Rašljarenje — znanstveno ili okultno?

“ZAPANJUJUĆE!”, uzviknuo je farmer na srednjem zapadu Sjedinjenih Država. Tanka breskvina grana trzala se i žestoko okretala u njegovim rukama. Zarinuo je nokte u koru da smiri granu, ali sila odozdo bila je jaka. “Čak su mi u rukama ostali komadi kore”, dahtao je prestrašeno. Još više bio je zapanjen kasnije kad je pronašao vodu kopajući točno na mjestu koje je grana pokazala. Što se to dogodilo?

Farmer je izvodio ono što se često naziva rašljarenje, ili traženje vode vilinskim rašljama. Često puta rašljar u rukama drži granu koja se rašlja i korača uokolo koncentrirajući se na traženje vode. Iznenada rašlje se mogu čudno ponašati. Neke rašlje trzaju se prema zemlji, druge prema gore, čak udaraju rašljara po licu ili grudima, dok se druge jedva pomiču. U svakom takvom slučaju rašljar osjeća da je dolje voda. Rašljarenje se provodi svuda po svijetu. Prema jednoj procjeni, samo u Sjedinjenim Državama nekih 25 000 rašljara obavlja svoj posao.

Je li znanstveno?

Postoji li neki znanstveni princip koji omogućava da rašljarenje djeluje? To pitanje dugo je bilo sporno. Prije više od 70 godina, časopis Kula stražara ovako je zaključio: “Ne bismo željeli biti u položaju da omalovažavamo bilo koje prirodne zakone, ali čini se čudnim prihvatiti da bi mali izvor vode 5-6 metara ispod površine tla imao dovoljno magnetske snage da savije vrbov prut, dok cijeli potok pun vode ni na koji način ne utječe na isti štap. (...) Zbog toga, to mora biti nešto drugo, a ne djelovanje prirodnih zakona.”

Pa ipak, mnogi rašljari uporno tvrde da je rašljarenje znanost. U stvari, Američko društvo rašljara naziva sebe “nekomercijalnim, obrazovnim i znanstvenim udruženjem”. Tijekom godina pojavio se priličan broj znanstvenika koji su pozvali u pomoć neke nove grane znanosti da objasne rašljarenje. U 1700-im bilo je to “zračenje” iz atomskih čestica koje je omogućilo da rašljarenje djeluje. U 1800-ima bio je to elektricitet. U našem stoljeću to je sve, od radioaktivnosti, elektromagnetizma, pa do ljudske psihologije.

U novije vrijeme, 1979, ugledni časopis New Scientist objavio je naoko uvjerljive teorije o rašljarenju. Jedan stručni savjetnik za energiju i jedan geolog teoretizirali su da sâmo ljudsko tijelo može biti superosjetljivo na jedva zamjetljive promjene u električnim, magnetskim ili elektromagnetskim poljima, koje su uzrokovane podzemnom vodom ili rudama.a

Ali, takve teorije nisu uspjele postići široko prihvaćanje među znanstvenicima. U stvari, u The Encyclopedia Americana, E. Z. Vogt i L. K. Barrett znanstvenici sa sveučilišta Harvard, odbacili su rašljarenje na sljedeći način: “Pregledana polja i laboratorijska istraživanja nisu uspjela utemeljiti pravovaljanost rašljarenja, i sudeći po znanstvenim mjerilima, ta praksa se malo temelji na činjenicama.” U studenom 1990. u Kassselu, Njemačka, izvršeno je 720 pokusa sa rašljarima. Iako su bili zadovoljni uvjetima ispitivanja i uvjereni u uspjeh, rašljari nisu uspjeli; imali su samo nepouzdane uspjehe u otkrivanju podzemnih voda i metala. Mjesečnik Naturwissenschaftliche Rundschau zaključio je da je, kad se znanstveno prosuđuje, rašljarenje “pouzdano isto kao i bacanje novčića”. Drugi takvi pokusi slično su završili.

Ovakve neuspjehe rašljari objašnjavaju na čudne načine. Naprimjer, neki se žale da ispitivanje dovodi do toga da oni sumnjaju u svoje sposobnosti i navode ih da rašljare iz pobuda koje nisu ispravne ili dovoljno ozbiljne. Oni tvrde da takvi činioci dovode do toga da privremeno izgube svoju moć. U stvari, mnogi rašljari ustanovili su da nakon cijelog života uspješnog rašljarenja dolazi vrijeme kada trebaju sami sebi potvrditi da su njihove moći iznenada nestale — ili da ih pogrešno vode. Zbog toga neki zaključuju da sila koja stoji iza rašljarenja ima izopačen smisao za humor.

Da li ti to zvuči kao znanost? Konačno, prirodne sile (one koje se mogu izmjeriti metodama koje su poznate znanosti) nemaju smisao za humor, izopačen ili neki drugi; niti su hirovite. One su stalne. Ne mijenjaju se prema raspoloženju, željama ili pobudama onih koji ih ispituju ili mjere. Zbog toga je, za većinu znanstvenika, rašljarenje praznovjerje — ništa više. U stvari, čak su se istaknuti rašljari složili da niti jedna sila poznata znanosti ne može biti odgovorna za rašljarenje.

Je li to prijevara?

Da li nedostatak znanstvenog objašnjenja znači da su svi opisani slučajevi uspješnog rašljarenja ili neobične slučajnosti ili potpune prijevare? Što je sa iskustvom farmera spomenutim na početku — je li to samo neočekivani uspjeh, jedan osamljen slučaj?

U stvari, s područja rašljarenja predočene su nebrojene, dobro potvrđene priče. Naprimjer, žena u Vermontu pozvala je rašljara kad je bila prekinuta opskrba njene kuće vodom. Očito se pojavila pukotina na dugačkoj cijevi koja je vodila od udaljenog izvora do kuće. Žena nije znala čak niti gdje se nalazi cijev — jer je bila zakopana prije 30 godina — a kamoli gdje bi mogao biti napuknuti dio. Ali, rašljar je u mislima pitao svoje rašlje i one su se trzale nad određenim mjestom. 15 centimetara od tog mjesta pronašli su dio cijevi koji je napuknuo.

Vjerojatno najčuvenija priča odnosi se na poznatog američkog rašljara Henrya Grossa. Geolozi su bili uvjereni da se pod zemljom na Bermudima ne može pronaći pitka voda. The Saturday Evening Post je izvijestio: “Gross je raširio zemljopisnu kartu Bermuda u kući [romanopisca Kennetha] Robertsa u Kennebunkportu, Maine, i prelazeći rašljama preko nje označio je tri mjesta gdje bi se trebala pronaći pitka voda. Da bi provjerili njegova otkrića, Gross i Roberts odletjeli su na Bermude, nagovorili vladu da im osigura opremu za bušenje i krenuli na posao. Nekoliko mjeseci kasnije, u travnju 1950, pojavila su se sva tri vrela, kao što je Gross rekao.”

Rašljari tvrde da su pronašli na tisuće vrela. Reporteri su pratili rašljare, vidjeli su rašlje koje su se tako žestoko trzale da su rašljari dobili žuljeve po rukama, i čuli su da rašljari čak predviđaju dubinu na kojoj se nalazi voda. Iako znanost ne može pribaviti održive razloge zašto uspijeva ovakav fenomen, očito je da uspijeva — barem nekim ljudima, ponekad. Zašto?

Povijest je pokazatelj

Povijest rašljarenja je u tom pogledu pokazatelj. Ta praksa možda postoji već tisućama godina. No, 1556, kada je liječnik Georgius Agricola napisao svoje znamenito djelo o rudarstvu, De Re Metallica, po prvi put zabilježen je detaljan opis rašljarenja. Njemački rudari koristili su taj postupak da bi pronašli žile metalne rude. Ali, već tada bilo je nesuglasica da li je rašljarenje prirodan ili okultan fenomen. Agricola je zabilježio da neki nisu odobravali postupak, budući da se “rašlje neće pomicati svakome, već samo onima koji upotrebljavaju čaranje i varanje”. Kako se rašljarenje širilo Evropom, sa njim su se širile i nesuglasice. Martin Luther ga je osudio i kasnije su drugi crkveni vođe slijedili optužnicu. Da umire te svećenike, neki rašljari krstili su svoje rašlje i dok su rašljarili prizivali su svog trinitarijanskog Boga.

Mnogim rašljarima nije bilo dovoljno traženje vode i naslaga minerala. Pronalazili su sve više i više primjena za rašlje. U 17. stoljeću Francuz Jacques Aymar počeo je rašljariti kako bi pronašao kriminalce! Navodno je jednom rašljario za vodom, kada su se na grobu ubijene žene rašlje počele žestoko trzati. Tada su se rašlje iznenada nagnule prema mužu ubijene žene, koji je brzo pobjegao. Aymar je — kao i mnogi oponašatelji — koristio rašlje da hvata kriminalce po cijeloj Evropi. Katolički fanatici čak su pridobili Aymara i njegove rašlje da im pomogne goniti protestante kako bi ih pobili.

Okultna povezanost

Ne iznenađuje da su čak i u Aymarovim danima postojali “stručnjaci” koji su mislili da mogu znanstveno objasniti takva djela. Teoretizirali su da su Aymarove rašlje hvatale tajanstvena “zračenja” jedinstvena samo za ubojice, koja su nazvali “ubilačka tvar”. No, jasno je da Aymarova djela imaju malo veze sa znanosti. Sila iza onoga što je radio Aymar bila je razumska. Mogla je raspoznati kriminalce, praviti razliku između protestanata i katolika, kao i pronaći vodu i minerale.

Slično tome, kako bi bilo što osim razumske sile moglo rašljariti iznad zemljopisne karte i da rašlje označe izvore vode na običnoj karti udaljenih područja? Neki rašljari pronašli su izgubljene novčanike, putovnice, nakit, pa čak i ljude tražeći ih njihalom iznad zemljopisne karte. Neki promatraju instrumente za traženje koji odgovaraju na pitanja sa da ili ne. Američki marinci u Vijetnamu koristili su 1960-ih rašlje kako bi odredili položaje tunela, nagaznih mina i miniranih predmeta. Danas raste popularnost rašlji kao paranormalnog oruđa. Koriste se za proricanje budućnosti, traženje ‘duhova’ i istraživanje ‘prijašnjih života’.

Pisac Ben G. Hester prvobitno je bio uvjeren da je rašljarenje jednostavno “fizikalni fenomen koji se još ne razumije”. Ali, nakon osam godina istraživanja te teme, napisao je knjigu Dowsing—an Exposé of Hidden Occult Forces. U knjizi je izjednačio rašlje sa takvim napravama kao što je Ouija ploča. Ustanovio je da neki rašljari prisvajaju moć da liječe ljude — ili da ih učine bolesnima — pomoću rašlji! Slično je napisao rašljar Robert H. Leftwich u svojoj knjizi Dowsing—The Ancient Art of Rhabdomancy: “Energija koja se iskorištava vjerojatno pripada silama koje su (...) usko povezane s onima koje izvode čarolije. Zbog toga neoprezno eksprimentiranje može biti opasno.”

Pravim kršćanima ovo što je naprijed rečeno ima neugodan prizvuk. Bilo da je stvarno ili prijevara, u ovakvim slučajevima koji su gore spomenuti, rašljarenje sigurno nije znanost; izgleda da je okultno. Kao što su znanstvenici Evon Z. Vogt i Ray Hyman rezimirali u Water Witching U.S. A.: “Zbog toga smo zaključili da je traženje vode pomoću rašlji jasan slučaj magijskog vračanja.”

Treba li se kršćanin baviti rašljarenjem?

Naravno, ako je rašljarenje postupak vračanja, pravi kršćanin ne bi trebao imati ništa s tim. Božjem narodu zapovjeđeno je, kako čitamo u Ponovljenom zakonu 18:10: “Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi (...) se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom” (St). Prorok Ozej (Hošea) tugovao je nad propustom Izraelaca da paze na tu zapovijed, pišući: “Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore” (Hošea 4:12, St).

Ipak, neki bi mogli prigovoriti da se oni upuštaju samo u najjednostavniji oblik rašljarenja: pronalaženje vode. Ali, da li je traženje vode pomoću rašlji čisto od svih veza s okultnim? Zanimljivo je primijetiti da učitelji rašljarenja poučavaju učenike da direktno rašljama kažu što traže, kao da su razumsko biće. Jedan učitelj rašljarenja čak je rekao svojim učenicima da daju ime rašljama i da im se obraćaju imenom! Rašljari često pitaju svoje rašlje koliko duboko je izvor vode. Rašlje se počinju micati gore-dolje, a rašljar broji koliko puta su se pomaknule. Konačan broj je jednak dubini u metrima na kojoj se nalazi izvor vode! Ne ukazuje li ovo na djelovanje skrivene inteligencije?

Nadalje, traženje vode pomoću rašlji povezano je s još jednim postupkom koji Jehovini svjedoci već dugo pažljivo izbjegavaju — ESP (ekstrasenzorna percepcija). Kula stražara primijetila je tu povezanost još 1962. Ubrzo nakon toga, Američko društvo rašljara reagiralo je jednim pismom: “Slažemo se s teorijom da je rašljarenje oblik ESP-a i da upuštanje u bilo koji oblik ESP-a može dovesti do ‘opsjednutosti’ ili povezivanja sa ‘zlim duhovnim silama’, ukoliko se ne poduzmu prikladne mjere opreza. Međutim, moramo prigovoriti vašem dogmatičnom savjetu o potpunom izbjegavanju.”b

Što vi mislite? Ako čak najrevniji zagovornici rašljarenja priznaju da ono nosi rizik povezivanja sa zlim duhovnim silama ili čak opsjednutosti, ne treba li se kršćanin uzdržavati od takvog postupanja?

‘Ali, zar se rašljarenjem ne čini mnogo dobra?’ mogao bi netko pitati. ‘Zar to nije dokaz da je sila koja stoji iza rašljarenja dobrohotna’? Nažalost ne. Sjetite se da se “sam sotona pretvara u angjela svijetla” (2. Korinćanima 11:14). Čak u biblijska vremena demoni su povremeno pokušavali steći naklonost i utjecaj time što su govorili istinu (Djela apostolska 16:16-18).

Priznajemo, mi ne možemo dogmatično tvrditi da su svi slučajevi rašljarenja (također i ESP-a) do jednoga, znanstveno neobjašnjivi i da ih sigurno uzrokuju demoni. Bez sumnje postoji mnogo toga u vezi ljudskog uma i sila prirode što još uvijek izmiče dosegu znanosti. I nema sumnje da postoji priličan broj postupaka rašljarenja i ESP-a koji se mogu objasniti kao obična, starinska prijevara. Ali, budući da su povijest i sadašnje izvođenje rašljarenja tako nerazmrsivo isprepleteni sa okultnim, ESP-om i spiritizmom, očito je da je preopasno odbaciti to kao bezopasnu lukavštinu.

Ne, kada se radi o rašljarenju, još uvijek se čini prikladnim savjet “ne dotičite se ničega nečista” (2. Korinćanima 6:17, St).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 17]

Jesu li to rašlje?

DANAS rašlje, uz rašljaste grane, poprimaju mnoge oblike. Kad “otkrivaju” željeni materijal, neki rašljari koriste par metalnih palica koje formiraju križ. Drugi koriste savinuti štap koji drže u rukama. Ostali koriste metalne vješalice. A neki ne koriste nikakvo oruđe; oni jednostavno čekaju osjećaj mučnine ili osjećaj bockanja u rukama. Također na tržištu postoje mnoge rašlje visoke tehnologije, koje se ne drže u rukama i imaju šupljinu u koju se stavi uzorak materijala koji se traži. Naravno, postoje i priznati detektori metala. Njima je potreban izvor energije, kao što su baterije, i zbog toga se lako razlikuju od rašlji.

[Zahvala na stranici 14]

Prikaz rašljara u drvorezu iz De Re Metallica Georgiusa Agricole