Želite li upoznati kobru?

Od dopisnika Probudite se! iz Indije

ŽELITE li dakle? Većina će odraslih možda odgovoriti negativno. Ali dijete neće. Strah od zmija, uključujući kobre, ni maloj djeci pa čak ni životinjama nije instinktivno obilježje. Odbojnost prema zmijama može se prouzročiti nepouzdanim informacijama, preuveličanim pričama, mitovima i pogrešnim predodžbama.

Naravno, kad vas pozivamo da upoznate kobru, mislimo da to učinite sa sigurne udaljenosti! Kobre su izrazito otrovne, stoga ne bismo otišli do neke i pružili ruku da je pogladimo. A ni kobra vjerojatno ne bi trošila vrijeme čekajući da nas upozna; čuvši naše korake, ona bi brzo pobjegla u sigurno skrovište. Stoga zadovoljimo se time da upoznamo kobru samo putem saznavanja nekih fascinantnih činjenica o ovom zanimljivom stvorenju.

Kobre su gmazovi iz podreda zmija (Serpentes) a porodice guja (Elapide), naziva koji je dan otrovnicama sa žljebastim otrovnim zubima. Postoji oko 12 vrsta kobri, koje su rasprostranjene od Australije, preko tropskih dijelova Azije i Afrike pa sve do Arapskog poluotoka i umjerenog pojasa. Daleko najstrašnija od svih kobri je kraljevska kobra. Uz dužinu od 3 do 5 metara, ona predstavlja najveću otrovnicu na svijetu. Budući da više voli gusto šipražje džungle ili močvare, gdje su oborine obilne, može se pronaći u južnoj Kini, na Filipinima, u Indoneziji, Maleziji, Mianmi te u nekim dijelovima Indije. Rep crn poput ugljena, šare na zelenkastožutom tijelu, koje s godinama prijeđe u tamnomaslinastu boju, te skupine točkica na njenom zatiljnom klobuku čine je poprilično lijepom.

Druge vrste kobri u prosjeku su dugačke od jedan do dva metra. Naočarka s jedinstvenim šarama na zatiljnom klobuku, koje nalikuju naočalama, indijska je autohtona zmija i jako je rasprostranjena u Indiji. Može biti crna, tamnosmeđa ili žućkastobijela sa širokom tamnom prugom oko vrata te išarana uzduž tijela bijelim i žutim prugama. “Monokl kobra”, pronađena na Šri Lanki i u istočnoj i sjeveroistočnoj Indiji, svjetlije je boje i manjeg, zaobljenijeg zatiljnog klobuka te ima samo jedan bijeli krug, po kojem i nosi ime. U sjeveroistočnoj Indiji i Pakistanu pronalazimo izrazito crnu kobru. U Africi, pored ostalih kobri, pronalazimo i prstenastovratu i egipatsku kobru. Ova druga zmija, tamne boje i uskog zatiljnog klobuka, vjerojatno je otrovnica koja je odgovorna za smrt kraljice Kleopatre.

Zmije se pare jedino s vlastitom vrstom, bivajući privučene jedinstvenim mirisom mošusa. Kobra pokazuje više zanimanja za obitelj od drugih zmija jer mužjaci i ženke često ostaju zajedno. Ženka kraljevske kobre jedna je od nekolicine zmija za koje je poznato da izrađuju gnijezda. Ona sakupi lišće u humak visine oko 30 centimetara i odloži u njega 20 do 50 jaja. Potom omota svoje tijelo oko humka i ostane tamo, bez hrane, ležeći gotovo dva mjeseca na jajima, a i mužjak često ostaje u blizini. Druge kobre, ne izrađujući gnijezdo, ostaju u blizini svojih jaja kako bi ih štitile.

Male zmije koriste specijalnu izraslinu, koja kasnije otpadne, kako bi razbile ljusku i izašle van. Nakon što izađu potpuno su samostalne, imajući u potpunosti razvijene otrovne žlijezde i zube. Učestalo palucaju jezikom, kušaju sve što ih okružuje te prenose kemijske podatke do takozvanog Jakobsonovog organa koji je smješten na nepcu. Ovaj proces povezan je s njuhom; kombinacija okusa i mirisa pomaže zmiji da uđe u trag svom plijenu, da pronađe mužjaka ili da izbjegne grabežljivce.

Mlada zmija raste jako brzo i za kratko vrijeme svuče svoju vanjsku kožu, koja je postala preuska. Ova neobična pojava redovito se ponavlja budući da kobra raste čitavog svog života, a on može trajati preko 20 godina. Tjedan ili dva prije svlačenja, zmija postane troma, koža joj postane bez sjaja, a oči dobiju mliječnoplavu boju. Onda se odjednom zmiji razbistre oči a trljanjem glave o kamenje na ustima rascijepi staru kožu. Sada doslovce ispuže iz svoje kože tako što joj se unutrašnja strana kože izvrne prema van i zguli, od prozirnog kapka preko očiju pa sve do repa. Sada živahna, ljeskava i s novim izgledom zmija je spremna da nastavi sa svojim uobičajenim aktivnostima.

Temperatura zraka jako utječe na kobre. Kako vrijeme postaje hladnije, tako one usporavaju te čak postaju pospane, budeći se jedino kad temperatura poraste. Prevelika vrućina može ih ubiti. Osim kraljevske kobre, koja se hrani zmijama, kobre se hrane štakorima, miševima, žabama, gušterima, pticama i drugim malim životinjama. Nakon što uhvate plijen, paraliziraju ga uštrcavanjem otrova. Kobra ga cijelog proguta, budući da ne može žvakati hranu. Elastična koža i pokretljiva čeljust omogućuju kobri da proguta životinju koja je dva ili tri puta veća od njene vlastite glave. Dok su usta potpuno zapušena žrtvom, zmija diše tako što ulaz u dušnik izbacuje naprijed ispred prepreke, baš kao što plivač koristi disalicu. Potom redovi zuba koji su savijeni unazad guraju plijen u zmijino tijelo. Ona se skrasi na nekom mirnom mjestu kako bi polako probavila hranu i možda sljedećih nekoliko dana neće ponovno jesti. Kobra može mjesecima živjeti bez hrane, iskorištavajući zalihe masnoće u svom tijelu.

Zmije su oprezne. (Vidi Mateja 10:16.) Kobrina obrana leži ili u bijegu, tako da možda otpuže pod stijenu ili u svoj dom koji je napuštena štakorova rupa, ili u nepomičnosti, izbjegavajući na taj način da bude otkrivena. Ako joj se netko ispriječi, ona će se visoko podići i raširiti svoj zatiljni klobuk, te siktati kako bi uplašila svog neprijatelja. Ugriz je posljednje sredstvo kojem će pribjeći.

Zmijski ugriz

Zmijski se ugrizi u ruralnom području Afrike i Azije često ne prijave, ali čini se da otrovnice svake godine širom svijeta ugrizu oko milijun ljudi. Indija drži rekord u broju smrtnih slučajeva — godišnje ih bude oko 10 000 — i možda za većinu slučajeva odgovorna je naočarka. Oko 10 posto ugriza kobre završi fatalno.

Kobra je sporija od mnogih zmija; okretni mungos, jedan on njenih glavnih neprijatelja, može je nadmudriti. Budući da uvijek iznova skače prema zmiji i potom izmiče njenim napadačkim udarcima, mungos učini kobru mlitavom i neodlučnom. Napadajući je straga, iza zatiljnog klobuka, slomi joj vrat. Mnoge zmije napadaju iz sklupčane pozicije, otežavajući mogućnost da se sazna koliki im je domet, dok kobra podigne svoje tijelo i napada izravno. Udaljenost se može procijeniti a osoba može stati izvan dometa njenog relativno sporog pokreta.

Neke kobre, poput prstenastovrate kobre, crnovrate kobre iz Južnoafričke Republike i kobri iz sjeveroistočne Indije, brane se štrcanjem. Podižući se i usmjeravajući svoje otrovne zube prema žrtvi, zmija može putem snažnog protiskivanja zraka raspršiti dva tanka mlaza otrova čak dalje od dva metra. Otrov na koži ne prouzročuje nikakvu štetu, ali ako dospije u oči može prouzročiti privremenu sljepoću a ako se oči brzo ne isperu, tada može prouzročiti trajnu sljepoću. Neobično zvuči, ali izgleda da je zmija sposobna naciljati u oči.

Pretpostavimo da vas kobra ipak ugrize, što biste trebali učiniti? Otrov se istiskuje iz vrećica s otrovom koje se nalaze u zmijinim obrazima kroz dva kratka, šuplja, usađena zuba koja se nalaze na prednjoj strani njezinih čeljusti. Ovi zubi probiju kožu i uštrcaju otrov na način kako bi se to učinilo špricom za injekcije. Jedini siguran lijek za zmijski ugriz jest antiserum pripravljen od otrova četiriju otrovnica. Indija je na početku 20. stoljeća bila prva zemlja u kojoj je došlo do široke primjene antiseruma. Djelotvornost antiserumskog praška bez zamrzavanja iznosi pet godina; prije ubrizgavanja u organizam pomiješa se s vodom.

Simptomi ugriza kobre jesu bol i oteklina na mjestu ugriza, zamagljen vid, slabost, paraliza grkljana i sve sporije disanje. Ako je uštrcana velika doza otrova a nije poduzet nikakav postupak liječenja, za otprilike dva sata usljeđuje smrt.

Krotitelj zmija

Kroćenje zmija vrlo je stari oblik zabave. Premda se uglavnom prakticira na Istoku, neki cirkusi sa Zapada uključili su ga u svoj repertoar. Zbog njenog neobičnog zatiljnog klobuka i njene razdražljive naravi, naočarka je najpopularnija od zmija koje se koriste, ali se koriste i druge zmije impresivnog izgleda poput kraljevske zmije i indijske pješčane kobre. Dok krotitelj, vješt zabavljač, svira svoju frulu, kobra se podiže iz svoje košare i širi svoj zatiljni klobuk u svoj normalni obrambeni stav. Pokreti krotitelja zmija prouzročuju reakciju kod zmije dok ga ona motri budnim okom, uvijek spremna na napad. Većini kobri koje koriste krotitelji zmija izvađeni su zubi, no neki se izlažu riziku radeći s otrovnicama.

U drevnoj Indiji putujući krotitelj zmija bio je i pripovjedač religioznih ideja i mitova, što mu je donijelo popularnost. Danas je mnogo unosnije imati predstave izvan hotela gdje je veća frekvencija turista koji su ludi za fotografiranjem. Neki krotitelji zmija posjećuju domove kako bi obavijestili stanara da je njegov veliki vrt moguće prebivalište zmija. Za određeni novčani iznos on nudi da ih uhvati. Nestaje u grmlju i poslije nekog vremena, tijekom kojeg se mogu čuti zvuci frule, vraća se s torbom punom zmija. Za stanara bi dakako bilo mudro ako bi ga nadgledavao ili ako bi barem provjerio nije li sa sobom donio torbu sa zmijama!

Rezervati zmija obrazuju

Rezervati zmija potiču interes za gmazove. Oni financiraju istraživanja, obrazuju u pogledu sprečavanja zmijskog ugriza i liječenja te rade na zaštiti zmija od čovjekove pohlepe i neznanja. Kobre se ubijaju zbog svoje prekrasne kože, od koje se izrađuju pojasevi, torbice, cipele i drugi luksuzni predmeti. U Indiji je jedne godine ubijeno više od deset milijuna zmija za tvornicu zmijske kože. Zmijama se odmah nakon što ih se ubije odere koža. U Indiji se koriste biljne boje za bojenje kože, potom se koža usjaji a ponekad i premaže lakom kako bi bila sjajna i nepropusna za vodu.

Kobrina se vrijednost ne može precijeniti. Ubijajući štakore i druge štetočine ona spašava tone žita. Njen otrov pribavlja antiserume, sredstva za ublažavanje boli i druge lijekove. Tata Memorial Cancer Institute u Bombayu proučava učinak kobrinog otrova na stanice raka.

Jeste li uživali u susretu s kobrom? Lijepa, korisna, oprezna, dobro opremljena za obranu. Ako je bolje upoznamo to nam može pomoći da cijenimo tog podosta ocrnjivanog člana životinjskog carstva.

[Okvir na stranici 19]

Obožavanje kobri i praznovjerje

OBOŽAVANJE kobri egzistira od drevnih vremena. Motivi kobre pronađeni su na pečatima u Mohenjo Daru, jednoj od najstarijih civilizacija koju su otkrili arheolozi. Od trećeg milenija pr. n. e. pa sve do danas milijuni ljudi u Indiji gledali su na kobre s praznovjernim poštovanjem. Zanimljivo je da se u mnogim pričama o kobrama mogu prepoznati iskrivljeni mitovi koji su sazdani oko stvarnih povijesnih zbivanja.

“Priča” o stvaranju govori o vremenu kad u svemiru nije bilo svjetlosti. Iz tamnih kozmičkih voda prvo je stvoren blistavi bog Višnu, a potom nebo, Zemlja i podzemni svijet. Od preostalog materijala, stvorena je divovska kobra zvana Šeša (što znači preostali dio). Šeša je prema mitu imala između 5 i 1 000 glava, a likovi prikazuju Višnua kako leži nauznak na sklupčanoj Šeši, zaštićen raširenim klobucima mnogih Šešinih glava. Vjeruje se da Šešino zijevanje uzrokuje potrese, a da vatra iz njezinih usta odnosno njen otrov uništava svijet na kraju jednog doba.

Hinduistička mitologija opisuje zmijsku rasu zvanu Nage, koja nastava podzemni svijet, Nagalok ili Patala. Bog-majmun Hanuman tvrdio je da su u “Savršenom dobu” svi ljudi bili pobožni, da je postojala samo jedna religija i da nije bilo demona ili Naga. Zmije su prema legendi postale čuvari Zemljinog bogatstva a posjedovale su ogromno znanje i magične moći. Šešu, koja se ponekad naziva i Vasuki, bogovi su koristili za bućkanje oceana mlijeka kako bi proizveli amrit, nektar koji bi donio besmrtnost. Podzemni svijet, kojim vladaju Nage, prikazan je kao najpoželjnije mjesto; ratnicima koji poginu u bici tamo su obećani nezamislivi užici.

Ipak, ne smatraju se sve mitske kobre dobroćudnima. Jedna “priča” govori o događaju između Krišne, inkarnacije Višnua, i Kalyie, velike, opake demon-kobre. Slike prikazuju pobjedonosnog Krišnu kako drži nogu na glavi velike zmije.

Žene obožavaju Manašu ili Durgammu, kraljicu Naga, kako bi im zaštitila djecu od ugriza zmije. U vrijeme praznika Nagapanchami, štovatelji zmija izlijevaju mlijeko pa čak i krv na likove kobri te u zmijske rupe. Kamene ili srebrne likove kobri obožavaju žene i prinose im žrtve u hramovima u nadi da će zanijeti muško dijete.

Kobra u filmovima

Mitološka kobra vrlo je popularna tema filmova koji se proizvode u Indiji — od 1928. proizvedeno ih je više od 40. Kobra se najčešće prikazuje kao čuvar dobra, pomoćnik svojih štovatelja i uništavatelj zlih. Popularan je mit o Icchadari kobrama, za koje se kaže da imaju moć da se utjelove u ljudski lik. Kaže se da imaju jednog odanog partnera. Ako njihov partner bude ubijen, kobra može vidjeti lik ubojice u očima mrtve zmije i krenuti na put osvete. To predstavlja uzbudljiv temelj za mnoge filmove. U prvom planu priče su plesovi zmija; uz muziku kakvu proizvode krotitelji zmija, plesači oponašaju kretanje zmije, čak i tako što pužu po zemlji.

Dokumentarni film Shakti snimljen je za vrijeme praznika u Radžastanu u Indiji, gdje se svakog kolovoza stotine tisuća obožavatelja zmija sastane u pustinji. Pod užarenim suncem, uz temperature koje dostižu 50 Celzijevih stupnjeva, bičuju se željeznim bičevima te pužu na trbuhu više od 2 kilometra po užarenom pijesku do hrama boga-zmije, Goghe. Za kralja Goghu, koji je povijesna osoba iz desetog stoljeća n. e., kaže se da je spasio svoj narod od muslimanskih osvajača vodeći neprijatelja u područje koje je vrvjelo zmijama, gdje je vojska ugrizima zmija bila desetkovana.

[Okvir na stranici 20]

Spasila ih kobra

Dvije obitelji iz sela Sastur u Indiji imaju razloga biti zahvalne kobri. Ujutro 30. rujna 1993, oko 3.50 probudilo ih je glasno siktanje kobre koja je ispuzavala iz njihove kuće. Krenuli su u potjeru za njom u polje kako bi je ubili. U 4.00, strahovit potres u središnjem dijelu Indije sravnio je njihovo selo usmrtivši gotovo sve ljude. Dvije su obitelji preživjele — zahvaljujući kobrinom sustavu pravovremenog upozoravanja!

[Slike na stranicama 16 i 17]

Naočarka straga i sprijeda

Manja slika: Crna kobra širi svoj zatiljni klobuk dok se sunča na toploj stijeni

[Zahvala]

Slike na stranicama 16-20: A. N. Jagannatha Rao, upravitelj, Madras Snake Park Trust

[Slike na stranici 18]

Crna kobra sprijeda i straga