Pisma čitalaca
Loše manire Otkad znam za sebe imao sam loše manire. Nekad se čak znalo događati da sam se osjećao ponosno zbog toga što nisam izrekao izraze ljubaznosti i obzirnosti, kao što su “Hvala”, “Molim te, oprosti mi” i “Žao mi je”. A onda sam pročitao članak “Nestajanje manira” i dijelove Biblije koji su u njemu bili citirani (22. srpnja 1994). Naučio sam da je Bog uvijek učtiv kad se ophodi s onima koji su mu podčinjeni, često svojim zahtjevima dodajući riječ “molim”. Vrlo sam se iznenadio kad sam to pročitao u Bibliji. To me motiviralo da pokušam oponašati Boga. Milijun vam puta zahvaljujem.
M. E. J., Nigerija
Zaista cijenim članak. Usko povezano s dobrim manirama jest i poštivanje tuđih prava i imovine. Ponekad kad pozovete prijatelje u goste, njihova djeca smatraju da su slobodna raditi što hoće — ulaziti u različite sobe, kopati po ladicama i frižiderima i tako dalje.
G. W., Sjedinjene Države
Svaka rečenica u članku bila je važna. Bilo je to upravo ono što sam trebala kako bih poučila svoja dva sina tinejdžera. Saznala sam da u vezi s pokazivanjem dobrih manira postoje mnogi detalji o kojima nisam poučila svoju djecu. Sada znam ove dražesne detalje i znam kako ih primijeniti.
P. H., Sjedinjene Države
Moskovska podzemna željeznica Nedavno sam pročitala članak “Moskovske impresivne podzemne palače” (22. lipnja 1994). Oduvijek sam željela putovati u inozemstvo, a čitanje ovakvih članaka prenosi me upravo tamo.
J. H., Novi Zeland
Posjetila sam Moskvu prilikom nedavnog kongresa Jehovinih svjedoka kojem sam prisustvovala. Mnogo sam vremena provela vozeći se metroom. Nisam uviđala da gledam jednu od najljepših i najvažnijih podzemnih željeznica u svijetu. Stoga sam stvarno uživala u članku.
P. M., Finska
Snajperisti? U članku “Moja razmišljanja kao vojnog historičara”, pisac opisuje ulazak u Pariz nakon njegovog oslobođenja krajem drugog svjetskog rata (22. travnja 1993; nije objavljeno na hrvatskom). Tvrdi da su na njega pucali njemački snajperisti te da je u brojnim prilikama morao ostaviti svoj džip i potražiti zaklon — i to na najslavnijoj ulici u Parizu! Pariz nikada nije “oslobođen” već ga je njemački zapovjednik Dietrich von Choltitz, postupajući protivno naredbama, predao bez borbe.
A. W., Italija
Autor je ispričao svoje vlastito iskustvo, sjećanja potvrđena i od strane drugih očevidaca i historičara. Naprimjer, u knjizi “Liberation” (Oslobođenje), vojnog historičara Martina Blumensona, priznaje se da je u danima prije predaje, iako se von Choltitz nije pokorio Hitlerovim naredbama da spali Pariz do temelja, došlo do oštrih borbi između njemačkih vojnika i francuskih i američkih trupa. A što se tiče borbi na Champs Élysées — “najslavnijoj ulici u Parizu” — i to je potvrđeno od strane drugih historičara. Vidi “Six Armies in Normandy—From D-Day to the Liberation of Paris” (Šest armija u Normandiji — od Dana D do oslobođenja Pariza), autora Johna Keegana. (UREDNIŠTVO)
Medicinske polemike Imam 12 godina. Pročitala sam članak “Ni čarobnjaci ni Bogovi” (8. svibnja 1994). Bilo mi je drago kad sam vidjela kako se jedna kršćanka, koja je stvarno mlada poput mene, hrabro suočila s bolničkim liječnicima i kirurzima i ‘uzdržala se od krvi’ (Djela apostolska 15:20, NW).
P. M. H., Sjedinjene Države
Imam 19 godina. Kako li je samo moja vjera bila ojačana čitanjem iskustva Mercy Uwasi! Učinilo me svjesnom da lojalnost Jehovi ne ovisi o nečijim godinama već o dubokoj ljubavi prema njemu. To me više nego ikada učinilo odlučnom da sačuvam svoju lojalnost prema Jehovi.
S. M., Južnoafrička Republika