“Waltzing Matilda”
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE
AUSTRALSKA pjesma “Waltzing Matilda” (Valcer s Matildom) u velikoj je mjeri poznata širom svijeta. Nagla provala zanimanja za pjesmu zbila se otprilike prošle godine na stotu obljetnicu njenog prvog javnog izvođenja koje se dogodilo 6. travnja 1895.
Kako je obična balada s ponešto zagonetnim tekstom postala tako popularna, ne samo u Australiji već i u mnogim zemljama svijeta? Postoje proturječni izvještaji o pravom porijeklu pjesme. Ipak, opće je mišljenje da je izvorni autor stihova bio A. B. (Banjo) Paterson, čije su pjesme postale bestseleri u Australiji krajem 1800-ih i početkom 1900-ih.
Doslovni tekst “Waltzing Matilde” varira, ali priča sasvim očito govori o vagabundu. Vagabundom nazovimo osobu koja nosi pinklec dok putuje a pinklec je zavežljaj s osobnim stvarima. U ovoj pjesmi vagabund se ulogorio pored malog pritoka rijeke, koji se u zaleđu Australije naziva “billabong”. Dok je kuhao u svom limenom loncu na logorskoj vatri, dobro uhranjena ovca, sišla je da pije iz tog istog pritoka. Vagabund je uhvatio ovcu, ubio je i stavio u svoju torbu koja je služila za nošenje zaliha hrane. Tek što je to učinio posjednik koji je bio vlasnik zemlje dojahao je na konju. (Posjednici-vlasnici su farmeri koji su stekli pravo vlasništva “naseljavanjem na nenaseljenoj zemlji”. Kasnije su mogli svoj ogromni zemljišni posjed unijeti u zemljišne knjige.) Ovog posjednika-vlasnika pratila su tri jahača, pripadnici konjičke policije. Kad nesretnog vagabunda optuže za krađu ovce i kada postane očito da će se morati suočiti sa zatvorom ili s nečim još gorim, on skače na noge, baca se u pritok i utapa.
Zašto ova nevjerojatna priča ima takvu privlačnost? Jedno objašnjenje dao je Bruce Elder u svom uvodu za knjigu Rexa Newella Favourite Poems of Banjo Paterson (Omiljene pjesme Banja Patersona). On kaže da je pjesma iskaz načina na koji Australci žele sebe vidjeti: “Ona je puno više od samo priče o vagabundu koji krade ovcu. Ona je izraz naše antipatije prema tiraniziranju i predstavnicima zakona. Vagabund simbolizira bilo kojeg Australca koji se ikada želio nasmijati u lice malom državnom službeniku. (...) Bolje je skočiti u pritok nego dopustiti da ovi ljudi upravljaju našim životima.” No koji god da je razlog njene popularnosti, “Waltzing Matilda” je kao pjesma simbol Australije već više od 100 godina.
Što “Waltzing Matilda” znači?
Pjesma ima četiri kitice ili kratke strofe. Nakon svake kitice slijedi pripjev, koji počinje recima:
Waltzing Matilda, Waltzing Matilda,
You’ll come a-waltzing Matilda with me.
Nakon njih slijede dva retka koja ponavljaju ono što je opisano u prethodnoj kitici. Pjesma nosi naslov prema ovom pripjevu.
Razvila se nesigurnost, čak i kontroverzija u vezi s tim što je točno ‘matilda’ i tko ‘pleše valcer’. Jednostavno objašnjenje koje su ponudili neki istraživači djeluje najuvjerljivije. Jedan pisac kaže: “Paterson je bio (...) fasciniran vagabundima koji su se potucali od jednog posjeda do drugog sa svim svojim stvarima nabacanim u pinklec koji bi se potom smotao te nosio prebačen preko ramena. Sviđao mu se kolokvijalan govor koji su ovi vagabundi koristili. Nošenje pinkleca bilo je poznato kao ‘naprćivanje torbe’, ‘nošenje bremena preko ramena’, ‘nošenje prokletstva’ ili ‘valcer s Matildom’.”
Jezgrovita definicija Sydneya Maya koja se nalazi u njegovoj knjizi The Story of “Waltzing Matilda” (Priča o “Waltzing Matildi”) glasi: “Odjeća i vlastita imovina bila je čvrsto zbijena i umotana u rasprostrt pokrivač. Pokrivač se potom vezao na svakom kraju tog zbijenog smotuljka, i nosio oko vrata tako da su slobodni krajevi padali sa svake strane na prsa a jednom se rukom obično držao jedan kraj.”
“Matildina” se slava širi
Sydney May zaključuje da je otplovljavanje australskih trupa u druge zemlje tijekom prvog i drugog svjetskog rata bilo to koje je pjesmi “Waltzing Matilda” donijelo takvu popularnost izvan zemlje njenog porijekla. On navodi ove primjere: “Godine 1941. orkestri koji su svirali u kavanama u Tel Avivu odmah bi počeli svirati tu pjesmu čim bi neki Australac prešao prag kavane; deveta divizija pjevala ju je dok je ulazila u Bardiju nakon što ju je osvojila; jednom australskom ratnom brodu koji se već 1917. pridružio britanskoj floti iskazivala se dobrodošlica tako što je orkestar s admiralskog broda svirao ‘Waltzing Matildu’ a prekomorska radioemisija koju je vodio neki Australac počinjala bi tom pjesmom.” U najuglednije događaje kada se svirala ova pjesma spadaju ceremonijalne parade Krunidbenog kontingenta australskih trupa u Bakingemskoj palači u Londonu, i to u tjednu koji je prethodio krunidbi kraljice Elizabete II.
Jedan zanimljivi novinski izvještaj također posreduje određenu sliku o popularnosti “Waltzing Matilde” kod ljudi iz različitih društvenih staleža. Novinski je izvještaj naveo: “Jedne večeri nakon što je [australski predsjednik vlade] gosp. Menzies večerao u Chequersu s [britanskim premijerom] gosp. Churchillom i s borcem i francuskim državnikom generalom de Gaulleom, prešli su u jednu od drugih soba. Sir Winston je dao mig i zasvirala je ploča s ‘Waltzing Matildom’. Strastveno pjevajući i gotovo plešući po sobi, zaustavio se da kaže Generalu: ‘To je jedna od najljepših pjesama na svijetu.’”
Pružajući daljnje dokaze za “Matildinu” popularnost, Richard Magoffin u svojoj knjizi Waltzing Matilda—The Story Behind the Legend (Waltzing Matilda — pozadina legende) navodi sljedeće: “Tokom drugog svjetskog rata, pjesma o pritocima dospjela je još dalje u svijet, gdje god su australski vojnici išli. Bila je to pjesma koja je lako budila uspomene na dom i koja se lako prepoznavala kao australska.” On također citira filmskog producenta Kramera, koji je odabrao da “Waltzing Matildu” na istaknut način predstavi u filmu On the Beach. Kramer je rekao: “To je izrazito prilagodljiva pjesma. Može se izvoditi kao narodna pjesma, marš, balada ili u bilo kojoj drugoj muzičkoj formi a mi smo je upotrijebili na desetak različitih načina u glazbi za film ‘On the Beach’. Ja sam gotovo bez promišljanja odlučio da ‘Waltzing Matilda’ bude glavna melodija u glazbi za ovaj film.”
Ima li poruku?
Neki vjeruju da je Banjo Paterson slao poruku onima koji su čitali i pjevali njegovu pjesmu. Naprimjer, William Power iz Sjedinjenih Država napisao je članak u Yale Reviewu izražavajući neke misli koje prodiru u srž stvari a odnose se na moguću poruku pjesme. Iako se očito svi ne bi složili s njegovim mišljenjem, njegovi komentari ipak donose odgovarajući zaključak ove male analize “Waltzing Matilde”. On je rekao:
“Australci su se morali boriti ne samo sa silama prirode već i s nedostacima ljudske prirode. (...) Ove tenzije pronalaze izraz u ‘Waltzing Matildi’, čiji su antagonisti dva potpuno oprečna tipa ljudi, posjednik-vlasnik i vagabund. U takvom konfliktu, mnogi bi izjavili da posjednik-vlasnik zaslužuje pobjedu. Australska privreda uvelike ovisi o njegovoj sposobnosti kao uzgajivača ovaca ili stoke. On je marljiv, odgovoran i smion; da su mu nedostajale bilo koje od osobina koje povezujemo s pionirom, on ne bi zadugo ostao zemljoposjednik-vlasnik. (...) Vagabund je također ljudsko biće. (...) I on je dio društva. Nekolicina vagabunda uzdigla se i postala zemljoposjednici-vlasnici; većina je postigla niži ali ipak zadovoljavajuć status kao farmeri, radnici na farmi, mehaničari ili gradski radnici; drugi su i dalje bili bez zemlje te ostali beskućnici do kraja svog života, ostavljajući svoje kosti na putovima koji se nalaze u unutrašnjosti zemlje. Društvo bi moglo zahtijevati da posjednik-vlasnik ima veće pravo nego vagabund, ali prava vagabunda kao ljudskog bića nikada se ne smiju zaboraviti.”
Sada je prošlo više od 100 godina otkad je ova jednostavna balada iz zaleđa napisana. Banjo Paterson nije ni sanjao da će njegovi uglazbljeni stihovi postati tako popularna australska pjesma.