Kapetan James Cook — neustrašivi istraživač Pacifika
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE
OSIM u Engleskoj, Australiji, Novom Zelandu, Havajima i pacifičkim otocima, ime kapetana Jamesa Cooka većini ljudi možda ne znači ništa. Pa ipak, u navedenim zemljama skoro svaki školarac zna za kapetana Cooka — baš kao što američka djeca uče o Kristoforu Kolumbu.
Međutim, ovaj pomorski istraživač nesumnjivo je najpoznatiji u Australiji — otočnom kontinentu u južnom Pacifiku — te u Novom Zelandu, jer se tamo ime kapetana Cooka može vidjeti na svakom koraku. Osim toga, prvobitna verzija pjesme “Naprijed Australijo mila”, koja je 1974. postala nacionalnom himnom te zemlje, doslovno pjeva hvalospjeve ovom neustrašivom kapetanu.
Portret Jamesa Cooka
James Cook bio je seljačko dijete, rođeno u listopadu 1728. u Yorkshireu u Engleskoj. Iako je njegov rani život nepoznat, očigledno je u seoskoj školi u Aytonu, koja još uvijek postoji, stekao nekakvo obrazovanje. Kasnije je postao šegrt u trgovini mješovitom robom u ribarskoj luci Staithes. Otamo je, s mirisom mora u nosnicama, promijenio svoju karijeru i upustio se u trgovinu ugljenom te je naučio upravljati brodovima, radeći blizu vjetrovitih obala Sjevernog mora.
Brodovi za prijevoz ugljena nisu bili jedina priprema koju je Cook imao za svoja kasnija putovanja. Dok bi se nalazio na kopnu, nastavljao bi svoje studije matematike te je nakon nekog vremena, 1755. godine, pristupio Britanskoj mornarici. Iako je okusio nešto aktivne pomorske službe, postao je poznatiji po svojim kartama i mapama Newfoundlanda, Nove Scotie i Labradora.
Svjetska scena 1769. godine
Godine 1763. Velika je Britanija stekla premoć kao najjača kolonijalna i trgovačka svjetska sila. Nakon 200 godina sporadičnog ratovanja, porazila je Španjolsku, Holandiju i Francusku. Posljednji od ovih neprijatelja, Francuska, suočio se sa strašnim porazima. Bilo je to dramatično razdoblje. Znanstvena dostignuća rapidno su pobjeđivala praznovjerje i stvarala raširenu žeđ za znanjem. Navigacijske metode također su se uvelike poboljšale. Britanska mornarica i znanstveni krugovi hitno su trebali usluge nekog pomorca-znanstvenika koji bi vodio ekspediciju po Pacifiku. Ta ne baš tako laka uloga dodijeljena je Jamesu Cooku.
Počinju Cookova putovanja
Upute koje je Cook primio za svoje prvo putovanje koje je trajalo od 1768. do 1771. uključivale su “otkrivanje dotad nepoznatih zemalja, i stjecanje spoznaje o udaljenim dijelovima koji, premda ranije otkriveni, nisu još bili savršeno istraženi”. U naredbama koje je dobio nadalje se ukazivalo da “postoji razlog za pretpostavku da se na jugu može pronaći veliki kontinent ili zemlja” te da on treba “krenuti prema jugu kako bi otkrio taj kontinent”. Međutim, njegov primarni zadatak bio je promatrati prolaz Venere preko lica Sunca u nadi da će tako moći odrediti točnu udaljenost između Zemlje i Sunca. To je trebao obaviti na Tahitiju.
Duljina prvog putovanja iznosila je 43 dana manje od tri godine. Cook je više nego izvršio naredbe koje je dobio. Tokom ovog prvog putovanja izvršio je svoje glasovito iskrcavanje u Zaljev Botany, samo nekoliko kilometara južnije od prekrasnog Sydney Harbora, koji je tek kasnije otkriven. Također je oplovio oba otoka Novog Zelanda te je postao prvim Evropljaninom koji je načinio kartu istočne obale Australije. Naravno, nije otkrio zamišljeni veliki južni kontinent.
Drugo uspješno putovanje
Na njegovoj drugoj ekspediciji od 1772. do 1775. kapetanu Cooku bila su povjerena dva broda, Resolution i Adventure, s kojima je krenuo na putovanje koje se pokazalo kao još jedno uspješno oplovljivanje, ovaj put Antarktike, uključujući i nekoliko skretanja po prazninama južnog Pacifika. No mjeseci provedeni pod niskim temperaturama i na udaru oštrih vjetrova pomogli su uvjeriti ga da ne postoji neotkriveni južni kontinent. Njegova iscrpljena posada bila je sretna kad su utekli iz ledenih mora i vratili se na Tahiti.
Cookovo drugo putovanje predstavljalo je neograničen uspjeh te je ostalo zauvijek zapisano u analima povijesti. Alan Moorehead napisao je u svojoj knjizi The Fatal Impact sljedeće: “Krajem srpnja 1775. usidrili su se u Plymouthu. Bili su na moru tri godine i osamnaest dana. Preplovili su preko 20 000 morskih milja [60 000 nautičkih milja] — što je trostruko više od opsega Zemlje — a Cook je izgubio samo četiri čovjeka (...). Ovo putovanje učinilo ga je jednim od najvećih navigatora svih vremena.”
Treće putovanje donosi katastrofu
Ekspedicija broj tri trebala je izvidjeti pacifičku obalu Kanade i potražiti navodni sjeverozapadni prolaz koji preko Sjevernog ledenog mora povezuje Tihi i Atlantski ocean. Pokazalo se da je to bilo posljednje putovanje kapetana Cooka. Isplovio je iz Engleske 12. srpnja 1776. na renoviranom brodu Resolution, a poveo je i brod Discovery. Dana 18. siječnja 1778. doplovio je do onoga što danas nazivamo Havajsko otočje, gdje su on i njegovi ljudi gostoljubivo dočekani. Obnovili su zalihe na ovim prekrasnim otocima, a onda sjeverno ljeto te godine proveli bezuspješno pokušavajući pronaći prolaz do Atlantika. U zimu su se vratili na Havaje.
Povjesničari nisu sigurni što je tom prilikom uzrokovalo očiglednu promjenu u Cookovom ponašanju. Postoje mnoga pitanja u vezi s njegovim tretiranjem stanovnikâ Havajskog otočja prilikom povratka. Neki navode da ih je tom prilikom počeo okrutno eksploatirati. Drugi se pitaju je li možda povrijedio njihove cikluse obožavanja. Što god da se dogodilo, Cooka je 14. veljače 1779. na ovom mjestu snašla smrt.
Kako je umro? Na njihovom povratku u zaljev Kealakekua, dana 17. siječnja, 10 000 stanovnika Havaja pozdravilo je istraživače. Otočani su slavili svetkovinu makahiki u čast svog boga Lonoa, boga zemlje. Izgleda da su Cooka slavili kao boga Lonoa, a njemu i njegovim ljudima još je jednom ukazana izvanredna ljubaznost i gostoljubivost. Tri tjedna kasnije, 4. veljače, digli su sidro i otplovili dalje. No samo četiri dana kasnije, pogodio ih je strašan uragan i Resolution je izgubio jarbol. Cook se vratio na Havaje.
Na Cookovo iznenađenje, ovaj puta prijem je bio neprijateljski. Neki smatraju da su otočani sada možda racionalnije razmislili o svemu te da su zaključili kako su ih Cook i njegovi ljudi iskorištavali. Drugi navode da je Cookov povratak bio u nesuglasju s poimanjem da je on “bog”. Što god da je bio razlog tome, Cookovi zbunjeni ljudi reagirali su nažalost nasilno. To je dovelo do krađe jednog kutera s broda Discovery. Cook je pokušao povratiti kuter, pokušavši poglavicu Kaleiopua uzeti kao taoca. Došlo je do sukoba i Cook je na plaži izboden nožem i potom pretučen na smrt.
Dnevnik jednog člana posade broda Resolution, kadeta Georgea Gilberta, opisuje slikovitim detaljima posljednjih nekoliko minuta Cookova života. “Kapetan Cook je tek stigao do ruba vode i mahnuo prema čamcima da obustave vatru, kad mu je jedan od poglavica, smjeliji od ostalih, prišao s leđa i probo ga željeznim bodežom u pleća. Drugi mu je u tom času zadao udarac toljagom po glavi usljed čega je pao u vodu; trenutačno su uskočili i držali ga pod vodom nekoliko minuta, izvukli ga na stijene i nekoliko puta udarali njegovim tijelom o njih; stoga nema sumnje da je brzo izdahnuo.”
Dolazi do promjene osobnosti
Cookovo ponašanje očito se počelo mijenjati na trećem putovanju te on više nije očitovao istu sabranost i kontrolu koju je imao na svoja prethodna dva putovanja po južnim morima. Na svom trećem putovanju dao je bičevanjem kazniti 37 posto svojih ljudi, što je skoro dvostruko više nego na prvom putovanju. Ovoga puta njegovo postupanje s polinezijskim otočanima također je bilo nehumanije. Naprimjer, bezobzirno je naredio spaljivanje domova i uništavanje kanua na tahićanskom otoku Eimeo zbog krađe jedne skotne koze. Čak je pribjegao rezanju ušiju otočana koji su bili uhvaćeni u sitnoj krađi. Je li bio bolestan ili umoran ili jednostavno okrutan?
Ostavština njegovih putovanja
Profesor Bernard Smith u svojoj knjizi Captain James Cook and His Times (Kapetan James Cook i njegovo vrijeme) navodi da “Cook nije otkrio nove zemlje u bilo kojem fundamentalnom smislu riječi”. To bi moglo biti točno, budući da je većina područja koja je Cook promotrio već bila nastanjena. Unatoč tome, Grenfell Price konstatira: “Njegov izvanredan doprinos geografskoj spoznaji sastojao se u kompletiranju idejne karte Pacifika, što je bilo omogućeno otkrivanjem duge istočne obale Australije, izradi skice Novog Zelanda, te promatranju dugačkih dijelova obale Sjeverne Amerike; sastojao se i u otkrivanju potpuno novih otoka, kao što su Havaji i Nova Kaledonija; te u ponovnom otkrivanju i točnom lociranju drugih otočnih skupina. Cook slovi kao moreplovac koji je praktički otkrio (...) antarktički kontinent, dok je na Arktiku potvrdio Beringovo otkriće istoimenog prolaza.” Cookove karte i mape bile su od koristi još dugo nakon što je vrh njegovog jarbola nestao s pacifičkog horizonta.
Žalosno je međutim to da su Cookova putovanja za sobom ostavila venerične bolesti, nasilje i vatreno oružje, desetkovanje antarktičkog životinjskog svijeta i eksploataciju pacifičkih otočana. S obzirom na Cookova antarktička otkrića, Alan Moorehead je pisao: “Još jednom je Cookov udes bio taj da je sa sobom donio katastrofu. Nabasao je na vjerojatno najveću životinjsku zajednicu koja je postojala na svijetu, i bio je prvi čovjek koji je svijet obavijestio o njezinu postojanju. (...) Cookovo upadanje na Tahiti i u Australiju bilo je prilično loše po domorodačke narode: za antarktičke životinje bio je to holokaust.”
Slijedeći Cookov iscrpan izvještaj te njegove karte, lovci i flote kitolovaca krenuli su u pokolj. Moorehead nastavlja: “Pokolj se nastavio sve dok praktički više nije bilo što ubiti, ništa što bi i u kom omjeru bilo moguće lako i isplativo ubiti.”
[Slike na stranici 15]
Cookova nasilna smrt na Havajima
Njegovo otkrivanje Botany Baya u Australiji
[Zahvala]
Slike: Ljubaznošću Australian International Public Affairs
[Zahvala na stranici 12]
Autor portreta: John Weber/Dictionary of American Portraits/Dover. Pozadina: The Complete Encyclopedia of Illustration/J. G. Heck