Pomoć oboljelima od AIDS-a

“SVEĆENIK obolio od AIDS-a nailazi na zatvorena vrata”, glasio je naslov članka u The New York Timesu. List iznosi priču o baptističkom svećeniku čiji su žena i dvoje djece zaraženi virusom AIDS-a preko transfuzije krvi koju je žena primila 1982 (djeca su zaražena u maternici). Potom se njega i njegovu obitelj radi bolesti odvraćalo od posjećivanja različitih baptističkih crkava. Razočaran, prestao je s pokušajima te napustio poziv baptističkog svećenika.

Razočaranje ovog čovjeka zbog promašaja njegove crkve pokreće nekoliko pitanja: Brine li se Bog za bolesne, uključujući i one koji boluju od AIDS-a? Kako im se može pomoći? Kakve se mjere opreza trebaju poduzeti prilikom pružanja kršćanske utjehe oboljelima od AIDS-a?

Božja ljubav prema onima koji pate

Biblija pokazuje da Svemogući Bog pokazuje duboko suosjećanje prema onima koji pate. Kada je bio na Zemlji, Isus je također pokazivao suosjećanje prema bolesnima. Bog mu je dao moć da liječi ljude od svih bolesti, kao što Biblija izvještava: “Tu mu pristupi silan narod vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge, te ih spusti do njegovih nogu, a on ih ozdravi” (Matej 15:30, St).

Danas, dakako, Bog nikome na Zemlji ne daje moć da čudotvorno liječi ljude kao što je to Isus činio. Međutim, biblijsko proročanstvo pokazuje da uskoro u Božjem novom svijetu “niko od stanovnika ne će reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Biblija obećava: “I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više” (Otkrivenje 21:4). Bog je u svojoj velikoj ljubavi prema ljudima pripremio trajni lijek protiv svih bolesti, uključujući i AIDS.

U Psalmu 22:25 (St) kaže se za Boga: “Nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.” Božja je ljubav dostupna onima koji ga iskreno prizivaju u pomoć.

Tko dobiva virus AIDS-a?

AIDS je bolest koja je uglavnom posljedica načina života. Mnoge se zaražene osobe, gledajući unatrag, slažu s Psalmom 107:17 (St) koji glasi: “Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć svoje opačine.”

Ukoliko osoba napusti biblijska mjerila i upusti se u spolnu intimnost izvan Božje pripreme braka, rizik dobivanja AIDS-a ili inficiranja drugih postaje veoma velik. Također kad pojedinci koriste zajedničke igle za intravenozno ubrizgavanje droga, mogu se zaraziti AIDS-om, a mogu i drugima prenijeti virus. Mnogi su još k tome dobili AIDS putem transfuzije krvi od zaraženog davaoca.

Tragično je, međutim, kako zapanjujući broj nevinih ljudi biva zaražen virusom AIDS-a, i to na nekoliko načina. Naprimjer, mnogi vjerni bračni drugovi, ne svojom krivnjom, dobivaju AIDS putem spolnih odnosa sa svojim zaraženim bračnim drugom. Zatim, osobito u nekim područjima, alarmantni postotak beba dobiva virus AIDS-a od zaraženih majki, što novorođenu bebu oboljelu od AIDS-a čini jednom od najtragičnijih žrtava. Medicinsko osoblje i drugi također su dobili bolest zbog nezgoda prilikom rukovanja zaraženom krvlju.

Bez obzira na koji je način osoba dobila AIDS, Pisma jasno pokazuju da Bog nije odgovoran za prenošenje ove smrtonosne bolesti. Mada je danas većina oboljelih osobno odgovorna za dobivanje AIDS-a i inficiranje drugih ponašanjem koje nije u skladu s biblijskim mjerilima, postoci se mijenjaju, pokazujući sve veći broj nedužnih žrtava kao što su djeca i vjerni bračni drugovi.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da žene širom svijeta danas bivaju zaražene AIDS-om otprilike jednako često kao i muškarci te da će do 2000. godine većina novih zaraza biti među ženama. Zdravstveni radnici u Africi izjavljuju kako se tamo 80 posto slučajeva AIDS-a “prenosi heteroseksualnim spolnim odnosima, a gotovo svi ostali prenose se s majke na dijete tokom trudnoće ili porođaja”.

Međutim, iako se Bog protivi bilo kakvom prestupanju njegovih zakona, uključujući prijestupe koji dovode do takve patnje, on je spreman pružiti svoju milosrdnu ruku svima koji su na taj način unesrećeni. Čak i osobe koje su dobile AIDS zbog lošeg postupanja mogu imati korist od Božjeg milosrđa ukoliko se pokaju i prestanu činiti što je loše (Izaija 1:18; 1. Korinćanima 6:9-11).

Što je do danas poznato

AIDS je svjetski zdravstveni problem. Mada znanstvenici uvjeravaju ljude kako “HIV nije lako prenosiv virus”, to pruža malo utjehe milijunima koji ga već imaju i bezbrojnim milijunima koji će ga dobiti u godinama koje slijede. Činjenice pokazuju da se bolest širi po čitavoj Zemlji.

Rezimirajući uobičajene načine prenošenja, jedan izvor navodi: “Praktički sve zaraze HIV-om prenose se putem spolnih odnosa ili izlaganjem zaraženoj krvi.” Prenoseći zaključke većine osoblja medicinske profesije, izvještaj iznosi: “Da bi došlo do zaraze, u tijelo nezaražene osobe mora se unijeti tjelesna tekućina (gotovo uvijek krv ili sjeme) zaražene osobe.”

Međutim, izrazi “praktički sve” i “gotovo uvijek” dopuštaju mogućnost iznimki. Stoga, dok je velika većina načina prenošenja AIDS-a danas poznata osoblju na polju medicine, kod veoma malog broja slučajeva načini dobivanja AIDS-a mogu biti nepoznati. Dakle, još uvijek može postojati potreba za oprezom.

Kako ćete postupiti?

Otprilike 12 do 14 milijuna ljudi širom svijeta već je zaraženo virusom AIDS-a. Predviđa se da će do kraja stoljeća još mnogi milijuni biti zaraženi. Stoga ste vjerojatno već bili, ili biste se uskoro mogli naći, u društvu osoba koje boluju od ove bolesti. Naprimjer, u svakom velikom gradu svakodnevno dolazi do usputnih kontakata s takvim ljudima na radnim mjestima, u restoranima, kazalištima, na sportskim stadionima, u autobusima, podzemnoj željeznici, avionima i vlakovima, kao i na drugim javnim mjestima.

Tako bi se kršćani mogli sve češće susretati i biti potaknuti da pomognu oboljelima od AIDS-a koji žele proučavati Bibliju, prisustvovati kršćanskim sastancima i napredovati prema predanju Bogu. Kako bi kršćani trebali odgovoriti na ove potrebe žrtava AIDS-a? Postoje li mjere opreza koje bi bile od koristi kako za dobrobit oboljelog tako i za osobe u kršćanskoj skupštini?

Prema dosadašnjim saznanjima, AIDS se ne prenosi usputnim kontaktom. Dakle, čini se razumnim da osoba ne treba neopravdano strahovati biti u društvu osoba oboljelih od AIDS-a. A kako je oboljelima od AIDS-a imunološki sistem dramatično oslabljen, trebali bismo paziti da oni ne dobiju uobičajene virusne infekcije koje mi možda nosimo. Šteta koju ovakve uobičajene bolesti mogu prouzročiti njihovom organizmu može biti velika.

Zbog smrtonosne prirode AIDS-a, mudro je imati na umu određene razumne mjere opreza prilikom izražavanja dobrodošlice oboljelom od AIDS-a u naše osobno društvo ili u društvo kršćanske skupštine. Najprije ćemo, mada to nije potrebno javno objaviti, možda željeti obavijestiti o situaciji nekog od starješina u skupštini, tako da bi on bio spreman pružiti ljubazan i prikladan odgovor svakome tko bi možda pitao o toj stvari.

Budući da se virus može prenijeti krvlju zaražene osobe, moglo bi biti prikladno da skupštine poduzmu ono što se naziva općim mjerama opreza prilikom čišćenja toaleta i prolivenih tekućina, osobito ako se u tekućini nalazi krv. “Opće mjere opreza” naziv je koji je prihvaćen u medicinskoj struci da bi označio skup pravila po kojem se svaka krv bilo koje osobe smatra zaraženom i potencijalno rizičnom te se stoga njome rukuje na poseban način. Budući da je Kraljevska dvorana javno mjesto, moglo bi biti mudro imati u pripremi sredstva za čišćenje i nekoliko lateks ili vinilskih rukavica kako bi se osiguralo odgovarajuću pomoć i čišćenje u slučaju nezgode. Za čišćenje mrlja od krvi općenito se preporučuje deset postotna otopina izbjeljivača za domaćinstvo (Varikina).

U svakom ophođenju s drugima, uključujući i žrtve AIDS-a, kršćane se upućuje da slijede Isusov primjer. Suosjećanje koje je imao prema onima koji su patili, ali su ipak iskreno željeli ugoditi Bogu, vrijedno je oponašanja. (Usporedi Matej 9:35-38; Marko 1:40, 41.) Međutim, kako za sada nema lijeka protiv AIDS-a, prikladno je da kršćanin poduzme razumne mjere opreza dok suosjećajno pruža pomoć osobama koje boluju od te bolesti (Priče Salamunove 14:15).

Žrtve AIDS-a mogu također pomoći

Razborita osoba koja boluje od AIDS-a uviđa da su drugi oprezni u pogledu ove bolesti. Stoga bi, iz poštovanja prema osjećajima onih koji žele biti od pomoći, bilo bolje da žrtva AIDS-a ne potiče na javne izraze naklonosti, naprimjer grljenje i ljubljenje. Mada postoji mala ili nikakva mogućnost da bi se takvim gestama mogla prenijeti bolest, ovo će suzdržavanje pokazati da je žrtva obzirna prema drugima, dobivajući tako zauzvrat sličnu obzirnost.a

Uviđajući da mnogi imaju strah od nepoznatog, osoba koja boluje od AIDS-a ne bi se smjela brzo uvrijediti ukoliko je se odmah ne pozove u privatne domove ili ako izgleda da neki roditelj zabranjuje djetetu da bude u bliskom kontaktu s njom. Također ako se jedan Skupštinski studij knjige održava u Kraljevskoj dvorani, možda je mudro da osoba koja boluje od AIDS-a odluči tamo prisustvovati sastancima, umjesto u privatnim domovima, osim ako nije s domaćinom razgovarala o okolnostima.

Oboljeli od AIDS-a trebali bi također pokazivati pažljivi obzir prema drugima, naprimjer, ako imaju jak produktivni kašalj i ako se zna da boluju od tuberkuloze. Tada će se željeti pridržavati općih zdravstvenih pravila u pogledu tog stanja, kao i u pogledu postupaka izolacije.

Sljedeća situacija u kojoj se nedužna osoba može zaraziti jest sklapanje braka s osobom koja ne znajući nosi virus AIDS-a. Opreznost bi u takvim okolnostima mogla biti naročito potrebna ukoliko su jedan ili oba potencijalna bračna partnera bili promiskuitetni ili su koristili igle za drogiranje prije nego što su stekli točnu spoznaju Božje riječi. Budući da je u porastu broj ljudi koji imaju asimptomatičnu zarazu HIV-om (to jest, još uvijek nema vanjskih simptoma), ne bi bilo neprilično kad bi pojedinac ili brižni roditelji prije zaruka ili vjenčanja zatražili od budućeg bračnog druga ispitivanje krvi na AIDS. Zbog razorne, smrtonosne prirode ove bolesti potencijalni bračni partner ne bi se trebao uvrijediti ukoliko se to od njega zatraži.

Ukoliko rezultati testa budu pozitivni, bilo bi neumjesno da zaražena osoba vrši pritisak na budućeg partnera da nastave vezu ili zaruke ako budući bračni drug sad želi prekinuti vezu. Također bi bilo mudro da svatko tko je prethodno živio visoko rizičnim načinom života, tko je bio promiskuitetan ili intravenozno uzimao droge, samoinicijativno odluči napraviti test prije otpočinjanja veze. Na taj način moglo bi se izbjeći povrijeđenost osjećaja.

Prema tome, kao kršćani, želimo suosjećajno postupati a ne izbjegavati osobe koje su oboljele od AIDS-a, uviđajući međutim da osobna mišljenja po tom osjetljivom pitanju mogu biti različita (Galaćanima 6:5). Kod bolesti kakva je AIDS dosta je toga još nepoznato, tako da mnogi možda oklijevaju suočiti se s ovim problemom. Uravnoteženo gledište o tome bilo bi da nastavimo izražavati dobrodošlicu žrtvama AIDS-a u kršćansku skupštinu i pokazivati im ljubav i srdačnost, dok istovremeno poduzimamo razumne mjere opreza da bi sebe i svoje obitelji zaštitili od bolesti.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 13]

Duboko sam suosjećala s njom

Jednoga dana, dok sam bila u službi propovijedanja, prišla sam mladoj ženi staroj oko 20 godina. Njene velike smeđe oči bile su tako tužne. Pokušavajući započeti razgovor o Božjem Kraljevstvu, ponudila sam joj da odabere jedan od traktata koje sam držala u ruci. Bez oklijevanja odabrala je traktat Utjeha za potištene. Pogledala je traktat, a zatim u mene i rekla bezizražajnim glasom: “Moja sestra upravo je umrla od AIDS-a.” Prije nego što sam dovršila svoj izraz sućuti, rekla je: “Ja također umirem od AIDS-a, a imam dvoje male djece.”

Duboko sam suosjećala s njom, i čitala sam joj iz Biblije o budućnosti koju je Bog obećao čovječanstvu. Briznula je u plač: “Zašto bi Bog sada mario za mene kad ja nikada nisam marila za njega?” Rekla sam joj da bi kroz studij Biblije došla do spoznaje da Bog rado prihvaća svakoga tko se iskreno kaje i vjeruje u njega kao i u otkupnu žrtvu njegovog Sina. Odgovorila mi je: “Znam tko se vi! Vi ste iz Kraljevske dvorane u ovoj ulici — no, bi li osoba poput mene bila dobrodošla u vašoj Kraljevskoj dvorani?” Uvjerila sam je da bi sigurno bila dobrodošla.

Kad je naposljetku nastavila svojim putem čvrsto držeći knjigu Biblija — Riječ Božja ili čovječja? i svoj traktat, pomislila sam u sebi: ‘Nadam se da će pronaći utjehu koju samo Bog može pružiti.’