Razvijati kršćansku uljudnost u neuljudnom svijetu

“Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!” (PSALAM 133:1, ST).

1. Što se dogodilo s dobrim načinom ophođenja?

“U proteklih 25 godina bio je načinu ophođenja zadavan udarac za udarcem” piše uvodničar Ann Landers. “Ne radi se samo o tome da muškarci ne otvaraju ženama vrata automobila, niti im prepuštaju sjedeća mjesta u podzemnoj željeznici ili u autobusu. Riječ je o nečem mnogo ozbiljnijem.” Kud god se okrenuli, vidimo porast neuljudnosti u svijetu u kojem živimo. Primjerice, ljudi se dok stoje u redovima guraju naprijed, puši se u prenatrpanim dizalima, na javnim se mjestima glasno svira muzika. Iz svakodnevnog iskustva znamo da su u ovom našem vijeku, unatoč boljim mogućnostima obrazovanja i višem životnom standardu, riječi kao “Hvala!” i “Molim!” postale više ili manje stranim riječima, te da se zaboravilo na osnovna pravila pristojnosti i civiliziranog ponašanja.

2. Zašto ne iznenađuje današnje pomanjkanje dobrog načina ophođenja?

² Iznenađuje li nas to? Zapravo ne. Samo nas podsjeća na nadahnute riječi apostola Pavla o ponašanju ljudi u “posljednjim danima” u kojima će, kako je rekao “nastupiti kritična vremena s kojima će se teško izlaziti na kraj”. Pavao je prorekao da će ljudi između ostalog biti “samoljubivi... umišljeni... nezahvalni... bez prirodnih sklonosti... bez samosavladavanja” (2. Timoteju 3:1-3, NS). Već letimičan pogled otkriva da je takvo ponašanje rašireno danas među ljudima svake starosne dobi, društvenog položaja i nacionalnosti. Kako je moglo doći do toga? Koji su razlozi općeg pomanjkanja dobrog načina ophođenja?

Razlozi neuljudnog ponašanja

3. Kako “zrak” sadašnjeg sustava podupire neuljudno ponašanje?

³ Izrazom “samoljubivi” odgovarajuće je opisan naraštaj “najprije ja”, to jest oni pri čijem se odgoju polagala važnost na samosvjesno nastupanje, individualnost i samootkrivanje. Taj duh kojim je zasićen “zrak” koji nas okružuje u direktnoj je suprotnosti sa savjetom kojeg Biblija daje kršćanima, naime, “ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist, nego i na korist drugih” (Efežanima 2:2, 3; Filipljanima 2:4, NS). I što je posljedica toga? Od naraštaja koji je odrastao s geslom “Radi što ti se sviđa” sigurno se ne može očekivati da će previše brinuti o tome kako će njegovo ponašanje djelovati na druge.

4. Kako se gleda na osobe koje se ne obaziru na priznate norme, i kakvo je kršćansko stajalište o tome?

⁴ Nekada je grupni pritisak bitno doprinosio sačuvanju određene mjere civiliziranog ponašanja. Briga o tome što bi drugi mogli misliti nalagala je suzdržavanje. A danas je za mnoge neki način postupanja toliko obljubljeniji koliko je sramotniji i strasniji. Onoga tko se ne obazire na priznate norme ne smatra se više neuljudnim ili neuglađenim, nego naprotiv pristalim i rafiniranim, kome se treba diviti. Međutim, prisjetimo se da biti “rafiniran” znači “ne biti u prirodnom, čistom, prvobitnom stanju”. Potječe od korijena iste grčke riječi koja je u 2. Petrovoj 1:16 (ST), prevedena ‘lukavo izmišljeno’. Sigurno je da se pravi kršćani žele čuvati takvog stajališta.

5. Što još doprinosi odstupanju od dobrog načina ponašanja?

⁵ “Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo”, čitamo u Propovjedniku 8:11 (ST). Ovaj citat ukazuje na još jedan razlog lošeg ophođenja u javnosti. Budući da se ostaje nekažnjenim, ljudi su otupjeli prema kršenju priznatih normi ponašanja. “Građani koji bi bili jako ogorčeni ako bi ih se uvrstilo u kriminalce, javno, ne trepnuvši okom, omalovažavaju sve moguće zakone — prometne zakone, zakone o narkoticima, zakone o odstranjivanju otpadaka”, moglo se pročitati u uvodnom članku New York Timesa. Stoga svakodnevno susrećemo učestalo “prostačko ponašanje, vandalizam i ispisivanje grafita po zidovima”. Pristojnost, poštivanje prava vlasništva i privatne sfere sve se više zapostavlja.

6. Kako na ponašanje ljudi djeluje činjenica da su stalno zaposleni, i kako se Isus u tom pogledu drugačije ponašao?

⁶ Budući da se dobri maniri u općenitom ubrajaju u otmjenije životne navike, lako se u žurbi zaboravljaju — a danas je većina izgleda stalno u žurbi. Stoga ljudi nijemo prolaze jedni pored drugih, ne izmjenjujući međusobno ni riječi. U redovima se gura, a u prometu se, da bi se uštedjelo nekoliko minuta ili sekundi, nestrpljivo prelazi iz jedne vozne trake u drugu. Mnogi su toliko zaokupljeni vlastitim poslovima ili su toliko toga preduzeli da se osjećaju uznemirenima ako se dogodi nešto nepredviđeno ili im netko dođe nepozvan u posjetu. No, sjetimo se koliko je drugačije Isus reagirao na ljude, čak kad su došli k njemu u nezgodno vrijeme (Marko 7:24-30; Luka 9:10, 11; 18:15, 16; Ivan 4:5-26).

7. Čega se u vezi ponašanja trebaju čuvati pravi kršćani?

⁷ Mi, doduše, živimo, u svijetu brzog tempa koji neprestano postavlja pred nas sve veće zahtjeve što se tiče našeg vremena i snage. Ipak, ništa se ne dobiva time ako dopustimo da nas takvi pritisci navedu na grubo postupanje. Naprotiv, često slušamo kako takav način postupanja dovodi do besmislenog nasilja — svađa, borbi, razmirica, pa čak i ubistava, jer se na grubost odvratilo grubošću. Sve to pripada duhu svijeta, kojeg pravi kršćani ne smiju biti dio (Ivan 17:14; Jakov 3:14-16).

Istaknuti primjeri dobrog načina ophođenja

8. Kako da postupaju kršćani iako žive među ljudima koji ne paze na ophođenje?

⁸ Budući da živimo među ljudima koji se vrlo malo obaziru na druge, mogli bismo popustiti pritisku i zaboraviti na uljudnost. No, ako se sjetimo biblijskog savjeta “nemojte se više prilagođavati ovom sustavu stvari”, možemo si uzeti za uzor mnoge istaknute primjere iz Biblije i potruditi se sačuvati visok stupanj kršćanskog ponašanja u današnjem neuljudnom svijetu (Rimljanima 12:2, 21, NS; Matej 5:16). Mi bismo svojim postupcima trebali dati na znanje da smo suglasni sa psalmistom koji je rekao: “Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!” (Psalam 133:1, ST).

9. Što nam Sveto pismo otkriva o tome kako Jehova postupa s ljudima?

⁹ Najbolji primjer dobrog načina ophođenja imamo u Stvoritelju i našem Ocu Jehovi Bogu. Osobe na visokim položajima ili osobe od vlasti obično nameću svoj autoritet, tražeći da se poštuju njihove želje. Ali Jehova Bog, najviša osoba u svemiru uvijek postupa prijazno (uljudno) sa sebi podložnim osobama. Obećavajući blagoslov svom prijatelju Abrahamu, on je rekao: Oči svoje podigni, molim te, i s mjesta na kojem si pogledaj.” I opet: “Pogledaj, molim te, nebesa i zvijezde prebroj” (1. Mojsijeva 13:14, NS; 15:5, NS). Kad je Bog posredovao Mojsiju znak svoje moći, pozvao ga je: “Uvuci, molim te, ruku u gornji nabor svoje haljine” (2. Mojsijeva 4:6, NS). Mnogo godina kasnije Jehova je preko svog proroka Miheja rekao svom narodu, čak kad je već krenuo stranputicom: “Čujte, molim, glavari Jakova i doma Izraelova... Čujte molim ovo, glavari” (Mihej 3:1, 9, NS). Jesmo li mi u tom pogledu “oponašatelji Boga” tako što u ophođenju s drugima upotrebljavamo riječ “Molim!” (Efežanima 5:1, NS).

10, 11. a) Što se može reći o Isusovom načinu postupanja i o njegovu ophođenju? b) Kako možemo u ophođenju sa svim ljudima oponašati Isusov primjer?

¹⁰ Daljnji primjer dostojan oponašanja je Isus Krist “koji je u Očevu naručju” (Ivan 1:18, NS). On je u ophođenju s ljudima bio s jedne strane blag i suosjećajan, s druge pak strane energičan i određen; ali nikada nije bio otresit ili neprijazan. O njegovom “izvanrednom daru da se osjeća ugodno sa svim vrstama ljudi” čitamo u knjizi The Man From Nazareth (Nazarećanin): “U javnosti kao i u privatnom krugu on se u ophođenju s muževima i ženama ponašao kao sa sebi ravnima. Osjećao se dobro s nedužnom djecom, a što je čudnovato, i sa osobama opterećene savjesti, koje su se bogatile zloupotrebljavajući svoj položaj, kao naprimjer Zahej. Cijenjene domaćice poput Marije i Marte mogle su prisno i otvoreno razgovarati s njim, ali k njemu su dolazile i bludnice, kao da su bile sigurne da ih on razumije i pruža im pomoć... To što nije poznavao granice koje sputavaju obične ljude jedno je od svojstava kojima se najviše odlikovao.”

¹¹ Stvarno pristojnog čovjeka poznaje se po tome što on dostojno uvažava svakoga, imajući obzira prema svima. A mi činimo dobro ako u tome oponašamo Isusa. Doduše, većini uspijeva iskazivati poštovanje određenim osobama, posebno ako su to osobe na višim položajima. Ali, prema onima koji su u njihovim očima niži ili njima ravni često su rezervirani, odbojni ili surovi. To im, izgleda, posreduje osjećaj nadmoći i snage. Netko je odgovarajuće rekao: “Grubost je kod slabića obmana za snagu.” Stoga nas Biblija poziva: “U međusobnom iskazivanju poštovanja prednjačite” (Rimljanima 12:10, NS). Dajemo li najbolje od sebe u slijeđenju tog savjeta tada više nismo daleko od dobrog ophođenja sa svim ljudima, u skladu s Isusovim primjerom (Matej 7:12).

12. U čemu je bit onoga što je Isus učinio u međuljudskim odnosima?

¹² Ovo pozitivno, prema van usmjereno držanje došlo je do izražaja u Isusovim naukama, posebno u takozvanom zlatnom pravilu, koje glasi: “Sve dakle, što želite da ljudi vama čine, tako isto i vi morate činiti njima” (Matej 7:12, NS). U Analektima (Izabrani razgovori), jednoj od Četiri knjige Konfucija, koju se na Orijentu dugo smatralo vrhuncem moralno besprijekornog ponašanja, izvještava se da je jedan od učenika upitao učitelja postoji li jedna jedina riječ koja bi mogla poslužiti kao temeljno načelo ponašanja u životu. “Možda riječ ‘uzajamnost’ (shu)”, odgovorio je učitelj i dodao: “Što ne želiš da se tebi čini, ne čini to ni drugome.” U usporedbi s ovime lako je uočiti nadmoćnost Isusove nauke. Jer srdačan, ugodan, ljubazan odnos može nastati samo ako se zahvati inicijativa u činjenju dobra drugima.

Kršćansko ophođenje temelji se na kršćanskoj ljubavi

13, 14. a) Što se u novo vrijeme primjećuje u javnosti u vezi ophođenja? b) Što je trenutno pobudilo zanimanje za dobro ophođenje i etiketu?

¹³ Zbog toga što preovladava neuljudnost, danas se ponekad govori o potrebi povratka ka ispravnom načinu ponašanja. “1960-ih godina bunilo se protiv dobrih manira”, piše Marjabelle Stewart, poznata po literaturi s tog tematskog područja, “ali one će novom revolucijom biti vraćene natrag. Ljudi uviđaju koliko je to važno, pa žele znati koje su to društvene norme.” To obnovljeno zanimanje za dobre načine ophođenja odražava se u sve većem broju knjiga, priručnika, novinskih stupaca i televizijskih emisija u kojima se daju svi mogući savjeti; od izbora prave vilice na službenom ručku sve do načina oslovljavanja uz uvažavanje današnjih složenih i promjenjivih međuljudskih i obiteljskih odnosa.

¹⁴ Ali, zašto sada neki polažu više pažnje dobrom ophođenju? “U današnjem natjecateljskom društvu”, prema riječima Marjabelle Stewart, “dobro ponašanje je pitanje preživljavanja.” Drugim riječima, dobro ponašanje smatra se kao pomoć u snalaženju i napredovanju. Tako se u knjigama i nastavnim tečajevima objašnjava što sve pripada etiketi, da bi se primjerice znalo kako se treba odijevati da bi se uspjelo, kako ostvariti na nekoga dobar dojam, kako steći priznanje u dvorani za sjednice.a Danas je nažalost poznato da se ljudi ponašaju dobro samo iz koristoljublja, poput glumca koji navlači masku da bi je nakon predstave opet odložio. Stoga ne iznenađuje da se uvijek iznova čuje o zastrašujućem kriminalu bijelih ovratnika, kojeg su sudionici neki od “najpristojnijih” ljudi ili osobe “od društvenog položaja”.

15, 16. a) Što kaže jedna stručna autorica o ‘najboljim pravilima ponašanja’? b) Koja veza postoji između 1. Korinćanima 13:4-7 i pravog kršćanskog ophođenja?

¹⁵ To je daleko od onoga što bi zapravo trebalo biti dobro ophođenje. Amy Vanderbilt, uvažena i stručna autorica, piše u svojoj knjizi New Complete Book of Etiquette (Nova potpuna knjiga o etiketi): “Najbolja pravila ponašanja nalazimo u 13. poglavlju prvog pisma Korinćanima, u krasnoj dizertaciji Svetog Pavla o kršćanskoj ljubavi prema bližnjem. Ova pravila nemaju ništa s dobrim načinom odijevanja ili vanjskim formama ponašanja, nego s osjećajima i stajalištem, s dobrotom i obazrivošću prema drugima.”

¹⁶ Amy Vanderbilt se naravno osvrće na 1. Korinćanima 13:4-7, gdje Pavao detaljno opisuje različite aspekte kršćanske ljubavi. Razmotrimo kako djeluju neke od točaka koje Pavao spominje. Primjerice, onaj tko je ‘strpljiv i prijazan’ sigurno ima strpljenja s drugima i poštuje ih. Umjesto “ne ponaša se nepristojno”, može se također reći “ponaša se pristojno”. A pristojnost se definira kao “pristalost, ponašanje koje odgovara dobrom moralu”. Stoga čitamo na tom mjestu u New Testamentu (1957) od Friedricha Pfafflina: “Ona pazi na ono što se pristoji.” Jedva je moguće predstaviti si da bi onaj tko pokazuje takvu ljubav bio neuljudan.

17. Što otkriva naš način ophođenja?

¹⁷ Nesumnjivo je da postoji direktna veza između kršćanskog ophođenja i kršćanske ljubavi. Ono nije samo sredstvo za određenu svrhu ili nešto što se nosi po potrebi, samo dok služi vlastitoj prednosti. Naše ponašanje, odnosno kako postupamo s drugima, kako se trošimo i normalno ponašamo, daje spoznati koliko nam je stalo do drugih i kako daleko ide naša ljubav prema njima. Sasvim svejedno jesmo li mladi ili stari, trebamo se truditi slijediti biblijski savjet: “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:24, NS). Dakle, kršćansko ponašanje koje svjedoči o kršćanskoj ljubavi jest znak prepoznavanja pravih učenika Isusa Krista (Ivan 13:35).

Uvijek se dobro ponašati

18. Što moramo odlučiti unatoč svemu što vidimo oko sebe?

¹⁸ U vezi našeg naraštaja Isus je prorekao da će ‘zbog sve većeg bezakonja ohladnjeti ljubav mnogih! (Matej 24:12, NS). Ovo hlađenje ljubavi danas je jasno prepoznatljivo u ravnodušnom i egocentričnom držanju mnogih ljudi. Umjesto da se damo navesti na jednako reagiranje, sjetimo se Pavlovog savjeta: “Nikomu ne vraćajte zlo za zlo! Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svima ljudima. Ako je moguće, koliko je do vas, budite u miru sa svima” (Rimljanima 12:17, 18, ST). Mi moramo biti odlučni da se uvijek dobro ponašamo, sasvim svejedno cijene li se ti naši napori ili ne (Matej 5:43-47).

19. Kako naše ophođenje utječe na sva područja našeg života?

¹⁹ Da, kršćansko ophođenje je prirodni vanjski oblik iskazivanja ljubavi i zanimanja za druge, što nam je u srcu. Kao što naš govor otkriva tko smo u nutrini, tako naše ophođenje otkriva koliko nam je stalo do drugih, ili smo pak ravnodušni prema njima (Matej 12:34, 35). Dobro ophođenje treba igrati važnu ulogu na svim područjima našeg života, ono treba pripadati našem načinu života. Kako se možemo poboljšati u tome? Kako možemo još usavršiti kršćanski način ophođenja? O tome će biti govora u slijedećem članku.

[Bilješka]

Možeš li objasniti?

◻ Zašto ne iznenađuje činjenica da nestaje dobrih manira?

◻ Što je razlogom lošeg načina ophođenja?

◻ Kako se kršćanski način ophođenja razlikuje od načina ophođenja i etikete svijeta?

◻ Zašto trebamo težiti da se uvijek dobro ophodimo?