Nepismenost — svijetom rašireni problem

Od dopisnika Probudite se! iz Nigerije

ALMAZ živi u Etiopiji. Kad joj se kćerka razboljela, liječnik joj je prepisao bočicu lijeka. No, Almaz nije znala pročitati ispravnu dozažu — koliko bi trebala dati i kada? Srećom, jedan je susjed znao pročitati recept. Lijek je dan u pravilnoj količini i dijete se oporavilo.

Ramu je zemljoradnik u Indiji. Kad je došlo vrijeme da mu se kćerka uda, odlučio je založiti svoju zemlju kako bi od mjesnog zajmodavca mogao posuditi novac. Budući da nije znao ni čitati ni pisati, poslužio se otiskom palca kako bi potpisao dokument koji nije razumio. Nekoliko mjeseci kasnije Ramu je otkrio da je taj dokument ustvari bio kupoprodajni ugovor — njegova zemlja sada je pripadala drugome.

Michael je radio na jednoj velikoj farmi u Sjedinjenim Državama. Nadzornik mu je rekao da stoci da dodatak hrani. Michael je u staji pronašao dvije vreće, ali nije znao pročitati natpise na njima. Izabrao je pogrešnu. Nekoliko dana kasnije, stoka je pougibala. Michael ih je nahranio otrovom. Trenutačno je otpušten.

Nepismenost — nesposobnost čitanja i pisanja — Michaela je koštala njegovog posla. Njegovog poslodavca koštala je stada prvorazredne stoke. Ramua je koštala njegove zemlje. Almaz je mogla koštati njenog djeteta.

Prema UNESCO-u (Organizaciji Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu), više od jedne četvrtine svjetske odrasle populacije — preko 960 milijuna muškaraca i žena — ne zna ni čitati ni pisati.a U zemljama u razvoju, svaka treća odrasla osoba nepismena je. Poput Almaz, Ramua i Michaela, ti milijuni ljudi ne mogu dešifrirati natpis na ulici, novine ili ulomak iz Biblije. Nemaju pristupa ogromnoj riznici informacija koje se nalaze u časopisima i knjigama. Ne mogu napisati pismo ili ispuniti jednostavni formular. Većina se čak ne zna ni potpisati svojim imenom. Nemajući mogućnosti da se natječu za poslove na kojima se zahtijeva osnovno čitanje i pisanje, mnogi ostaju nezaposleni, dok njihovi talenti ostaju neiskorišteni, a njihove sposobnosti nerazvijene.

Ove brojke ne uključuju legije odraslih osoba koje su funkcionalno nepismene — znaju čitati i pisati na osnovnom nivou, ali ne dovoljno dobro da bi u svakodnevnom životu mogle udovoljavati složenijim zahtjevima za čitanjem i pisanjem. Samo u Sjedinjenim Državama, funkcionalno nepismene odrasle osobe broje 27 milijuna.

A što je s djecom? Iako su podaci nepotpuni, budući da se ispitivanja ne vrše u svim zemljama, Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci procjenjuje da 100 milijuna djece školske dobi nikada neće ući u učionicu. Daljnjih 100 milijuna neće steći ni osnovno obrazovanje. U stvari, Odjel UN-a za javno informiranje tvrdi da u seoskim područjima zemalja u razvoju samo polovina djece primi više od četiri godine osnovnog obrazovanja. A u nekim industrijski razvijenim zemljama mnoga djeca provedu daleko više vremena pred televizorom nego u školi.

Nepismena djeca općenito odrastaju u nepismene odrasle. Što doprinosi ovom globalnom problemu? Što se može učiniti kako bi se pomoglo odrasloj osobi koja ne zna čitati ni pisati? Ova će se pitanja razmatrati u sljedećem članku.

[Bilješka]

[Slika na stranici 3]

Više od jedne četvrtine svjetske odrasle populacije ne zna ni čitati ni pisati