Novi kockarski kadrovi — tinejdžeri!
KLIMATE li glavom zaprepašteni time koliko je odraslo stanovništvo, i muško i žensko, duboko zaglibilo u ovisnost o kockanju? Jeste li zapanjeni kad čitate o odraslim kockarima koji se odriču svog životnog djela i svojih ostvarenja — radnog mjesta, firme, obitelji i, u nekim slučajevima, svog života — zbog kockanja? Možete li shvatiti razloge zbog kojih jedna zrela, obrazovana odrasla osoba, nakon što dobije na kocki 1,5 milijuna američkih dolara, nastavlja igrati sve dok te iste noći ne izgubi 7 milijuna dolara? U mnogim slučajevima riječ je o pohlepi, trci za neuhvatljivim dolarom. Međutim, puno puta riječ je o uzbuđenju koje donosi samo kockanje.
Ukoliko ste roditelji koji imaju malu djecu, tješite li se mišlju da je kockanje igra koju igraju zreli odrasli? Onda ponovno promislite. Promotrite nove mlade kadrove koji su spremni da bi se priključili — ili već kockaju. Činjenice vas mogu zapanjiti.
U novinama i časopisima nedavno su objavljeni sljedeći naslovi članaka: “Postoje velike šanse da kockanje postane tinejdžerski porok ‘90-ih.” “Još više mladih ovisno o kockanju.” “‘Crack ‘90-ih’: djeca postaju ovisna o kockanju.” “Moj sin nije mogao prestati kockati.”
A sada čitajte ispod naslovâ. “Krivnju za krizu vlasti uvelike pripisuju naglom širenju kockanja pod pokroviteljstvom države i crkve”, pisale su jedne novine. “Mladima koji su ranjiviji klađenje je danas pristupačnije no ikad prije. A specijalisti upozoravaju da preko 90 posto odraslih kompulzivnih kockara stječe tu naviku prije navršene 14. godine”, pisale su novine. “Nekad je većina kompulzivaca započinjala s kockanjem u dobi od oko 14 godina. Danas gledamo kako se to spušta na dob od 9 ili 10 godina”, rekla je jedna druga istraživačica. “Zašto? Zato što se pruža prilika za to”, dodala je. “Djeca (...) su svugdje bombardirana reklamama za kockanje. To predstavlja društveno prihvatljivo uzbuđenje.” “To se brzo pogoršava”, rekao je jedan glasnogovornik grupe pod nazivom Gamblers Anonymous (Anonimni kockari). “Djeca s time započinju u sve ranijoj i ranijoj dobi i više no ikad prije upadaju u tu zamku.”
Prema jednom istraživanju kockara tinejdžerske dobi u jednoj američkoj državi, oko 3,5 posto njih bili su potencijalno kompulzivni kockari; kod daljnjih 9 posto postojala je vjerojatnost da postanu kockari “na sve ili ništa”. “Brojevi su tipično pokazali kako kod mladih postoji veći postotak kockanja nego općenito u populaciji odraslih”, rekao je William C. Phillips, koordinator savjetodavnih službi na jednom američkom koledžu. “U sljedećem desetljeću ili oko tog vremena imat ćemo više problema s tinejdžerima koji kockaju nego što ćemo imati s upotrebom droge — naročito nezakonitom upotrebom droge”, rekao je jedan drugi savjetnik za ovisnost. Profesor Henry Lesieur izvršio je jedno istraživanje kod učenika viših razreda osnovne škole te učenika srednje škole. Novine The Los Angeles Times su izvijestile da su “njegova otkrića upadljivo slična istraživanju kod učenika na koledžu: Postoci tinejdžera koje se ubraja u ‘patološke’ ili ‘kompulzivne’ kockare — ljude koji su izgubili kontrolu nad svojom kockarskom aktivnošću — prosječno iznose oko 5 posto nacionalne tinejdžerske populacije”.
Terapeutima na polju kockanja zajedničko je to da ih ne brine broj mladih kockara već prije “stav djece, roditelja, pa čak i pedagoga, prema tinejdžerskom kockanju. (...) Mnoga djeca i njihovi roditelji smatraju kockanje ‘bezopasnom razonodom’, čije su posljedice kudikamo manje opasne od onih koje nastaju uslijed problema s drogom i alkoholom ili nasiljem ili pak promiskuitetom.” No bihevioristički je savjetnik Durand Jacobs upozorio na to da kockanje može izložiti mlade kriminalu, izostajanju iz škole te želji za lakom zaradom.
Razmotrite, naprimjer slučaj jednog srednjoškolca koji je u ranoj dobi počeo kockati. Dok je išao u školu mnoge je školske sate provodio u kockanju s drugim učenicima. Kad bi izgubio i potrošio svoj džeparac, krao je novac iz fondova u koje su učenici prilagali za pakete hrane za siromašne obitelji. Nadao se da će kockajući s ukradenim novcem otkupiti televizor svoje vlastite obitelji i prsten od oniksa koji je založio kako bi otplatio ranije kockarske dugove. Do 1. razreda srednje škole već je zbog krađe 1 500 dolara proveo 20 dana u popravnom domu i bio je ogrezao u poker na uloge unaprijed i biljar za 5 dolara po partiji. “Kako sam bio sve veći, tako su porasli i ulozi”, rekao je. Uskoro je, da bi otplatio svoje kockarske dugove, potkradao svoje susjede. Majka mu je bila očajna. Do 18. godine postao je kompulzivni kockar.
Sociolozi kažu da u Engleskoj blagi zakoni za kockanje dopuštaju djeci igranje na automatima. Na aerodromima i u zabavnim centrima velik broj djece održava svoju ovisnost potkradajući svoje roditelje ili kradući po dućanima.
“Kod mladih je sportsko klađenje među samim [učenicima], koje ponekad podupiru mjesni vlasnici kladionica, najpopularnija vrsta kockanja i vrsta koja se najbrže širi u osnovnim i srednjim školama te u koledžima”, rekao je Jacobs. “Rekao bih da je vrlo malo srednjih škola i koledža koji nemaju dobro organizirane sportske kladionice s visokim ulozima.” Dodajmo tome kartaške igre, lutrije i kasina u kojima se mnogim tinejdžerima dozvoljava pristup jer izgledaju stariji no što jesu.
“Treba naglasiti jednu stvar”, rekao je Jacobs, “a to je da se većina ljudi pretvorila u kompulzivne kockare zato što su pobjeđivali kad su započinjali kao tinejdžeri.” “‘Veliku većinu’ mladih, rekao je, s kockanjem su upoznali njihovi roditelji ili rođaci koji su ga odobravali kao razonodu”, nastavio je The Los Angeles Times. Jedan drugi savjetnik za zloupotrebu supstanci dodao je svoj komentar: “Roditelji moraju razmotriti ono isto pitanje s kojim su se trebali nositi kod alkohola i droge. Naprosto smatram da koliko više popularizirate kockanje, toliko će biti više novih članova u klubu kompulzivnih kockara.” Specijalisti koji liječe kompulzivne kockare kažu da baš kao što je to slučaj kod droge i alkohola, sve više i više adolescenata, kad su ovisni o kockanju, podržavaju svoju naviku krađom, preprodavanjem droge i prostitucijom. Roditelji možda misle da je kockanje “razonoda”, no policijski službenici to ne misle.
“Djeca koja postaju ovisna o automatima (...) pokazala su sve destruktivne karakterne crte odraslih kompulzivnih kockara. Mladi koji su postali ovisni o tim automatima započeli su možda u dobi od 9 ili 10 godina. Potrošili su svoj džeparac, novac za školsku prehranu i sitniš iz kuće. Nakon godinu ili dvije dječaci su počeli krasti. Prodavali bi sve iz vlastite sobe, palice, knjige, pa čak i vrijednosti kao što su gramofoni: druga bi djeca otkrila da nema ni njihovih igračaka. Ništa u kući nije bilo na sigurnom. Moody je čuo za očajne majke koje su skupljale svoju imovinu u jednu sobu kako bi je držale na oku, ili pak one koje su odlazeći na počinak morale pod posteljinom skrivati svoje torbice. Budući da su izvan sebe, te majke ne mogu nimalo bolje shvatiti što se dešava s njihovim potomstvom nego što to mogu ptice s mladima koje pljačka kukavica. Djeca su ipak uspijevala odnekud ukrasti. Do navršene 16 godine policija bi već kucala na vrata” (Easy Money: Inside the Gambler’s Mind, autora Davida Spaniera).
Kao što je bilo istaknuto u ovim člancima, mnogi su se odrasli i mladi upoznali s kockanjem putem svojih crkava — tombole, lutrije i tako dalje. Trebaju li religiozne institucije i njihovi vođe koji tvrde da su Kristovi sljedbenici, poticati, unapređivati i potpomagati kockanje u bilo kom obliku? Nipošto! Kockanje u svim svojim aspektima apelira na jednu od najgorih ljudskih osobina, na želju da nizašto dobiju nešto ili otvorenije rečeno na pohlepu. Oni koji potiču na kockanje ohrabruju ljude da vjeruju kako je ispravno zarađivati na tuđim gubicima. Bi li Isus poticao na takvu aktivnost ako ona uzrokuje raspad obitelji, sramotu, loše zdravlje i uništenje nečijeg života. Nipošto! Nasuprot tome, Božja nadahnuta Riječ jasno daje do znanja da pohlepne osobe neće naslijediti Božje Kraljevstvo (1. Korinćanima 6:9, 10).
Roditelji moraju zarana učiti djecu da je kockanje u bilo kom obliku neispravno. Nemojte ga smatrati razonodom već začetkom lijenosti, laganja, prevare i nepoštenja. U mnogim su gradovima organizirani programi za pružanje pomoći, kakav je i Gamblers Anonymous. Što je još važnije, ukoliko imate problema, potražite nadahnuti savjet koji se nalazi u Božjoj riječi, Bibliji. Neki koji su razmišljali o samoubojstvu kažu da svoj život duguju slijeđenju tog nadahnutog savjeta.
Zanimljivo je da su Jehovini svjedoci pomogli u oslobađanju od kompulzivnog kockanja mnogima koji su bili uhvaćeni u njegovu zamku. Jedan je takav bivši kompulzivni kockar napisao da je, nakon što je mnogo godina imao probleme s porocima, uključujući i neumjereno kockanje, “došlo do trenutačnih i dramatičnih promjena ponašanja dok smo moja djevojka i ja proučavali Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kockanje je bila ovisnička snaga i pokazalo se da ju je bilo vrlo teško svladati. Uz Jehovinu pomoć i podršku moje djevojke — zajedno s proučavanjem, molitvom i meditiranjem, naročito o Božjem gledištu o pohlepi — ta je ovisnost o kockanju stavljena pod kontrolu, a moja djevojka, koja je sada već 38 godina moja žena, i ja predali smo svoje živote Jehovi. Premda smo služili tamo gdje je veća potreba i godinama bili u punovremenoj službi i premda sam služio kao putujući predstavnik Watchtower Societya, moja ovisnost još je uvijek prisutna i kontroliram je jedino uz Jehovinu pomoć i njegovo vodstvo.”
Ukoliko vam kockanje predstavlja problem, možete li se osloboditi te ovisnosti? Možete, ukoliko nastavite izvlačiti korist iz Božje pomoći i nudite je drugima kojima može trebati.
[Istaknuta misao na stranici 9]
Uskoro će kod tinejdžera biti više problema s kockanjem nego s drogom
[Istaknuta misao na stranici 11]
Pohlepne osobe neće naslijediti Božje Kraljevstvo
[Okvir na stranici 10]
Žetone za kockanje rado se prima u katoličkom svetištu u Las Vegasu
Posjetitelji Svetišta Najsvetijeg Iskupitelja često pitaju svećenika: “Oče, hoćete li se moliti da dobijem?”
Milijuni ljudi iz svih dijelova svijeta godišnje posjete Las Vegas u Nevadi (SAD) kako bi iskušali hirove Gospođe sreće. U svetištu ove rimokatoličke crkve koje je osvijetljeno toplim bojama i u kojem se uz zidove nalaze kipovi što prikazuju Rođenje Kristovo, Posljednju večeru i Raspeće, utržak od kockanja koristi se u crkvenim klupama: Obožavatelji na pliticu za milodare stavljaju žetone iz kasina.
“Ponekad na nekoj plitici znamo naći žetone od 500 dolara”, rekao je otac Leary iz svetišta svojim mekanim irskim akcentom.
Rimokatolička crkva na sjevernom kraju poslovne zone Las Vegasa desetljećima je služila obožavateljima, ali kad su na južnom kraju zone izgrađena četiri najveća hotela-kasina na svijetu — MGM Grand, Luxor, Excalibur i Tropicana — novo Svetište Najsvetijeg Iskupitelja sagrađeno je samo jedan blok dalje.
Kad je svećeniku postavljeno pitanje zašto je to napravljeno, on je rekao: “Zašto ne? Tamo ima ljudi.”
A tamo ima i novca. Stoga, zašto ne?
[Slika na stranici 9]
Kockanje vodi u loše društvo