Planiranje obitelji postaje globalnim pitanjem

“Planiranje obitelji moglo bi većem broju ljudi za manje novaca donijeti više koristi od bilo koje druge ‘tehnologije’ koja ljudima danas stoji na raspolaganju. (...) A to bi bio slučaj čak i da ne postoji problem prenapučenosti.” (The State of the World’s Children 1992).

RANIJE se smatralo poželjnim imati mnogo djece. Kad je Rebeka prije skoro četiri tisuće godina napustila Mezopotamiju da bi se udala za Izaka, njena majka i njena braća blagoslovili su je riječima: “Sestro naša, da se namnožiš na tisuće tisuća” (1. Mojsijeva 24:60). No, vremena su se promijenila. Danas ima sve više žena koje žele imati manje djece.

“Bila sam treće od sedmero djece”, kaže Bu, 22-godišnja Indonežanka, majka jedne kćeri. “Otac je prodavao palmin sok u Klatenu (središnja Java), i roditelji su podnijeli mnogo teškoća dok su nastojali podići toliko djece. (...) Lakše je podići obitelj kad imaš manje djece.”

Roditelji diljem svijeta zastupaju slično mišljenje. Sve više bračnih parova želi planirati kada će imati djecu, koliko će ih imati, u kojim vremenskim razmacima, te kada će prestati rađati djecu. To pokazuju statistike UN-a iz kojih proizlazi da je dobrovoljno korištenje sredstava za sprečavanje trudnoće u zemljama u razvoju naglo poraslo, od 10 posto bračnih parova koji su ih koristili u 1960-im do 51 posto danas.

I vlade su živo zainteresirane za unapređivanje planiranja obitelji. Više od polovine zemalja u razvoju provodi programe za smanjenje rasta stanovništva. Fond UN-a za populacijska pitanja procjenjuje da se sada godišnje troši ukupno 4 500 000 000 dolara za programe kontrole rasta stanovništva. Vlasti se nadaju da će se ta svota do 2000. godine udvostručiti kako bi se udovoljilo budućim potrebama.

Zašto su nacije i pojedinci toliko zainteresirani za kontrolu rađanja? I kakvo je kršćansko gledište s obzirom na to važno pitanje? Sljedeća dva članka pozabavit će se tim pitanjima.