U čemu se sastoje neki problemi?

Bake i djedovi, roditelji i unuci — tri generacije koje vremenski razdvaja svega par desetljeća, no kad je riječ o duhu, često ih dijeli ponor.

MNOGE su bake i djedovi proživjeli strahote drugog svjetskog rata, sa svim njegovim razornim posljedicama. Njihova su djeca vjerojatno bila omladinci u eri demonstracija i naglog ekonomskog procvata 60-ih godina. Danas njihovi unuci žive u svijetu lišenom moralnih vrijednosti. Budući da se danas brzo izmjenjuju popularni uzori, jednoj generaciji nije lako da onoj sljedećoj usadi cijenjenje za svoje vlastito iskustvo. Nešto nedostaje, nešto što bi ljude različitih generacija navelo na suradnju i uzajamno poštovanje. No što bi to moglo biti?

Bake i djedovi često se, s dobrim namjerama, upliću u obiteljske stvari svoje vjenčane djece, žaleći se da su roditelji izgleda ili previše strogi ili previše tolerantni prema unucima. S druge strane, jedna španjolska poslovica kaže: “Kažnjavanje od strane bake i djeda ne pridonosi tome da unuci budu dobri” — jer su bake i djedovi često popustljivi. Možda se miješaju jer bi željeli da njihova djeca izbjegnu određene greške koje oni, zahvaljujući svom vlastitom iskustvu, mogu jasno uvidjeti. Međutim, možda nisu kadri staloženo porazmisliti i protumačiti novonastale odnose sa svojom djecom koja su se vjenčala. Djeca, koja su vjenčanjem dobila dugo željenu neovisnost, nisu spremna podnositi uplitanje. Sada kad rade kako bi izdržavala obitelj, ne mogu se pomiriti s tim da netko dira u njihovo pravo na donošenje odluka. Unuci, koji možda misle da im ne trebaju savjeti, kivni su na pravila i propise te možda smatraju baku i djeda staromodnima. Izgleda da su u suvremenom društvu bake i djedovi izgubili svoj čar. Vrlo često se ignorira njihovo iskustvo.

Kad se prestane razgovarati

Čak i onda kad žive sa svojom djecom, bake i djedovi su ponekad izolirani od ostatka obitelji neprobojnim zidom sačinjenim od pomanjkanja uzajamnog razumijevanja. To se, nažalost, dešava upravo u vrijeme kad bakama i djedovima treba još više ljubavi jer ih počinje pritiskati breme godina. Nije potrebno da osoba bude sama da bi se osjećala usamljenom. Kad se prestane razgovarati, kad superiorno ponašanje i ljutnja istisnu poštovanje i ljubav, onda dolazi do toga da su bake i djedovi potpuno osamljeni i postaju duboko razočarani. Povrijeđeni su njihovi najdublji osjećaji. Prosvjetni radnik Giacomo Dacquino piše: “Ljubav u obitelji, koju je netko nedavno usporedio sa zastarjelim modelom automobila, još uvijek je najbolji gerijatrijski lijek. Izraz lica pun razumijevanja, ljubazan osmijeh, lijepa riječ ili nježan dodir pomaže više nego mnogi lijekovi” (Libertà di invecchiare — Sloboda da se ostari).

Vlastitim primjerom možete promijeniti stvari

Napetost koja se javlja uslijed sve lošijih odnosa u obitelji uzrokuje i neprestane pritužbe jedne generacije na onu drugu. Jedan član obitelji možda smatra da je sve što onaj drugi učini pogrešno. No svi oni snose loše posljedice. Djeca promatraju kako njihovi roditelji postupaju s bakom i djedom, a potom promatraju bakine i djedove reakcije. Premda stariji možda većinom trpe bez riječi, unuci čuju, uočavaju i pamte. To utječe na njihove obrasce ponašanja u budućnosti. Oni će, kad odrastu, vjerojatno postupati sa svojim roditeljima slično kao što su ovi postupali s bakom i djedom. Ne može se izbjeći biblijskom načelu: “Šta čovjek posije ono će i požnjeti” (Galaćanima 6:7).

Vide li unuci da roditelji postupaju s bakom i djedom s visine — ismijavajući ih, grubo ih ušutkivajući ili ih čak izrabljujući — kasnije bi mogli tako postupati sa svojim ostarjelim roditeljima. Nije dovoljno čuvati na komodi uokvirenu fotografiju bake i djeda — valja ih poštovati i voljeti kao osobe. S vremenom će možda i unuci postupati s njima na taj način. Fenomen lošeg postupanja s bakama i djedovima navodno sve više uzima maha. U nekim evropskim zemljama otvoreni su SOS telefoni za intervencije u korist maltretiranih ostarjelih osoba, slični SOS telefonima za zaštitu djece koji već funkcioniraju.

Sebičnost, ponos i pomanjkanje ljubavi unapređuju i potenciraju pomanjkanje razumijevanja. Stoga je sve više onih koji se pokušavaju riješiti bake i djeda smještajući ih u domove umirovljenika. Neki ne štede novac kako bi se oslobodili problema brige za ostarjele, smještajući ih ili u specijalizirane ustanove koje su opremljene najnovijom tehnologijom ili u naselja za ostarjele osobe poput onih na Floridi ili u Kaliforniji (SAD), gdje ima mnoštvo supermarketa i mjesta za zabavu, no ipak nedostaje osmijeh i nježan dodir voljenih osoba i zagrljaj unukâ. Naročito u vrijeme godišnjih odmora, mnogi traže mjesto gdje bi mogli “sparkirati” baku ili djeda. U Indiji ponekad zna biti još i teža situacija kad neke bake i djedove naprosto napuste i ostave ih da se brinu sami za sebe.

Razvod pogoršava probleme održavanja bliskih odnosa u obitelji. U Britaniji tek u svakoj četvrtoj obitelji oba roditelja još uvijek žive zajedno. Broj razvoda u porastu je diljem svijeta. U Sjedinjenim Državama godišnje se raspadne preko milijun brakova. Tako su bake i djedovi najednom suočeni s bračnim krizama svoje djece i s time povezanim dramatičnim promjenama u odnosima sa svojim unucima. Pored neugodnosti saobraćanja s bivšim zetom ili snahom javlja se i problem “neočekivanog prispjeća ‘stečene’ unučadi” ukoliko, prema izvještaju talijanskih novina Corriere Salute, “novi bračni partner njihovog sina ili kćerke ima djecu iz prethodnog braka”.

‘Unijeti živahnost u svoj život’

Međutim, topao, srdačan odnos sa svojom bakom i svojim djedom svakome je od velike koristi, bez obzira na to žive li baka i djed s ostatkom obitelji ili ne. “Činiti nešto za svoju djecu i svoje unuke”, kaže Ryoko, baka iz Fukuia (Japan), “jest sve što je potrebno da bismo unijeli živahnost u svoj život.” Prema rezultatima studije koja je bila objavljena u Corriere Salute, jedna grupa američkih stručnjaka navodno je rekla: “Kad bake i djedovi i unuci imaju tu sreću da njeguju iskren i srdačan odnos, to donosi veliku korist ne samo djeci već i čitavoj obitelji.”

Što se, dakle, može učiniti da bi se nadvladale razlike u osobnostima, generacijski jazovi i urođene sklonosti prema sebičnosti koji tako negativno djeluju na odnose u obitelji? Ova će se tema razmatrati u sljedećem članku.

[Istaknuta misao na stranici 6]

“Kod starenja je grozno to što vas ne slušaju” (Albert Camus, francuski romanopisac).