne obuzela panika. Drugi su pak počeli mrmljati protiv Mojsija. Neki su čak bili spremni odustati i vratiti se u egipatsko ropstvo! (2. Mojsijeva 14:10-12).

Čvrsto se drži Božje ruke!

U takvoj situaciji Izraelci su trebali poput djeteta pokazati pouzdanje u Svemoćnoga. Jehova je, a da to nacija u cjelini nije znala, iz opravdanih razloga zapovjedio Mojsiju prelaženje Crvenog mora kod Fihahirota. Time što je započeo putovanje Izraelaca u Obećanu zemlju južno od zemlje Filistejaca, Jehova je pokazao uvid prožet ljubavlju. Nakon 215 godina provedenih u Egiptu, Izraelci su bez daljnjega bili nespremni za ratovanje s nacijom žestokih ratnika. Stoga je Jehova odabrao put kojim bi se izbjeglo takav sukoba (2. Mojsijeva 13:17, 18).

Oslobođenje nacije i poraz faraona i njegove vojske na Crvenom moru daju fantastično svjedočanstvo o Božjoj spasonosnoj moći. Osim toga, kako su samo bili zahvalni Izraelci koji nisu ostavili Božju ruku, premda nisu razumjeli zašto ih Bog vodi baš tim putem! Čvrsto su ga se držali i vidjeli su čudesno razdvajanje Crvenog mora i uništenje svojih neprijatelja. Bili su nagrađeni zbog svog pouzdanja u Jehovino vodstvo (2. Mojsijeva 14:19-31).

Razmotrimo još jednom primjer djeteta koje se drži ocu za ruku. Kako dijete reagira kad postane uznemireno? Umjesto da pusti ruku ili da popusti stisak, dijete će stisnuti svojom ručicom očeve prste. Čineći to, pokazuje nepokolebljivo pouzdanje da će mu otac pružiti pouzdano vodstvo i snagu kad se nađe u neprilici.

Slično tome, kada u životu doživljavamo nevolje, trebamo pojačati stisak, pouzdajući se još snažnije u Božje vodstvo! Njegova Riječ, Biblija, može postati svjetlo koje nas vodi (Psalam 119:105). Isto tako, imajte na umu da s pouzdanjem ruku pod ruku ide i strpljivost. Stoga moramo dati Jehovi vremena da riješi probleme, čak i ako izvjesno vrijeme ne razumijemo u potpunosti zašto nas vodi određenim putem. Da, možemo se pouzdati u Božje vodstvo (2. Mojsijeva 15:2, 6; 5. Mojsijeva 13:4; Izaija 41:13).

[Bilješka]