Seksualno napastovanje — globalni problem

MLADOJ je sekretarici po imenu Rena Weeks posao postao noćna mora. Istina, odvjetnička tvrtka koja ju je zaposlila imala je prestižno ime te urede u preko dvadeset zemalja. No ona je radila za čovjeka koji je, prema njenim tvrdnjama, nije prestajao hvatati i dirati. Ponižavajući nasrtaji bili su protkani vulgarnim i sugestivnim govorom.

Prije mnogo godina, žene u ovakvim situacijama nisu baš imale čemu pribjeći — osim da možda daju otkaz. ‘Njena riječ protiv njegove’ glasila bi presuda uprave poduzeća. A čak i oni koji bi bili skloni da povjeruju ženinoj verziji događaja vjerojatno bi umanjivali problem govoreći: ‘Pa što je tu tako strašno?’ No vremena su se promijenila. Rena Weeks poduzela je više od toga da se jednostavno razljutila i dala otkaz. Podnijela je tužbu.

Porota Sjedinjenih Država dosudila joj je iznos od 50 000 dolara kao naknadu za emocionalnu patnju, zajedno s 225 000 dolara kaznene odštete koju joj je njen prijašnji šef bio dužan isplatiti. Potom, poduzimajući korake kojima je privukla pažnju poduzeća i odvjetničkih tvrtki širom svijeta, porota je odredila da odvjetnička tvrtka plati nevjerojatnih 6,9 milijuna dolara kaznene odštete zbog toga što je propustila ispraviti problem!

Slučaj Weeks nipošto ne predstavlja jedinstven slučaj. Još jedna nedavna tužba ticala se domaćeg (američkog) lanca diskontnih prodavaonica. Namještenica po imenu Peggy Kimzey tvrdila je da joj je njen šef uputio mnoštvo grubih primjedbi seksualne prirode. Godine 1993, Peggy Kimzey dala je otkaz na poslu i podnijela tužbu. Dosuđena joj je odšteta od 35 000 dolara zbog poniženja i duševne boli kao i simboličan iznos od 1 dolara za izgubljena primanja. Porota je također presudila da je tolerirajući napastovanje njen prijašnji poslodavac stvorio neprijateljsku radnu sredinu. Kakva je bila kazna? Pedeset milijuna dolara odštete!

Časopis Men’s Health izjavljuje: “Parnice koje se vode zbog seksualnog napastovanja umnožavaju se poput bakterija. Godine 1990, EEOC [Komisija za jednaku mogućnost zapošljavanja] se pozabavio sa 6 127 takvih tužbi; do prošle [1993] godine ukupni broj za tu godinu gotovo se udvostručio, dostigavši broj od 11 908 tužbi.”

Zloupotreba moći

Iako ogromne odštete koje dosuđuje porota pune novinske naslove, činjenica je da tek nekoliko slučajeva nađe svoj put do sudnice. Većina žrtava trpi poniženje u tišini — bivajući pijuni u odvratnoj igri moći i zastrašivanja koja se odvija u uredima, na ulicama, u autobusima, u kantinama i u tvornicama. Ponekad dolazi do otvorenog prisiljavanja na intimne odnose. Ipak, uznemiravanje se uglavnom sastoji od profinjenijih, a ipak besramno uvredljivih, postupaka: neugodnih ili neumjesnih dodira, prostačkih primjedbi i pohotnog zurenja.

Istina, neki odbijaju takvo ponašanje nazvati napastovanjem, obrazlažući da je to tek nezgrapan pokušaj nekih muškaraca da privuku pažnju suprotnog spola. Ali mnogi, poput spisateljice Marthe Langelan, odbacuju takve pokušaje da se opravda napadačko ponašanje. Ona piše: “Nije to ni nespretno udvaranje, ni neuljudno udvaranje, ni šaljivo udvaranje, a ni ‘pogrešno shvaćeno’ udvaranje. Nije mu namjera da privuče ženu; to je ponašanje koje služi posve drugoj svrsi. Poput silovanja, seksualno napastovanje namijenjeno je da vrši pritisak na žene, a ne da ih privuče. (...) [To] je način izražavanja moći.” Da, takvo je maltretiranje često samo još jedno okrutno sredstvo putem kojeg ‘čovjek vlada nad čovjekom na zlo njegovo’ (Propovjednik 8:9; usporedite Propovjednika 4:1).

Na seksualno napastovanje žene obično ne reagiraju s veseljem, već osjećajima koji se kreću od gađenja i gnjeva do depresije i poniženosti. Jedna se žrtva prisjeća: “Situacija me dokrajčila. Izgubila sam povjerenje, samopouzdanje, samopoštovanje te težnje za karijerom. Moja se osobnost drastično promijenila. Prije toga bila sam bezbrižna osoba. Postala sam ogorčena, povučena i posramljena.” A kad počinitelj bude poslodavac ili netko drugi tko ima nadređen položaj, napastovanje poprima naročito ružan izgled.

Stoga nije ni čudo da su sudovi počeli kažnjavati prekršitelje a žrtvama dosuđivati odštetu. Otkad je Vrhovni sud Sjedinjenih Država takvo maltretiranje definirao kao kršenje građanskih prava, poslodavce se sve više smatra zakonski odgovornima za sačuvanje radne sredine koja nije “neprijateljska ili opasna”.

Kompanije koje toleriraju seksualno napastovanje mogle bi doživjeti nizak moral namještenika, veće izostajanje s posla, nižu produktivnost te česte izmjene namještenika — da ne spominjemo financijsku katastrofu ako žrtve odluče tužiti.

Koliko je rašireno?

Koliko je doista rašireno seksualno napastovanje? Ankete ukazuju da je više od polovice zaposlenih žena u Sjedinjenim Državama to doživjelo. Stoga jedna knjiga tvrdi: “Seksualno napastovanje je sveprisutan problem. Događa se ženama u svakoj profesiji, od konobarice do direktora korporacije. Dešava se na svakoj razini korporativne ljestvice i u svim vrstama poduzeća i industrije.” Međutim, teško bi se moglo reći da je problem ograničen samo na Sjedinjene Države. Knjiga Shockwaves: The Global Impact of Sexual Harassment, spisateljice Susan L. Webb, navodi sljedeće statističke podatke:a

KANADA: “Jedna je anketa pokazala da su od 10 žena 4 prijavile da su bile seksualno napastovane na poslu.”

JAPAN: “Jedna anketa iz kolovoza 1991. pokazala je da je 70 posto žena koje su se odazvale na anketu doživjelo” napastovanje na poslu. “Devedeset posto njih reklo je da su bile seksualno napastovane na putu do posla i pri povratku.”

AUSTRIJA: “Anketa provedena 1986. pokazala je da je gotovo 31 posto žena prijavilo slučajeve ozbiljnog napastovanja.”

FRANCUSKA: “Godine 1991. jedna je studija (...) otkrila da je 21 posto od 1 300 anketiranih žena izjavilo da su osobno iskusile seksualno napastovanje.”

NIZOZEMSKA: Jedna je studija pokazala da je “58 posto žena koje su se odazvale [na anketu] izjavilo kako je osobno iskusilo seksualno napastovanje”.

Znak vremena

Uznemiravanje i napastovanje na radnom mjestu nisu naravno ništa novo. Žene — a ponekad i muškarci — bili su čak i u biblijska vremena izloženi takvom maltretiranju (1. Mojsijeva 39:7, 8; Ruta 2:8, 9, 15, St). No izgleda da takvo loše ponašanje danas naročito prevladava. Zašto je to tako?

Prije svega, žene su posljednjih godina u rekordnom broju stupile na tržište rada. Stoga je više žena izloženo situacijama u kojima se takva zlostavljanja mogu dogoditi. Međutim još od veće je važnosti ono što je Biblija davno prorekla: “Upamti ovo! U posljednjim danima bit će teška vremena. Ljudi će biti sebični, pohlepni, hvalisavi i uobraženi; vrijeđat će (...) bit će neljubazni, nemilosrdni, klevetnici, nasilni i brutalni” (2. Timoteju 3:1-3, Today’s English Version). Raširenost seksualnog napastovanja samo je jedan dramatičan dokaz da se ove riječi ispunjavaju danas. Zanimljivo je da jedan članak u časopisu Men’s Health bilježi da “porast tužbi zbog seksualnog napastovanja prati zapanjujući pad opće učtivosti. Loše manire posvuda su prisutne”.

Raširenost seksualnog napastovanja također odražava “novi moral” koji je poharao svijet tijekom 1960-ih. Rušenje tradicionalnih moralnih ograda prati šokantno neobaziranje na prava i osjećaje drugih. Što god da ga uzrokuje, seksualno napastovanje kruta je stvarnost radnog mjesta. Što muškarci i žene mogu učiniti kako bi se zaštitili? Hoće li ikada doći vrijeme kad više neće biti napastovanja na radnom mjestu?

[Bilješka]

[Okvir na stranici 4]

Seksualno napastovanje — mit nasuprot činjenici

Mit: Seksualno napastovanje se u izrazito pretjeranom obimu prijavljuje. Riječ je samo o još jednom modnom hiru, proizvodu pretjeranog medijskog publiciteta i histerije.

Činjenica: Prijavljujući da je bila žrtva toga, žena u globalu ima mnogo toga za izgubiti a malo toga za dobiti. Zaista, samo manjina žena (22 posto prema jednoj anketi) ikad ikome kaže da je bila napastovana. Strah, sramota, samookrivljavanje, konfuzija i nepoznavanje svojih zakonskih prava drži mnoge žene u šutnji. Mnogi stručnjaci stoga vjeruju da se problem uvelike premalo prijavljuje!

Mit: Većini žena godi pažnja. One koje tvrde da su napastovane u biti su samo preosjetljive.

Činjenica: Ankete dosljedno pokazuju da su žene uvrijeđene prilikom takvog neuljudnog ponašanja. U jednoj anketi “preko dvije petine žena reklo je da su osjećale gnušanje a oko trećina njih rekla je da su bile ljute”. Druge su rekle da su se osjećale tjeskobno, povrijeđeno i depresivno.

Mit: Muškarci su jednako tako žrtve kao i žene.

Činjenica: Istraživači koji rade za National Association of Working Women (U.S.) izvještavaju da “otprilike 90 posto slučajeva napastovanja uključuje muškarce koji su napastovali žene, 9 posto slučajeva tiče se napastovanja od pripadnika istog spola (...) a samo 1 posto slučajeva uključuje žene koje su napastovale muškarce”.

[Slika na stranici 5]

Kod seksualnog napastovanja ne radi se samo o seksu