Pogled u svijet
Nepredvidljivi potresi
Znanstvenici su godinama mislili da mora postojati mogućnost predviđanja potresa. Pratili su promjene razine podzemnih voda, jedva zamjetljiva pomicanja Zemljine kore, istjecanje plina radona iz bunara i druge pokazatelje. “Mnogi vodeći seizmolozi u državi sada smatraju da su potresi kao takvi nepredvidljivi”, zapaža jedan članak u The New York Timesu. “Oni kažu da je traženje načina da bi se ljude upozorilo nekoliko dana, sati ili minuta prije potresa izgleda uzaludno. (...) Premda nedavna istraživanja ukazuju na to da neki potresi mogu davati upozoravajuće znakove u koje spada izdizanje Zemljine kore, ti su znakovi tako sitni, slabašni i nezamjetljivi da je bilo kakvo efikasno otkrivanje istih po svoj prilici neizvedivo.” Neki ljudi sada zahtijevaju da vlada oduzme novac namijenjen istraživanjima potresa i upotrijebi ga u svrhu ublažavanja nesreća koje zbog njih nastaju. No znanstvenici se slažu u tome da su potrebna daljnja saznanja o tome kako se tlo pomiče i kako zgrade reagiraju u potresima.
Preživjeti uranjanje u hladnu vodu
Znanstvenici koji istražuju zašto ljudi koji padnu u ledenu vodu tako brzo umru otkrili su da tijelo na hladan šok prirodno reagira hiperventilacijom. “Naglo udisanje popraćeno je ulaženjem vode — i utapljanjem”, piše časopis New Scientist. Nemoguće je spriječiti hiperventilaciju. Stoga je za preživljavanje presudno držati glavu na površini vode sve dok se ne smiri reakcija gutanja zraka, što obično nastupi za dvije do tri minute.
Sport i dugovječnost
Nijemci za sport godišnje potroše novac u vrijednosti od 25 milijardi dolara, ili više od 300 dolara po osobi. Taj se novac potroši za “sportsku odjeću, opremu, poduku, najamninu sportskih terena i klupske članarine”, izvještava Nassauische Neue Presse. Više od tri milijuna ljudi rekreira se u salonima za fitness, a daljnji milijuni bave se džogingom. Je li onda moguće da sportski entuzijasti žive duže ili kvalitetnije od onih koji sjede kod kuće? Ne nužno. Knjiga Physiologie des Menschen (Psihologija ljudi) piše: “Generalizirati o tome da je sport najbolji lijek sasvim sigurno nije u redu.” Zašto? Zato što više od 1,5 milijuna Nijemaca svake godine posjeti liječnika zbog sportskih ozljeda koje su zadobili za vrijeme rekreacije tokom vikenda i na godišnjem odmoru. U knjizi se upozorava da vježbanje i bavljenje sportom koristi zdravlju samo “dotle dok poboljšavanje općeg stanja ne počnu ugrožavati nesreće ili kronične sportske ozljede”.
Nisu dužni reći istinu
Nedavni su američki sudski procesi privukli pažnju svjetske javnosti i zapanjili promatrače. “Dok su tužioci dužni iznositi istinu, branioci imaju drugačije ciljeve”, piše The New York Times. “Zadatak branioca jest postići oslobađanje klijenta, da se porota ne može složiti (time da se u um svakog pojedinog porotnika usadi uvjerljiva sumnja) ili pak postići osudu na temelju najlakših optužbi.” “Oni nisu dužni brinuti za to da oslobađajuća presuda bude ispravna”, kaže Stephen Gillers, profesor pravne etike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u New Yorku. “Porotnicima kažemo da suđenje predstavlja potragu za istinom, a nikad im ne kažemo da je dužnost branioca da ih nasamare.” Kad se “suoče s činjenicama koje upadljivo inkriminiraju klijenta, advokati često moraju poroti izmišljati priče kojima bi im zamazali oči ne bi li ovi previdjeli dotične činjenice i glasali za oslobađanje”, piše Times. Što se događa kad advokati znaju da je njihov klijent kriv no klijent svejedno inzistira na tome da se njegov slučaj iznese pred porotu? “Tada će advokati otići na sud poput [Dickensonovog] Uriaha Heepa, koji je bio pun lažne poniznosti, te iznijeti svoje čvrsto uvjerenje u besprijekornost priče svog klijenta, premda znaju da je to stopostotna laž”, kaže Gillers.
Nove vrijednosti
Ruska omladina, kao i rusko društvo općenito, proživljava krizu vrijednosti. Nedavnom anketom provedenom u St. Petersburgu, u Rusiji, ustanovljeno je da stavovi mladih naglašavaju “vrijednosti koje su uobičajene za sve ljude — to jest, zdravlje, život, obitelj i ljubav, kao i individualne vrijednosti, poput uspjeha, karijere, udobnosti i materijalne sigurnosti”, izvještavaju ruske novine Sankt-Peterburgskiye Vyedomosti. Druge dominantne vrijednosti vrte se oko roditelja, novca, općeg dobra, sreće, prijateljstva i znanja. Zanimljivo je da biti na dobrom glasu i uživati osobne slobode zauzima dva od nekoliko zadnjih mjesta u mislima mladih ljudi. Što je na posljednjem mjestu? Poštenje. Izvještaj zaključuje: “Ako su posvuda okruženi laganjem, onda je [poštenje] u mislima generacije koja raste bezvrijedno.”
Jalovo desetljeće
Britanske su crkve ovo desetljeće proglasile “Desetljećem evangelizma”. Što se dosada, kada je ono već napola proteklo, postiglo? Predstavnik Michael Green govori za Church Times: “Jedva da smo počeli prilagođavati evanđelje kako bismo udovoljili pitanjima koja postavljaju obični ljudi. Ne vidim baš da crkve djeluju izvan svojih objekata i da s dobrom viješću izlaze van među ljude. (...) Ne bi se baš moglo reći da smo počeli utjecati na moderne mlade koji ne idu u crkvu, a koji sačinjavaju nekih 86 posto svih naših mladih u zemlji.” Zašto je uspjeh izostao? “Sami sebe uvjeravamo da ćemo svojim načinom života polučiti uspjeh a da pritom ne moramo reći nijedne riječi. Bojimo se da ne bismo koga uvrijedili”, kaže Green.
Drski prepadi
U Kanadi su 1994. pljačkaši napali svaku sedmu banku — što iznosi više pljački po banci nego u ikojoj drugoj zemlji. No u Italiji, gdje je bila napadnuta svaka 13 filijala banke, pljačkaši su, izgleda, bili bezobrazniji nego igdje drugdje. Malo se koji talijanski pljačkaš banke potrudio zamaskirati a kamoli upotrijebiti oružje. Neki su naprosto verbalno zaprijetili bankovnim blagajnicima te su dobili novac. Nekoliko se pljačkaša čak poslužilo hipnozom, izvještava The Economist. I u Italiji su pljačkaši banke veoma uporni: prošle je godine u 165 filijala banaka prepad bio izvršen dvaput, u 27 njih triput, a u 9 banaka četiri puta. Kolika je bila prosječna suma oteta u nekoj pljački 1994? Šezdeset i jedan milijun lira (37 803 dolara), što je najniža cifra još od 1987.
Krokodilske novosti
Nedavno otkrivene fosilizirane čeljusti drevnog krokodila “mogle bi označiti prvog poznatog biljojednog pripadnika” porodice krokodila, izvještava časopis Nature. Umjesto dugačkih šiljastih zubi suvremenog krokodila, kojih se ljudi danas toliko plaše, ovaj je drevni predak imao plosnate zube koji su navodno bili prikladniji za žvakanje trave. Postoje indikacije da je ovo stvorenje — koje su kineski i kanadski istraživači pronašli u kineskoj provinciji Hupeh, na jednom brdu nedaleko od južne obale rijeke Jangce — ujedno bilo kopnena životinja a ne vodozemac. Njegova veličina? Dužina mu je bila otprilike jedan metar.
Povećavanje stresa
Jednim nedavnim istraživanjem u Rio de Janeiru, u Brazilu, otkriveno je da je više od 35 posto ljudi koji su zatražili medicinsku njegu patilo od različitih oblika mentalnih smetnji, izvještava Veja. Časopis je pitao dr. Jorgea Alberta Costa e Silvu, ravnatelja odjela za pitanja duševnih bolesti pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO): “Kako se može objasniti te cifre? Je li svijet krenuo nizbrdo ili su ljudi postali psihički slabiji?” Njegov odgovor: “Živimo u vremenu izuzetno brzih promjena, koje na kraju uzrokuju tjeskobu i stres u omjeru koji nikada prije nije viđen u ljudskoj povijesti.” Jedan od čestih uzroka stresa, tvrdi on, jest sveprisutno nasilje u Rio de Janeiru. To često dovodi do posttraumatskog stresa, koji, objašnjava on, “pogađa ljude nakon što se na ovaj ili onaj način nađu u situaciji koja je opasna po život. Danju osjećaju nesigurnost u svakom pogledu. Noću imaju noćne more u kojima ponovno proživljavaju sekvence u kojima su im životi bili u opasnosti.”
Raskorak u pogledu zdravstvenih prilika
Između bogatih i siromašnih nacija sve je širi raskorak u pogledu zdravstvenih prilika. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da prosječna vjerojatnost duljine života kod ljudi koji žive u razvijenim zemljama i koji su tamo rođeni iznosi 76 godina — za razliku od 54 godine kod onih koji žive u manje razvijenim zemljama. Godine 1950. smrt dojenčadi u siromašnim zemljama bila je triput veća nego u bogatim; danas je 15 puta veća. Potkraj 1980-ih u siromašnim je zemljama smrtnost uslijed komplikacija pri porodu bila stostruko veća od smrtnosti u bogatim zemljama. Ono što pridonosi problemu, tvrdi WHO, jest činjenica da niti polovina ljudi koji žive u siromašnim zemljama nema pitku vodu i sanitarije. Prema Ujedinjenim narodima, broj “najnerazvijenijih zemalja” porastao je s 27 godine 1975. na 48 godine 1995. U svijetu živi 1,3 milijarde siromašnih ljudi, a njihov broj je u porastu.