Pogled u svijet
Jedinstveni planet
Znanstvenici već dugo spekuliraju o mogućnosti postojanja života na drugim planetima. Pretpostavljalo se da uvjeti koji omogućavaju život na Zemlji moraju jednako tako postojati i negdje drugdje među stotinama milijardi galaksija u kozmosu. Međutim, francuski časopis Le Nouvel Observateur piše kako je sada sve očitije da je “previše čudesnih podudarnosti prethodilo pojavi čovjeka na Zemlji” te da su najnovija otkrića u pogledu svemira i same Zemlje “enormno reducirala već ionako malenu vjerojatnost da se isti proces mogao odigrati i negdje drugdje”. Komentirajući kako je matematički gotovo nemoguće da identični uvjeti postoje na nekom drugom planetu, časopis zapaža da su znanstvenici sigurni kako život postoji na barem jednom planetu — našem.
Tko točnije izvještava, televizija ili novine?
U Australiji televizijske vijesti gube na vjerodostojnosti, dok novine dobivaju na istoj. Prema jednoj medijskoj studiji objavljenoj u listu The Australian, “televizija [je] uvelike žrtvovala točnost, pouzdanost i nepristranost potrazi za ‘dobrom pričom’”. Naprimjer, neke TV vijesti bivaju obogaćene starim arhivskim snimkama kako bi priča zvučala senzacionalnije. Studija je otkrila da je od 500 analiziranih reportaža, 260 njih koristilo arhivski snimljeni materijal. Ukoliko neki izvještaj na TV vijestima uključuje arhivske snimke, ljudi obično očekuju da to bude napomenuto, no to uvijek ne biva tako. Izvještaj kaže: “Istraživanje koje je proveo Istraživački centar ‘Ray Morgan’ (...) pokazuje da je broj ljudi koji vjeruju da je televizija najbolji medij na kojem se mogu saznati ‘točne i pouzdane vijesti’ pao za više od 12 postotaka, s najvećeg broja od 53,7 posto godine 1986. na 41,5 posto” godine 1993.
Odnos roditelj/dijete?
Trebaju li roditelji svoju djecu tretirati kao vršnjake? Pedagog Lisandre Maria Castello Branco sa Sveučilišta u São Paulu kaže u brazilskim novinama O Estado de S. Paulo sljedeće: “Roditelji nikada nisu ravnopravni sa svojom djecom, i to njima treba biti jasno. (...) Kad je mjesto autoriteta upražnjeno, dijete postaje napušteno, postaje siroče. Dijete uvijek od svojih roditelja očekuje da budu odgovorne odrasle osobe koje odlučuju poučavati dijete.”
Sve veći broj carskih rezova
“Deset tisuća ginekologa uperilo je prst na Italiju: previše carskih rezova”, izvještava rimski list Il Messaggero. Po broju poroda izvršenih carskim rezom, Italija je na prvom mjestu u Evropi i na trećem mjestu u svijetu, iza Sjedinjenih Država i Brazila. Od 1980. broj ovih operacija u Italiji se udvostručio; sada skoro svako četvrto dijete na svijet dolazi carskim rezom. Zašto ovakav porast? Prema listu Il Messaggero, osim medicinskih, postoje još dva dodatna razloga: Žene žele izbjeći bolne porođaje, a liječnici, bojeći se sudskog proganjanja, radije pribjegavaju manje rizičnim postupcima. Međutim, iako se carski rez već dugo smatra bezopasnim, mnogi liječnici smatraju da se njemu pribjegava prečesto te ne uvijek zbog valjanih razloga. Carlo Signorelli sa Sveučilišta “La Sapienza” u Rimu izjavio je: “Izgleda da ne postoji nikakva uzajamna veza između carskog reza i porođajnog mortaliteta.” A Luciano Movicelli iz bolnice “S. Orsola” u Bologni primijetio je: “Treba napustiti uvjerenje da je carski rez sigurniji, jer je ono potpuno pogrešno.”
Ostaviti dojam
Što će učiniti Japanac kad nema dovoljno rođaka ili prijatelja kako bi na vjenčanju ili sprovodu ostavio dobar dojam? Odgovor glasi: Unajmit će ih. Mlada i mladoženja obično pokušavaju pozvati jednak broj uzvanika. Međutim, ako su te dvije grupe nejednake ili ako je jedna od njih premala da bi se ostavio odgovarajuć dojam, mlada ili mladoženja mogu potajno zatražiti usluge benriya, što doslovno znači ‘korisnih osoba’. Benriya rade sve moguće poslove, uključujući i nadomještanje rođaka i prijatelja. U slučaju sprovoda, oni se ne unajmljuju zbog profesionalnog naricanja već kao zamjena, kako susjedi ne bi otkrili da, naprimjer, pokojnikovi kolege s posla neće doći. U listu Mainichi Daily News citiran je vlasnik jednog benriya poduzeća koji je rekao da je na sprovodu rukovodiocu jedne kompanije kojem je prisustvovao od 100 prisutnih osoba 60 bilo benriya. “Obitelj mora da je pozvala 3 do 4 benriya poduzeća”, rekao je.
Što učitelje čini popularnima?
“Iako se sve češće događa da djeca nerado idu u školu, većina njih još uvijek ima svog omiljenog učitelja”, izvještava njemački list Nassauische Neue Presse. Doista, 91 posto djevojčica i 83 posto dječaka ima svog omiljenog učitelja. Anketa provedena među 2 080 učenika u dobi od 7 do 16 godina pokušala je otkriti koje osobine čine učitelje popularnima kod djece. Možda će mnoge iznenaditi saznanje da “učitelj koji daje malo domaćih zadaća ne mora nužno biti i omiljeni učitelj”. Daleko je važnije da učitelj bude pravedan, da ima smisla za humor te da lekcije čini zanimljivima. Nadalje, učenici cijene učitelje koji znaju dobro objašnjavati, koji ostaju smireni te koji pokazuju razumijevanje.
Djeca koju nitko ne nadzire
Sve više australskih roditelja ostavlja malu djecu samu kod kuće da se sama snađu dok su roditelji na poslu ili dok se bave drugim aktivnostima. Ovaj zabrinjavajući trend naročito je izbio na vidjelo otkad je uveden vrući telefon za djecu. Na njega se tjedno primi oko 35 000 poziva potresene djece. Sidnejski list The Sunday Telegraph navodi da je direktor ove linije za pomoć djeci rekao: “Stalno imamo niz djece koja predstavljaju ekstreme ovog problema — djece koja su ostavljena sama bez hrane ili bilo kakve roditeljske brige.” List komentira: “[To] je optužba suvremenog obiteljskog života kakvog poznajemo.” Zapravo, neka od te djece još su jako mala; jedan poziv na broj za hitne slučajeve došao je od neke preplašene četverogodišnje djevojčice.
Naše smeće govori
Što govori naše smeće? Govori nam kakve odlike ljudskog ponašanja gajimo. Smeće otkriva što konzumiramo i čime se razbacujemo. “Ljudi koji žive rutinskim, predvidivim životom manje rasipaju, zbog toga što su skloni kupovati samo ono što trebaju, a ono što kupe to i konzumiraju”, kaže The Toronto Star. Iznenađujuće je to da kad vlada nestašica čega, “ljudi paradoksalno rasipaju daleko veće količine istoga nego kad tog proizvoda ima u obilju”, dodaje Star. Zašto je to slučaj? Ljudi stvaraju zalihe. Kupuju više no što im je potrebno, a onda bacaju ono što ne iskoriste. Hot-dogovi — mnogo hot-dogova — najčešći su prehrambeni artikl koji se može naći u smeću. Papir, obilje papira, naročito novinskog, nalazi svoj put do smetlišta. Kompjuterski vijek dodao je još više, a ne manje, papira našem smeću. Sveukupna poruka našeg smeća glasi da živimo u rasipnom društvu.
Cjepivo za AIDS “neisplativo”
Direktor za istraživanje i razvoj Svjetske zdravstvene organizacije dr. Piot objavio je da su ekonomski faktori utjecali na neke farmaceutske laboratorije da obustave svoju potragu za cjepivom protiv AIDS-a u korist lijekova za liječenje oboljelih od ove bolesti. Izvještava se kako laboratorije strahuju da bi, ukoliko se dođe do djelotvornog cjepiva protiv AIDS-a, vlada izvršila pritisak da predaju svoj proizvod javnosti, što bi ostavilo malo prostora za zaradu.
Potrebno roditeljsko vodstvo
Razgovarajući putem kompjuterâ, djeca često primaju poruke prepune seksualnih aluzija ili otvorenih prijedloga. Mogu komunicirati s transvestitima i homoseksualcima. Mogu naučiti kako načiniti bombe, kako ukrasti brojeve kreditnih kartica te kako provaliti u druge kompjuterske sisteme te počiniti kriminalna djela. Određene kompjuterske igre uvlače djecu u neograničeno povlačenje iz stvarnosti, a velik broj njih postane ovisan o tim igrama. Neki kažu da “rješenje leži u vrlo zastrašujućem zadatku: poučavanju o vrijednostima”, navodi The Washington Post National Weekly Edition.
Majka u 62.
Jedna Talijanka rodila je dijete u 62. godini života. Majka i dijete, dječak težak 3 kilograma i 270 grama, dobro su. Slučaj je zajedno s čestitkama prilikom ovog sretnog događaja podigao i prašinu na etičkim poljima. Zašto? Majka je zatrudnjela umjetnom inseminacijom. “Znam da će se dignuti bura oko ovog slučaja”, komentirao je profesor Severino Antinori, ginekolog koji je asistirao prilikom porođaja, “no treba ga smatrati krajnjom mjerom.”