Pošast nezaposlenosti

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE

Nezaposlenost je kritična u nekim razvijenim zemljama — ali muči i zemlje u razvoju. Pojavila se tamo gdje je nekad izgledalo kao da ne postoji. Ona pogađa stotine milijuna ljudi — od kojih su mnogi majke i očevi. Za dvije trećine Talijana, to je “opasnost broj jedan”. Ona proizvodi nove socijalne bolesti. Djelomično je korijen problemâ mnogih mladih koji se upuste u droge. Remeti san milijunima ljudi, a za milijune drugih mogla bi uskoro postati stvarnost (...).

“NEZAPOSLENOST je vjerojatno pojava od koje se u naše vrijeme najviše strahuje”, potvrđuje Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). “Opseg i posljedice ove pojave poznate su”, piše Komisija Evropske zajednice, ali je “izlaženje s njom na kraj mukotrpno”. To je “sablast”, kaže jedan stručnjak, koja se “vraća da bi lutala ulicama Starog kontinenta”. U Evropskoj uniji (EU), broj nezaposlenih sada iznosi oko 20 milijuna, a u listopadu 1994. samo ih je u Italiji službeno bilo 2 726 000. Što se povjerenika Evropske unije Padraiga Flynna tiče, “rješavanje problema nezaposlenosti najvažniji je socijalni i ekonomski izazov s kojim se suočavamo”. Ako ste nezaposleni ili ako vam prijeti da ostanete bez posla, onda vam je poznat strah koji takvo stanje prouzročuje.

Ali nezaposlenost nije samo evropski problem. Ona pogađa sve američke zemlje. Ne štedi ni Afriku, ni Aziju, a ni Oceaniju. Nacije Istočne Evrope posljednjih su se godina morale suočiti s ovim problemom. Istina, problem ne pogađa sve jednako. Ali, prema mišljenju nekih ekonomista, stopa nezaposlenosti u Evropi i Sjevernoj Americi još će dugo ostati mnogo viša nego što je bila u prethodnim desetljećima.a A situacija se još “pogoršava povećanjem nedovoljne zaposlenosti i općim pogoršanjem kvalitete poslova koji su na raspolaganju”, ističe ekonomist Renato Brunetta.

Nesmiljen marš

Nezaposlenost pogađa sve sektore ekonomije, jednog za drugim: prvo poljoprivredu, s njenim povećanim stupnjem mehanizacije koja ljude ostavlja bez posla; zatim industriju, koja trpi energetsku krizu od 1970-ih naovamo; te sada sektor usluga — trgovina, obrazovanje — sektor koji se ranije smatrao neosvojivim. Stopa nezaposlenosti koja bi prelazila 2 ili 3 posto prije dvadeset godina prouzročila bi veliku uznemirenost. Danas jedna industrijalizirana nacija smatra da dobro stoji ako nezaposlenost drži ispod 5 ili 6 posto, dok mnoge razvijene zemlje imaju puno veću stopu.

Prema Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), nezaposlena osoba je ona koja je bez posla, koja je spremna raditi i koja je aktivno u potrazi za poslom. No što je s osobom koja nema stalan posao s punim radnim vremenom ili koja može raditi samo nekoliko sati tjedno? Na rad sa skraćenim radnim vremenom različito se gleda od zemlje do zemlje. U određenim se nacijama neki koji su u stvarnosti nezaposleni službeno ubrajaju u zaposlene. Neodgovarajuće definirane razlike između zaposlenosti i nezaposlenosti otežavaju da se odredi tko je zaista nezaposlen i zbog toga statistički podaci samo djelomično odražavaju stvarnost. “Čak i službeni broj od 35 milijuna nezaposlenih [u zemljama članicama OECD-a] ne odražava cjelokupan opseg nezaposlenosti”, kaže jedna evropska studija.

Visoka cijena nezaposlenosti

Brojevi međutim ne otkrivaju cjelokupnu pozadinu stvari. “Ekonomski i društveni troškovi nezaposlenosti su enormni”, kaže Komisija Evropske zajednice, i oni proizlaze “ne samo iz direktnog troška u obliku isplata socijalne pomoći za nezaposlene već i iz smanjenja fiskalnih prihoda kojima bi nezaposleni pridonosili kad bi bili zaposleni”. I novčana potpora za nezaposlene postaje sve veći teret, ne samo za vlasti nego i za zaposlene, koji su izloženi povećanim porezima.

Kad je riječ o nezaposlenosti onda nisu u pitanju samo podaci i brojke. Posljedica su i pojedinačne drame budući da ova pošast pogađa ljude — muškarce, žene i mlade svih društvenih slojeva. U kombinaciji sa svim drugim problemima ovih ‘posljednjih dana’ nezaposlenost se može pokazati kao ogromno breme (2. Timoteju 3:1-5; Otkrivenje 6:5, 6). Pogotovo ako je pogođena “dugotrajnom nezaposlenošću”, ako i nema drugih faktora koji bi štetno utjecali na situaciju, takva osoba koja već dugo ne radi još će teže pronaći posao. Neki se nažalost možda više nikada neće zaposliti.b

Psiholozi otkrivaju da kod osoba koje su danas nezaposlene dolazi do porasta psihičkih i psiholoških problema, kao i emocionalne nestabilnosti, frustracije, progresivne apatije i gubitka samopoštovanja. Kada osoba koja ima djecu za koju se mora brinuti ostane bez posla, onda je to užasna osobna tragedija. Svijet se oko njih počinje rušiti. Nestaje sigurnosti. Danas neki stručnjaci zapravo zapažaju pojavu “anticipirane tjeskobe” koja je povezana s mogućnošću gubitka zaposlenja. Ova tjeskobnost može ozbiljno ugroziti obiteljske odnose te može imati još tragičnije posljedice, na što nedavna samoubojstva nezaposlenih osoba možda ukazuju. Osim toga, poteškoća ulaska na tržište rada spada u moguće uzroke nasilja i socijalne otuđenosti mladih ljudi.

‘Zatočenici izopačenog sistema’

Probudite se! je intervjuirao određen broj ljudi koji su ostali bez posla. Pedesetogodišnji Armando rekao je da je to za njega značilo “gledati kako trud 30-godišnjeg rada propada budući da se opet mora krenuti ispočetka” te da se osjećao “kao zatočenik izopačenog sistema”. Francesco se ‘osjećao kao da mu se svijet sručio na glavu’. Stefano je “imao osjećaj krajnjeg razočaranja u svoj sadašnji način života”.

S druge pak strane, otpušten nakon što je gotovo 30 godina radio u upravi tehničkog odjela jedne ugledne talijanske industrije automobila, Luciano je “iskusio gnjev i razočaranje kad je vidio da se njegove napore, poštenje i pouzdanost kroz tolike godine rada smatralo bezvrijednima”.

Prognoze i razočaranja

Neki su ekonomisti predviđali jako različite razvoje događaja. Godine 1930. ekonomist John Maynard Keynes optimistično je prognozirao da će u idućih 50 godina biti “posla za sve” i puna se zaposlenost desetljećima smatrala dostižnim ciljem. Godine 1945. Povelja organizacije Ujedinjenih naroda za cilj je postavila brzo postizanje pune zaposlenosti. Sve donedavno vjerovalo se da će napredak značiti posao i manje radnih sati za sve. Ali stvari se nisu odvijale tim tokom. Ozbiljna recesija u posljednjem desetljeću prouzročila je “najgoru globalnu krizu zaposlenja od velike ekonomske krize 1930-ih” kaže ILO. U Južnoafričkoj Republici najmanje je 3,6 milijuna ljudi bez posla, uključujući nekih 3 milijuna crnih Afrikanaca. Čak i Japan — s preko dva milijuna nezaposlenih prošle godine — prolazi kroz krizu.

Zašto je nezaposlenost tako rasprostranjena pošast? Koja su rješenja bila ponuđena kako bi se izašlo na kraj s nezaposlenošću?

[Bilješke]

[Karta na stranicama 2 i 3]

(Vidi publikaciju)

Kanada — 9,6 posto

SAD — 5,7 posto

Kolumbija — 9 posto

Irska — 15,9 posto

Španjolska — 23,9 posto

Finska — 18,9 posto

Albanija — 32,5 posto

Južna Afrika — 43 posto

Japan — 3,2 posto

Filipini — 9,8 posto

Australija — 8,9 posto

[Zahvala]

Mountain High Maps™ copyright © 1993 Digital Wisdom, Inc.