Zašto mnogi vjeruju u kraj svijeta

SVIJET se nalazi u zaista očajnoj situaciji, što danas mnogi spremno priznaju. “Pitao sam ljude s raznih strana svijeta što misle o našim šansama za budućnost”, napisao je evangelist Billy Graham. “Većina njih dijeli pesimističko gledište. (...) Pri opisivanju onoga što se zbiva u svijetu, neprestano se koriste riječi ‘Harmagedon’ i ‘Apokalipsa’.”

Zašto se riječi “Harmagedon” i “Apokalipsa” često koriste za opisivanje današnje svjetske situacije? Kakvo im je značenje?

Biblijsko porijeklo

Biblija govori o ‘boju velikog dana Boga svedržitelja’ i taj boj povezuje s mjestom “koje se Jevrejski zove Armagedon”, ili Harmagedon (Otkrivenje 16:14-16). Webster’s New Collegiate Dictionary Harmagedon definira kao “konačnu i presudnu bitku između snaga dobra i zla”.

Premda je riječ “apokalipsa” izvedena iz grčke riječi koja znači “otkrivenje”, ili “razotkrivanje”, poprimila je i jedno drugo značenje. Biblijska knjiga Otkrivenje (ili Apokalipsa) ističe Božje uništenje zlih i Tisućugodišnju vladavinu njegovog Sina, Isusa Krista (Otkrivenje 19:11-16; 20:6). Zato Webster’s New Collegiate Dictionary “apokalipsu” definira kao “skoru kozmičku kataklizmu u kojoj Bog uništava vladajuće sile zla i podiže u život pravednike u mesijanskom kraljevstvu”.

Na osnovi onog što ljudi danas govore o svijetu i situaciji u kojoj se on nalazi, očito je da su pod utjecajem onog što kaže Biblija. A što Biblija zapravo kaže o kraju svijeta?

Biblija i kraj svijeta

Biblija jasno pretkazuje kraj svijeta. Isus Krist i njegovi učenici govorili su o vremenu kraja (Matej 13:39, 40, 49; 24:3; 2. Timoteju 3:1; 2. Petrova 3:3; St). Međutim, oni nisu mislili da će i sama Zemlja biti uništena. O doslovnoj Zemlji Biblija kaže: “Neće se poljuljati u vijeke vjekova” (Psalam 104:5, St). Izraz “kraj svijeta” jednostavno znači “svršetak sustava stvari” (New World Translation).

Apostol Petar govorio je o svijetu koji je postojao prije Potopa Noinih dana, rekavši: “Tadašnji svijet [koji su činili bezbožni ljudi] bi vodom potopljen i pogibe.” Petar je nadalje rekao da se naš današnji svijet ‘čuva za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi’ (2. Petrova 3:5-7). A apostol Ivan je napisao: “I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka” (1. Ivanova 2:17).

Kad dođe kraj ovoga svijeta, i njegov će nevidljivi bezbožni vladar biti uklonjen s puta (Otkrivenje 20:1-3). Apostol Pavao je o ovom zlom vladaru napisao: “Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernikâ.” Isus je o njemu rekao: “Sad će biti istjeran knez ovoga svijeta [Sotona Đavo] na polje” (2. Korinćanima 4:4; Ivan 12:31).

Neće li oslobođenje od ovog svijeta i njegova zlog vladara predstavljati blagoslov? Kršćani se već dugo mole da se to dogodi, to jest da dođe Božje Kraljevstvo i da se na Zemlji vrši Božja volja. Oni se mole za to da Isus Krist posluša zapovijed svog Oca i ukloni sa Zemlje sve zlo! (Psalam 110:1, 2; Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44; Matej 6:9, 10).

Međutim, to za sobom povlači pitanje: Da li je uzrok lažnih, ili pogrešnih, predviđanja datuma kraja svijeta bio taj što su se ta predviđanja temeljila na pogrešnom razumijevanju ili pogrešnoj primjeni istinitih biblijskih proročanstava? Da vidimo.

Pogrešna shvaćanja u prvom stoljeću

Razmotrite ono što se dogodilo u prvom stoljeću. Kad je došlo vrijeme da Isus uzađe na nebo, njegovi su ga apostoli u svojoj revnosti upitali: “Gospodine! hoćeš li sad načiniti carstvo Izraelovo?” Oni su odmah tada željeli uživati sve blagoslove Kraljevstva, no Isus je rekao: “Nije vaše znati vremena i ljeta koja otac zadrža u svojoj vlasti” (Djela apostolska 1:6, 7).

Samo tri dana prije nego je umro, Isus je rekao nešto slično: “Stražite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospodin vaš.” Dodao je: “A o danu tome ili o času niko ne zna, ni angjeli koji su na nebesima, ni sin, do otac. Pazite, stražite (...) jer ne znate kad će vrijeme nastati” (Matej 24:42, 44; Marko 13:32, 33). Isus je dao ohrabrenje i nekoliko mjeseci ranije: “I vi dakle budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij” (Luka 12:40).

Usprkos takvim Isusovim upozorenjima, rani su kršćani počeli spekulirati o vremenu kad će se ispuniti obećanja vezana uz Kraljevstvo, jer su nestrpljivo očekivali Kristovu prisutnost i blagoslove koje će ona donijeti. Zato je apostol Pavao napisao Solunjanima: “Molimo vas, braćo, za dolazak našega Gospodina Isusa Krista i za naše skupljanje oko njega, da ne dopuštate da vas olako izbezumi i preplaši ni ‘objava’, ni govor, ni tobožnja naša poslanica, kao da je već tu Dan Gospodnji!” (2. Solunjanima 2:1,2, St).

Pavlove riječi pokazuju da su neki rani kršćani razvili pogrešna očekivanja. Premda kršćani u Solunu možda nisu svoja predviđanja vezali uz izvjesni datum njihova ‘skupljanja oko Krista na nebu’, očigledno su mislili da je taj događaj na pragu. Njihova su gledišta morala biti ispravljena, a Pavlovo je pismo poslužilo u tu svrhu.

I drugi moraju ispraviti svoja gledišta

Kao što smo vidjeli u prvom članku, nakon prvog stoljeća i ostali su očekivali da će se Božja obećanja ispuniti u neko točno određeno vrijeme. Neki su predviđali da će kraj svijeta nastupiti kad se navrši tisuću godina od Kristova rođenja ili pak od njegove smrti. No njihova su se predviđanja također pokazala lažnima, ili pogrešnima.

To za sobom povlači pitanja: Jesu li pogrešna očekivanja u pogledu ispunjenja biblijskih obećanja pokazala da su i sama obećanja pogrešna? Jesu li Božja obećanja vjerodostojna? I kako su suvremeni kršćani prihvatili ispravku po tom pitanju?