Pismenost među Božjim narodom
U DREVNIM je vremenima među Božjim narodom postojao visoki stupanj pismenosti. Prije oko 3 500 godina, Mojsije je napisao prvih pet knjiga Biblije. Njegovom nasljedniku Jozui (Jošui) bilo je zapovjeđeno da čita Pisma “danju i noću” kako bi bio uspješan u izvršavanju zadatka koji mu je Bog dao. A izraelskim je kraljevima Bog naredio da si, nakon stupanja na prijestol, prepišu Zakon i da ga svakodnevno čitaju (Jošua 1:8, Stvarnost; 5. Mojsijeva 17:18, 19).
Čitanje i pisanje nije bilo ograničeno na nacionalne vođe. Iako očigledno figurativna, uputa Izraelcima da ‘napišu’ Božje zapovijedi na dovratnicima svojih kuća ukazuje na to da su ljudi bili pismeni. Amos je bio uzgajivač ovaca, a Mihej prorok iz jednog poljoprivrednog sela; pa ipak, obojica su napisala knjige Biblije (5. Mojsijeva 6:8, 9; Amos 1:1; Mihej 1:1).
Isus je imao pristup svim nadahnutim svicima Hebrejskih pisama koji su se nalazili u sinagogama, gdje je jednom prilikom javno čitao i napisano primijenio na sebe. Njegovi su apostoli također bili pismeni; u svojim su spisima stotine puta citirali i osvrtali se na Hebrejska pisma (Luka 4:16-21; Djela apostolska 17:11).
Božji narod danas
Isus je rekao svojim sljedbenicima da ‘načine učenike od ljudi svih nacija (...) učeći ih da drže sve što [im je] zapovjedio’. Također je prorekao da će se ‘dobra vijest o kraljevstvu propovijedati po cijeloj nastanjenoj zemlji’ (Matej 24:24; 28:19, 20; New World Translation).
Poput kršćana u prvom stoljeću, Jehovini svjedoci danas izvršavaju ovaj zadatak, revno poučavajući i propovijedajući putem usmene riječi. Dobru vijest o Kraljevstvu šire i posredstvom pisane riječi. Od 1920. Jehovini su svjedoci proizveli i raspačali preko devet milijardi Biblija, knjiga, časopisa i brošura na preko 200 jezika.
Milijuni diljem Zemlje povoljno su reagirali, postajući Kristovim učenicima. Među njima ima i muškaraca i žena koji ne znaju ni čitati ni pisati. Ovi nepismeni pojedinci nisu manje vrijedni kršćani — mnogi su desetljećima vjerno služili Bogu, izdržali religiozna progonstva te pokazali svoju ljubav prema Jehovi time što su slušali njegove zapovijedi (1. Ivanova 5:3).
Mnogi od njih čeznu za čitanjem i pisanjem, uviđajući da je pismenost ključ koji će im otvoriti put u veće sudjelovanje u njihovom obožavanju Boga. Na sastancima, oni žele pratiti čitanje Biblije i kršćanskih publikacija te žele čitati riječi pjesama kako bi mogli pjevati zajedno sa svojom duhovnom braćom i sestrama. Kod kuće, oni žele izgrađivati sebe i svoje obitelji kroz proučavanje Biblije. U službi, oni žele naučiti druge istinama Božje riječi, a da se pri tom ne oslanjaju na to da ih netko drugi pročita umjesto njih.
Naučiti čitati
Da bi udovoljili toj potrebi, Jehovini svjedoci organizirali su pomoć u unapređivanju pismenosti u svojim skupštinama te na individualnoj bazi. Širom svijeta poučili su bezbrojne muškarce i žene. Samo u Nigeriji Jehovini su svjedoci naučili čitati i pisati preko 23 000 ljudi. Jedan od njih bio je i Effor. On priča:
“Počeo sam čitati i pisati 1950. kad mi je bilo 16 godina. Jehovini svjedoci vodili su razred za opismenjavanje. Koristili smo priručnik koji je objavio Watch Tower Society, a dobivali smo zadatke za čitanje koje smo trebali uraditi kod kuće.
Smatrao sam da je moja nepismenost poput bolesti. Želio sam svojoj braći i prijateljima objasniti Bibliju, ali budući da nisam znao čitati i pisati, nisam to mogao dobro učiniti. Ono što me motiviralo da učim bila je moja želja da propovijedam i poučavam druge kako bi postali Kristovim učenicima. Pisao sam po svemu što bi mi došlo pod ruke, pa čak i po lišću brašnate banane. Moja želja za čitanjem i pisanjem bila je toliko velika da sam i u snu nastavljao vježbati čitanje i pisanje. Molio sam druge da mi pomognu; nije me bilo sram zbog toga. Sjećam se da sam prijateljima pisao pisma koja bih prethodno davao onima koji su išli u školu kako bi ih prekontrolirali.
Trebalo mi je godinu dana u skupštinskom razredu za opismenjavanje da bih naučio čitati i pisati. Nakon toga, dobio sam zadatak da poučavam razred. To mi je pružilo priliku da pomognem mnogima drugima.
Ta mi je škola toliko pomogla da sam tokom godina dobio prednost da prevodim drame Društva s engleskog na isoko, moj materinji jezik. Pored toga, još od 1960-ih služim kao skupštinski starješina. U 1980-im služio sam kao zamjenik putujućeg nadglednika Jehovinih svjedoka. Također, imao sam prednost voditi Školu pionirske službe [škola za punovremene propovjednike] te dva puta poučavati u Školi službe za Kraljevstvo [škola za kršćanske starješine]. Znam da mi, da sam još uvijek nepismen, ne bi bile dodijeljene sve te prednosti.
Kako sam samo zahvalan na ovoj pripremi poučavanja poniznih čitanju i pisanju! Još uvijek ponekad kad navečer legnem u krevet zahvaljujem Jehovi što više nisam nepismeni pojedinac u ovom suvremenom svijetu.”
Naš stvoritelj, Jehova Bog, milostivo je obdario čovječanstvo sposobnošću čitanja i pisanja. Ali te se vještine ne mogu steći bez ulaganja napora. Najveća nagrada za učenje čitanja i pisanja jest sposobnost da se uzme u ruku Božja riječ i posluša božanska uputa: “Prigušenim glasom moraš čitati iz nje dan i noć” (Jošua 1:8, NW).
[Okvir na stranici 9]
Kako svojoj djeci pomoći da razviju ljubav prema čitanju
● Pružite primjer time da i sami redovito čitate. Roditelji koji čitaju vjerojatno će imati i djecu koja čitaju.
● Pričajte svojoj bebi još od najranijeg djetinjstva. Izloženost govoru koji ima neko značenje pomaže djeci razumjeti riječi i pojmove što će im olakšati učenje čitanja.
● Redovito čitajte svojoj djeci. Kad ih se drži u krilu te im se pritom čita, mala djeca dobivaju poruku da su riječi i knjige dobre, čak i ako nisu dovoljno stara da bi razumjela priču koja im se čita. Nastavite čitati svojoj djeci i nakon što sama nauče čitati. Nastavnici u školi pomažu djeci da nauče kako čitati, ali roditelji im u mnogome mogu pomoći da uživaju u čitanju. Djeca uvijek iznova uživaju u slušanju svojih omiljenih priča.
● Imajte na raspolaganju knjige koje vaša djeca mogu kod kuće čitati.
● Ohrabrite svoju djecu da pišu. Dijete koje piše obično je i čitač.
● Odredite određeno doba dana za obiteljsko čitanje. Čitajte naizmjenično te zajedno razgovarajte o pročitanom. Ti bi trenuci trebali biti ugodni i izgrađujući.
[Slika na stranici 8]
Bogobojazni ljudi drevnih vremena znali su čitati i pisati