Mladi pitaju...

Je li izlaz u samoubojstvu?

“Dosadilo mi je buditi se svakog jutra. Izgubljen sam. Ljut sam. Srce me boli. (...) Zato namjeravam otići. (...) Ne želim otići, ali osjećam da moram. (...) Gledam u budućnost, vidim jedino tamu i patnju.” (Oproštajno pismo 21-godišnjeg Petera.)a

STRUČNJACI tvrde kako je u Sjedinjenim Državama čak dva milijuna mladih osoba pokušalo počiniti samoubojstvo. Potresno je da ih oko 5 000 godišnje i uspije. No, samoubojstvo među mladima nije karakteristično samo za Sjedinjene Države. Tokom 1990. u Indiji je otprilike 30 000 mladih počinilo samoubojstvo. Broj samoubojstava među mladima dramatično je porastao u zemljama kao što su Finska, Francuska, Izrael, Kanada, Nizozemska, Novi Zeland, Španjolska, Švicarska i Tajland.

Što ako se netko osjeća obuzet tugom — ili se osjeća uhvaćenim u zamku snažne emocionalne patnje i ne može vidjeti način da se izvuče? Samoubojstvo se može činiti privlačnim, no u stvarnosti ono nije ništa drugo do tragičan gubitak. Kao posljedicu ostavlja samo tugu i bol prijateljima i obitelji. Koliko god budućnost izgledala tamna i ma kako veliki problemi mogu izgledati, ubiti se nije izlaz.

Zašto se neki tako osjećaju?

Pravedni Job dobro je znao što je to očajanje. Izgubivši svoju obitelj, imanje i zdravlje, rekao je: “Kamo sreće da mi se zadavit! Smrt mi je od patnja mojih draža” (Job 7:15, St). Danas se neki mladi isto tako osjećaju. Jedan pisac ovako je to izrazio: “Pritisak (...) dovodi do boli (osjećajâ povrijeđenosti i straha) [koji] dovodi do obrane (nastojanja da se izbjegne bol).” Samoubojstvo je stoga pogrešan pokušaj da se izbjegne naizgled nepodnošljivu bol.

Što uzrokuje takvu bol? Može biti uzrokovana nekim događajem, naprimjer, žestokom svađom s roditeljima, mladićem ili djevojkom. Nakon što je 16-godišnji Brad raskinuo s djevojkom, pao je u očajanje. Međutim, nikada nije govorio o svojim osjećajima. Jednostavno je učinio svemu kraj objesivši se.

Devetnaestogodišnja Sunita zapala je u depresiju kad su njeni roditelji otkrili da održava nemoralnu vezu sa svojim mladićem. “Znala sam da ne želim nastaviti tako živjeti”, prisjeća se. “Tako sam jedne noći jednostavno došla kući i počela gutati aspirine. Sljedećeg jutra povraćala sam krv. Nisam željela okončati svoj život, već svoj način života.”

Škola može također biti povodom snažnih pritisaka. Mladi je Ashish, kojeg su roditelji (koji su i sami liječnici) prisilili da postane liječnik, patio od nesanice i počeo se povlačiti od drugih. Kako nije bio u stanju ispuniti akademska očekivanja svojih roditelja, Ashish je uzeo prekomjernu dozu tableta za spavanje. Ovo podsjeća na Priče Salamunove 15:13 u Bibliji: “Žalost u srcu obara duh.”

Nevolje u obitelji

Pometnja u obitelji — kao naprimjer razvod ili razdvajanje roditelja, smrt člana obitelji ili preseljenje — daljnji je faktor samoubojstva nekih mladih. Prije spomenuti Brad, naprimjer, izgubio je dvojicu bliskih prijatelja i jednog rođaka u automobilskoj nesreći. Potom je obitelj zapala u financijske poteškoće. Brad je bio naprosto shrvan. Možda se osjećao poput psalmista koji je vapio: “Duša [je] moja puna jada (...). Stežu me od svuda” (Psalam 88:3, 17).

Alarmantan broj mladih izložen je pritiscima druge vrste: fizičkom, emocionalnom i spolnom zlostavljanju. Država Kerala u Indiji ima jednu od najvećih stopa samoubojstava mladih u toj zemlji. Velik broj tamošnjih tinejdžerki pokušao je samoubojstvo zbog zlostavljanja od strane njihovih očeva. Razni oblici zlostavljanja djece širom svijeta porasli su do epidemijskih razmjera, a duševna bol nedužnih žrtava može biti vrlo snažna.

Ostali uzroci patnje

Međutim, nisu svi samoubilački osjećaji izazvani vanjskim faktorima. Izvještaj jednog istraživanja o nevjenčanim tinejdžerima kaže: “Kod muških i ženskih osoba koje se upuštaju u spolne odnose i kod konzumiranja alkoholnih pića postojala je veća opasnost [od samoubojstva] nego kod onih koji se suzdržavaju.” Sunitu je promiskuitet doveo do trudnoće — koju je okončala pobačajem. (Usporedi 1. Korinćanima 6:18.) Mučena osjećajem krivnje, željela je umrijeti. Slično tome, Brad je eksperimentirao s alkoholom od svoje 14. godine, sudjelujući prilično redovito u pijankama. Doista, ako ga se zloupotrijebi, alkohol može ‘ujesti kao zmija’ (Priče Salamunove 23:32).

Samoubilački se osjećaji čak mogu razviti iz nečije ‘tjeskobe u srcu’ (Psalam 94:19, St). Liječnici kažu da depresivno razmišljanje ponekad može biti posljedica različitih bioloških faktora. Naprimjer, kod Petera, spomenutog u uvodu, prije samoubojstva dijagnosticiran je kemijski poremećaj u mozgu. Osjećaji depresije kojima se ne obraća pažnja mogu postati intenzivniji; samoubojstvo može početi izgledati kao izbor.

Pribaviti pomoć

Samoubojstvo se, međutim, ne bi smjelo smatrati izborom. Bez obzira uviđamo li to ili ne, svi mi imamo ono što stručnjaci za mentalno zdravlje Alan L. Berman i David A. Jobes nazivaju ‘unutarnjim i vanjskim izvorima za uspješno svladavanje pritisaka i sporova’. Prijatelji i obitelj mogu biti jedan od izvora. Priče Salamunove 12:25 kažu: “Briga u srcu čovječijem obara; a dobra riječ razveseljava.” Uistinu, dobra riječ osobe pune razumijevanja može potpuno izmijeniti stvari!

Stoga, ukoliko se netko osjeća potištenim ili uznemirenim, mudro je da ne pati sam (Priče Salamunove 18:1). Onaj tko pati može otvoriti svoje srce osobi u koju ima povjerenja. Razgovor s drugom osobom može umanjiti intenzitet osjećaja i pružiti drugačiji pogled na probleme. Ako je netko ožalošćen zbog gubitka prijatelja ili voljene osobe, trebao bi o tome razgovarati s osobom u koju ima povjerenja. Kada se prihvati bolnost takvog gubitka i proživi žalost, osoba se osjeća utješenom (Propovjednik 7:1-3). Moglo bi biti od pomoći da, ukoliko se povrate suicidni porivi, osoba obeća stupiti u kontakt s osobom u koju ima povjerenja.

Imati povjerenja u nekog može, doduše, biti teško. No, budući da je sam život u pitanju, ne vrijedi li pokušati? Poriv za ozlijeđivanjem samoga sebe vjerojatno će nestati ukoliko se razgovara o problemu. ‘S kime?’ netko bi mogao pitati. Ako netko ima bogobojazne roditelje, zašto im ne bi ‘dao svoje srce’? (Priče Salamunove 23:26). Oni te mogu bolje razumjeti nego što mnogi misle i možda mogu pomoći. Ukoliko se pokaže da je potrebna dodatna pomoć — naprimjer liječnički pregled — oni se mogu za to pobrinuti.

Članovi kršćanske skupštine još su jedan izvor pomoći. Duhovni stariji muževi u skupštini mogu pružiti podršku i pomoć pojedincima u nevolji (Izaija 32:1, 2; Jakov 5:14, 15). Sunita je, nakon pokušaja samoubojstva, primila pomoć od punovremene propovjednice (pionirke). Sunita kaže: “Ostala je uz mene u svim situacijama. Da nje nije bilo, doslovno bih bila poludjela.”

Nadvladavanje

Također postoje i unutrašnja pomoćna sredstva koja se mogu iskoristiti. Naprimjer, je li trpljenje osjećaja krivnje posljedica lošeg postupanja? (Usporedi Psalam 31:10.) Umjesto da se dopusti stvaranje takvih osjećaja, treba se raditi na ispravljanju stvari (Izaija 1:18; usporedi 2. Korinćanima 7:11). Pozitivan korak u tom pravcu bio bi povjeriti se roditeljima. Oni bi, doduše, mogli isprva biti ljuti. No, vjerojatno će se usredotočiti na pružanje pomoći. Uvjereni smo, također, da Jehova “prašta mnogo” onima koji se iskreno kaju (Izaija 55:7). Isusova otkupna žrtva pokriva grijehe onih koji se kaju (Rimljanima 3:23, 24).

Kršćani se također mogu koristiti svojom vjerom, poznavanjem Pisama i svojim odnosom s Jehovom Bogom. Psalmist David je u raznim prilikama bio toliko ožalošćen da je rekao: “Dušmanin (...) o zemlju pritisnu život moj.” Nije se prepustio očajavanju. Napisao je: “Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.” “Mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam” (Psalam 142:1; 143:3-5, St).

Ukoliko želja da se ozlijedi samog sebe postane snažna, osoba bi trebala dozvati Jehovu u molitvi. On razumije patnju i želi da onaj koji proživljava patnju živi! (Psalam 56:8). On može pružiti ‘snagu koja je iznad obične’ koja pomaže suočiti se s patnjom (2. Korinćanima 4:7). Treba se, također, misliti o tome kakvu bi bol tvoje samoubojstvo nanijelo obitelji, prijateljima i samom Jehovi. Razmišljanje o tome može umnogome pomoći osobi da se održi na životu.

Jer iako se nekima može činiti da bol nikada neće proći, mogu biti uvjereni da ima onih koji su proživjeli istu vrstu boli. Te osobe mogu iz iskustva reći da se stvari mogu promijeniti i da se mijenjaju. Drugi mogu pomoći da se prođe kroz takvo bolno razdoblje. Potištene osobe trebale bi tražiti potrebnu pomoć koju zaslužuju — i nastaviti živjeti!

[Bilješka]

[Slika na stranici 24]

Korisnije je porazgovarati s nekim o bolnim osjećajima