Može li materijalno blagostanje jamčiti sreću?

“OD PEDESETAK učenika u našoj školi, svega su jedan ili dvojica nosili cipele”, sjeća se 45-godišnji Poching, koji je 1950-ih odrastao na jugu Tajvana. “Nismo si mogli priuštiti cipele. No nikad se nismo smatrali siromašnima. Imali smo sve što nam je bilo potrebno.”

To je bilo prije otprilike 40 godina. Otada se život dramatično izmijenio za Pochinga i ostalo 20-milijunsko stanovništvo tog otoka. Kao što objašnjava knjiga Facts and Figures — The Republic of China on Taiwan, “Tajvan [se] iz poljoprivrednog društva preobrazio u aktivno industrijsko društvo”. U kasnim 1970-im Tajvan se smatralo “stabilnim, bogatim društvom”.

Doista, znaci blagostanja vidljivi su posvuda na Tajvanu. Od najmodernijih neboderskih uredskih kompleksa koji su kao gljive narasli po čitavom otoku do autocesta koje su prepune skupih uvezenih automobila, materijalno je blagostanje Tajvana ono na čemu mu zavide druge zemlje u razvoju. Vodeće tajvanske novine na engleskom jeziku, China Post, hvale se time što danas “Tajvanci imaju najviši životni standard u kineskoj povijesti”.

‘Gomila teških problema’

Je li sve to materijalno blagostanje donijelo ljudima istinsku sreću i zadovoljstvo? Premda nesumnjivo postoji mnogo toga čime se Tajvanci ponose, ova priča o uspjehu ima i drugu stranu. China Post nadalje ističe: “S tako velikim bogatstvom došla je gomila kompleksnih i teških problema.” Materijalno blagostanje Tajvana nije postignuto bez plaćanja cijene.

U vezi s ‘kompleksnim i teškim problemima’ koji pritišću ovaj otok koji je nekad donekle bio pošteđen kriminala, China Post primjećuje: “Posljednjih su godina u našem bogatom društvu alarmantno porasli kriminal i nered, što predstavlja rastuću prijetnju životima i vlasništvu svih građana koji poštuju zakon.” U članku pod naslovom “Bogatstvo čini Tajvan zemljom požude”, Post osuđuje probleme naglog porasta broja “restorana i barova s golišavim djevojkama” te ilegalnih bordela koji posluju pod krinkom brijačnica. Još jedan problem postali su iznuđivanje i otmice, čija je svrha traženje otkupnine. Jedan izvještaj govori o otmici djece kao o “novom biznisu koji cvjeta na Tajvanu”. Mnogi pribjegavaju takvom kriminalu kao sredstvu za otplaćivanje kockarskih dugova ili drugih novčanih gubitaka.

Djeca nisu samo nevine žrtve kriminala. Ona su sve više upletena u izvršavanje zločina. Izvještaji pokazuju da je samo u 1989. broj zločina koje su počinili maloljetnici porastao za 30 posto. Neki smatraju, a statistike to izgleda podupiru, da uzrok tog porasta leži u raspadu obitelji. Naprimjer, od 1977. do 1987. smanjio se broj tajvanskih parova koji su stupili u brak, ali se stopa razvoda više nego udvostručila. Budući da kineska kultura tradicionalno ističe važnost obitelji u stabilnom društvu, nije čudo da su mnogi vrlo zabrinuti zbog sve gorih prilika.

Korijen problema

U pokušaju da se ustanovi koji je uzrok deterioracije društvenog poretka unutar bogatog društva bila su ponuđena različita obrazloženja. Neki prilično filozofski raspoloženi pojedinci kažu da je to jednostavno cijena uspjeha. No pripisivati krivicu uspjehu ili blagostanju isto je kao da se krivica za proždrljivost pripisuje hrani. Nisu svi koji jedu proždrljivci, niti je svatko tko je bogat materijalist ili kriminalac. Ne, materijalno blagostanje samo po sebi ne uzrokuje kriminal i društveni nered.

Uvodni članak iz China Posta ukazao je na jedan od glavnih faktora koji tome pridonose. U njemu je pisalo: “Desetljećima smo preveliku važnost pridavali materijalnom razvitku. U tome leži odgovornost za pad moralnih i duhovnih vrijednosti u našem današnjem društvu” (naglašeno od nas). Da, prekomjerno isticanje težnje za materijalnim stvarima dovodi do duha materijalizma i lakomosti. On unapređuje zaokupljenost samim sobom. Upravo takav duh dovodi do raspada obitelji i umnožavanja društvenih zala. Još je uvijek istinito ono što je Biblija rekla prije 2 000 godina: ‘Ljubav prema novcu [a ne sâm novac] korijen je svih vrsta štetnih stvari’ (1. Timoteju 6:10, NW).

Svijetom raširen problem

U potrazi za mirom i tišinom — a i sigurnošću — na tisuće je ljudi emigriralo iz Tajvana u druge zemlje. No problemi s kojima se Tajvan suočava nisu karakteristični samo za Tajvan. Oni uzimaju maha posvuda u svijetu.

Prije nekoliko godina jedna je studija pokazala kako najbogatija pokrajina u Kaliforniji (SAD) ima najveću stopu razvoda u zemlji. U nekim je područjima te pokrajine oko 90 posto svih transakcija nekretninama bilo posljedica raspalih brakova. Izviješteno je dvostruko više samoubojstava od nacionalnog prosjeka. Stopa alkoholizma bila je među najvećima u zemlji, te je bilo rečeno da na jednog stanovnika u toj pokrajini dolazi više psihijatara i drugih liječnika za duševne bolesti nego bilo gdje drugdje u Sjedinjenim Državama.

Isus Krist je ukazao na jednu temeljnu istinu kad je rekao: “Ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih” (Matej 4:4). Materijalni posjedi, ma koliko obilni oni bili, ne mogu zadovoljiti svaku potrebu neke osobe, niti mogu jamčiti sreću. Suprotno tome, često je tako kao što kaže jedna kineska poslovica: “Kad je čovjek sit i u toplom, njegove se misli okreću neumjerenosti i tjelesnim željama.” To je vidljivo iz onoga što se događa na Tajvanu i drugdje — pokazuje se da je sâmo materijalno blagostanje često uvod u propadanje morala i društva te u probleme koji idu uz to.

Što je onda potrebno da bi materijalno blagostanje moglo biti dijelom istinske i trajne sreće? Molimo vas da pročitate sljedeći članak kako biste dobili odgovor.

[Istaknuta misao na stranici 6]

“Kad je čovjek sit i u toplom, njegove se misli okreću neumjerenosti i tjelesnim željama.” Kineska poslovica

[Slika na stranici 5]

Materijalno je bogatstvo mala mjesta pretvorilo u gradove pune vreve, osvijetljene neonskim svjetlima