Pisma čitalaca
Holokaust Uvijek sam se pitao zašto nitko nikada nije otvoreno govorio o holokaustu. Serija “Holokaust — tko je javno govorio?” (22. kolovoza 1995) odgovorila je na moje pitanje. Jehovini svjedoci su javno govorili i veoma sam ponosan na svoje susvjedoke!
C. B., Sjedinjene Države
Ako smijem — kao netko tko nije vaš član — čestitao bih vam zbog načina na koji ste obradili temu holokausta. Objektivan način na koji ste obradili ovu zlu manifestaciju čovjekove nečovječnosti prema drugom čovjeku najpoučniji je način s kojim sam se ikada sreo. Hrabrost vaših susvjedoka u ono vrijeme nešto je o čemu svijet, nažalost, vrlo malo zna.
L. B., Engleska
Moj je otac umro u Sachsenhausenu. Moj najstariji brat također je izgubio život zbog toga što su ga nacisti zatvorili. Još uvijek se živo sjećam nacističkog progonstva Jehovinih svjedoka. Stoga osjećam potrebu da izrazim svoje cijenjenje za ove članke. Dobro ste to uradili!
F. D. J., Kanada
Veoma su me se dojmili ti članci. No ne slažem se s tim da su Jehovini svjedoci bili jedan jedini “glas usred tišine”. Komunisti su također upozoravali ljude na Hitlera prije nego što je došao na vlast. Mnogi od njih završili su u koncentracionim logorima.
B. W., Njemačka
“Probudite se!” spremno potvrđuje da je Hitler imao mnogo političkih protivnika. Međutim, članci su konkretno govorili o propustima religioznih organizacija, čiji je najveći dio surađivao s nacističkim režimom. Sami su nacisti označili Jehovine svjedoke kao svoje glavne religiozne antagoniste. Tako su Svjedoci bili jedina religiozna grupa koja je u koncentracionim logorima dobila vlastiti zatvorenički simbol prepoznavanja — ozloglašeni ljubičasti trokut. (UREDNIŠTVO)
Potres u Japanu Plakala sam kad sam pročitala članak “Iznenadna katastrofa u Japanu — kako su ljudi izašli na kraj” (22. kolovoza 1995). U tom sam potresu izgubila svoju najdražu kršćansku sestru. Bila je veoma revna. Znam da će uskrsnuti i da ću je ponovno moći vidjeti. Veoma sam zahvalna za svu duhovnu i materijalnu pomoć koju smo dobili od skupštine i od Zajednice. Međutim, još uvijek zaplačem kad se sjetim onog što se dogodilo tog dana.
T. M., Japan
Organizirana i brza akcija Svjedoka krajnje me zapanjila. Kad sam pročitala brižnu poruku braće iz skupštine u Koreji, nisam prestajala plakati. Bila sam toliko sretna pri pomisli da pripadam takvoj organizaciji punoj ljubavi.
M. K., Japan
Seksualno napastovanje Hvala vam za vaš članak “Mladi pitaju... Seksualno napastovanje — kako se mogu zaštititi?” (22. kolovoza 1995). Imam 17 godina i u školi sam upoznala jednog svjetovnog mladića. Imala sam povjerenja u njega, no kasnije me zajedno sa svojim prijateljima maltretirao nepristojnim ponudama i prijetnjama. Morala sam napustiti tu školu kako bih se izbavila iz te situacije. Mnogo sam naučila iz tog članka. Sada znam što trebam učiniti kada je riječ o ophođenju s osobama suprotnog spola.
T. G., Portugal
Jedan kolega na poslu seksualno me napastovao i prijetio mi. Budući da sam kao dijete bila zlostavljana, često mi je teško braniti se. Ipak, mnogo puta rekla sam mu da me ostavi na miru. Konačno sam ga tužila našim poslodavcima pa me otada ostavio na miru. Zbilja cijenim taj članak. Žene trebaju znati kako da izađu na kraj s ovim problemom.
V. A., Sjedinjene Države