Uspon i pad svjetske trgovine

4. dio: Industrijska revolucija — do čega je dovela?

INDUSTRIJSKA revolucija je započela u 18. stoljeću i izmijenila je svijet kao malo što prije nje. Tehničko iskustvo, dovoljan kapital, raspoloživost sirovina, mogućnost njihovog transportiranja i jeftini gotovi proizvodi — ovi i ostali preduvjeti za industrijski napredak sada su se stekli u Engleskoj. To je pokrenulo besprimjeran i brzi porast u proizvodnji dobara.

Međutim, put su pripremili događaji koji su se odigrali ranije. Ugljen, koji je u Britaniji bio lako dostupan, otkriven je kao gorivo. Osim toga, dok su kontinentalnom Evropom bjesnili vjerski ratovi, Engleska je uživala relativan mir. Ta zemlja je imala razvijeniji bankarski sistem. Čak je i njen raskid s Rimokatoličkom crkvom bio značajan, budući da je protestantizam izravno isticao privredno blagostanje, nastojeći stvoriti, takoreći, nebo na Zemlji.

Počinjući u 1740-im, britansko se stanovništvo naglo povećalo. Industrija je morala pronaći nove metode udovoljavanja povećanoj potražnji. Opća tendencija je očito bila veći broj boljih strojeva. Budući da je bankarski sistem osigurao gotovinu za otvaranje novih poslova, velike mase radnika gomilale su se u tvornice ispunjene strojevima. Sindikati, ranije zabranjeni, zakonski su se priznali. Britanski radnici, koje je pravilnik gilde manje ograničavao nego radnike u kontinentalnoj Evropi, bili su plaćeni za rad na akord. To im je davalo dodatni poticaj za pronalaženje boljih načina za bržu proizvodnju dobara.

Britanija je također imala obrazovanu radnu snagu. Profesor Shepard B. Clough kaže da su “krajem osamnaestog stoljeća sveučilišta u Glasgowu i Edinburghu prednjačila u pogledu znanstvenog istraživanja i eksperimentiranja”. Tako se, sa Britanijom na čelu, industrijska revolucija proširila cijelom Evropom i Sjedinjenim Državama. U zemljama u razvoju ona se nastavljala do današnjeg dana.

Tamnije strane

The Columbia History of the World navodi da je zbog takvog razvoja događaja “u engleskim gradovima došlo do očitog napretka, koji se odrazio u poboljšanju standardâ života, cvjetanju provincijske kulture i rastućem ponosu i pouzdanju”. Britanija je čak “stekla poziciju vojne, naročito mornaričke dominacije, što joj je pak pridalo veliku ‘diplomatsku’ moć”. Prevlast nad određenim industrijskim procesima osigurala je zemlji ekonomski utjecaj nad suparnicima. Njezine industrijske tajne bile su tako dragocjene da su se donosili zakoni kako bi se spriječilo da ne prodru u javnost.

Naprimjer, kad je Samuel Slater 1789. napustio Britaniju, zatajio je svoj identitet jer se tekstilcima nije dozvoljavalo emigrirati. Izigrao je zakone o zabrani iznošenja planova za proizvodnju tekstila, upamtivši čitav projekt jedne britanske tvornice tekstila. To mu je omogućilo izgraditi prvu tvornicu pamučne pređe u Sjedinjenim Državama.

Politika zaštite poslovnih tajni još uvijek postoji. Časopis Time komentira da se “kompanije i zemlje ponašaju u lovu za poslovnim tajnama poput morskih pasa u vrijeme hranjenja”. Krađa tuđeg iskustva može uštedjeti godine istraživanja i neizmjerne troškove. Zato, “bilo da je taj proizvod lijek ili čajni kolačići, kompanije su više nego ikad zaokupljene pronalaženjem načina zaštite svojih poslovnih tajni”. Službenik u elektronskoj industriji koji pronalazi i unajmljuje nove radnike priznaje: “Tamo vani postoji velika pohlepa. Ako uspijete doći na pravo mjesto, začas postajete milijunaš.”

Tekstilna industrija služi za primjer da bi se prikazala još jedna tamna strana ekonomskog napretka. Kad su nove metode tkanja omogućile proizvodnju pamučne robe pomoću stroja, porasla je potražnja za sirovim pamukom. Ali, njegovo prerađivanje rukom iziskivalo je previše vremena, tako da ponuda nije mogla ići u korak s potražnjom. Zato je 1793. Eli Whitney izumio stroj za čišćenje pamuka od sjemenki. Unutar 20 godina berba pamuka u Sjedinjenim Državama povećala se 57 puta! Ali kao što profesor Clough ističe, Whitneyov izum bio je također odgovoran “za širenje sustava plantaža i crnačkog ropstva”. Dakle, iako je bio koristan, stroj za čišćenje pamuka od sjemenki je, objašnjava Clough, “mnogo pridonio zategnutostima do kojih je došlo između država Sjevera i Juga, a što je konačno dovelo do američkog građanskog rata”.

Industrijska revolucija je pomogla u stvaranju sistema velikih tvornica u rukama bogatih. Samo su imućni mogli imati sredstva za skupe strojeve, čija je veličina i težina zahtijevala da budu postavljeni u specijalno prikladnim zgradama. One su se gradile na mjestima gdje je energija bila lako dostupna i gdje su se sirovine mogle jeftino isporučivati. Stoga je postojalo naginjanje da se poslovi koncentriraju u ogromnim industrijskim centrima.

Ekonomično korištenje energije — najprije vode a kasnije pare — koja je bila potrebna za pokretanje strojeva, zahtijevalo je da više strojeva bude istovremeno u pogonu. Zato su se gradile velike tvornice. I što su postajale veće, sve manje su bile osobne. Namještenici više nisu radili za ljude; radili su za kompanije.

Veći posao, veći problem financiranja. Poslovna suradnja se povećavala, a dionička društva, koja su se prvi put pojavila u 17. stoljeću, došla su do izražaja. (Vidi okvir.) No, ona su pridonijela koncentriranju moći u rukama nekolicine, budući da su investitori, ili dioničari, imali malu kontrolu nad upravljanjem. Poslovni ljudi koji su istovremeno služili i kao direktori nekoliko kompanija ili banaka imali su u rukama ogromnu vlast. Clough govori o “povezivanju direktorstava”, putem čega je “jedna mala klika mogla određivati okvirni kredit za neke poslove, mogla je odbiti kreditirati konkurente, a mogla je steći i toliku moć koja je mogla određivati politike vlada i čak srušiti režime koji su joj se suprotstavljali”. (Naglašeno od nas.)

Dakle, industrijska revolucija je omogućila svjetskoj trgovini dodatnu moć. Hoće li se ta moć koristiti na odgovoran način?

Slobodno poduzetništvo ili kontrolirana ekonomija?

U Engleskoj je kapitalizam doživio svoj procvat. Poznat i kao sistem slobodnog poduzetništva ili tržišne ekonomije, kapitalizam je proizveo vrlo mnogo milijunaša i doveo do najvećih životnih standarda u povijesti.

Ipak, čak i najvjerniji pristalice kapitalizma priznaju da on ima nedostataka. Naprimjer, privredni rast u kapitalizmu je nepouzdan. Njegova nestabilnost periodično uzrokuje privredne uspone i padove, poslovne konjunkture i privredne depresije. Fluktuacije, koje su nekada uzrokovali vanjski utjecaji, kao naprimjer ratovi ili vremenske prilike, može izazvati i sam privredni sistem.

Drugi nedostatak je u tome što kapitalizam, iako proizvodi dobru robu, često uzrokuje loše popratne posljedice — dim, otrovni otpad ili nezdrave radne uvjete. Industrijska revolucija je sve to učinila suviše očitim, doprinoseći takozvanom efektu staklenika s njegovim neželjenim posljedicama.a

Treća mana je da kapitalizam ne jamči pravednu raspodjelu dobara ili proizvoda. Uzmimo, naprimjer, Sjedinjene Države. Godine 1986. je najsiromašnija petina njegovih stanovnika zaradila manje od 5 posto ukupnog nacionalnog dohotka, dok je najbogatija petina zaradila gotovo 45 posto.

Budući da se je kapitalizam u potpunosti razvio tijekom industrijske revolucije, njegovi nedostaci nisu prošli nezapaženo. Ljudi poput Karla Marxa su ga osudili, tražeći da bude zamijenjen kontrolirano ili centralizirano planiranom privredom. Zauzimali su se za to da vlada postavi proizvodne ciljeve, regulira cijene i u velikoj mjeri upravlja poslovima, izuzimajući pojedini posao. Ipak, danas, nakon desetljeća pokušaja u Sovjetskom Savezu i Istočnoj Evropi, taj je sistem izgubio svoju privlačnost. Centralizirano planiranje ima najviše uspjeha kad se zahtijeva brzo planiranje, kao naprimjer na borbenim položajima ili kad se radi na svemirskim programima. U svakodnevnoj prođi, prilično je razočaralo.

Pristalice kapitalizma će, međutim, priznati, kao što je to učinio Adam Smith, na čijim se učenjima on jako temelji, da se vladino uplitanje u ekonomiju ne može potpuno izbjeći. Da bi se problemi inflacije i nezaposlenosti svladali s određenom mjerom uspjeha, o njima se mora raspravljati na razini vlade. Stoga je većina zemalja koje imaju sistem slobodnog poduzetništva prešla sa čistog kapitalizma na mješovit ili preinačen sistem.

U vezi toga trenda, 1990 Britannica Book of the Year pretkazuje: “Čini se vjerojatnim (...) [da bi] privredni sistemi mogli izgubiti neke ključne razlike koje su ih u prošlosti obilježavale i umjesto toga predložiti kontinuum u kojem elementi i tržišta i planiranja koegzistiraju u različitim omjerima. Društva bi se preko jednog takvog kontinuuma i dalje mogla smatrati kapitalističkima i socijalističkima, ali vjerojatno trebaju otkriti toliko zajedničkih gledišta u rješenjima svojih ekonomskih problema koliko još uvijek mogu ispoljavati važne razlike.”

Doprinosi problemima

Godine 1914. počeo je prvi svjetski rat, i pohlepna trgovina bila je spremna pobrinuti se za topove, tenkove i avione koji su zaraćenim zemljama bili potrebni a koje je industrijska revolucija omogućila.

The Columbia History of the World primjećuje da, iako je “industrijalizacija pomogla u rješavanju mnogih čovjekovih tjelesnih problema”, ona je isto tako “pridonijela socijalnim problemima velikog značaja i složenosti”.

Danas, 78 godina nakon 1914, imamo više nego ikada razloga složiti se s ovim riječima. Odgovarajuće tome, sljedeći nastavak ove serije bit će “Poslovni svijet velikih poduzetnika pojačava svoj stisak”.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 23]

Tržište dionicama — od početka do kraja

U 17. stoljeću bila je uobičajena praksa započinjati s novim poslovima udruživanjem kapitala više investitora. Dionice su se nudile po točno utvrđenoj cijeni. Tako nastala dionička glavnica označena je jednim od najvažnijih pronalazaka u poslovnoj organizaciji. Sredinom 16. stoljeća su Englezi učinili više takvih pokušaja, ali tek nakon stvaranja Engleske istočnoindijske kompanije godine 1600. postao je opće prihvaćen.

Kako se broj dioničkih društava povećavao, povećala se i potreba za burzovnim mešetarima. Na početku su se oni sastajali s klijentima na raznim mjestima, ponekad i u kavanama. Kasnije su osnovane burze koje su pružale određen prostor za trgovanje dionicama. Londonska dionička burza osnovana je 1773. Ipak, najstarija burza na svijetu mogla bi biti ona u Amsterdamu, koja je po nekima otvorena 1642, ili možda ona u Antwerpenu, za koju drugi tvrde da datira još od 1531.

Dionička društva imaju sljedeće prednosti: ona osiguravaju dovoljno kapitala za upravljanje velikim poduzećima; dopuštaju javnosti da stavi u opticaj čak i male iznose kapitala; u slučaju neuspjeha smanjuju iznos gubitka svih investitora, dozvoljavaju dioničarima doći do gotovine prodajom svih ili dijela njihovih dionica; i dopuštaju da se dionice prenose u nasljedstvo.

Neočekivane promjene cijena dionicama, međutim, mogu značiti katastrofu. Također, kao što nedavni skandali u Wall Streetu pokazuju, na tržištu se može nezakonito manipulirati, možda pomoću “insider” trgovine, prakse koja je u porastu. Pojedinci koriste ili prodaju važnu prijevremenu informaciju — možda vijest o tome da je u toku integracija dviju kompanija — izvlačeći dakle korist iz kretanja dionica tih tvrtki. Prijatelj čovjeka koji je 1989. bio zbog te prakse optužen, pripisao je to pohlepi. Premda u mnogim zemljama postoji pokret u vezi toga da se zabrani “insider” trgovina, časopis Time je komentirao: “Sami zakoni neće biti dovoljni da bi se riješio taj problem.”

U Jehovinom danu suda koji se brzo približava, taj će se problem zauvijek riješiti. Srebro i zlato bit će bezvrijedni, a dionice i obveznice neće imati veću vrijednost od papira na kojem su štampane. Ezekiel 7:19 kaže: “Srebro svoje pobacat će na ulice, a zlato će se smatrati izmetom” (Stvarnost). Zefanija 1:18 nadalje kaže: “Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće ih moći spasiti u dan Jehovine srdžbe” (NW).

[Slika na stranici 22]

Izum stroja za čišćenje pamuka, od sjemenki doveo je do širenja ropskog rada

[Zahvala]

The Old Print Shop/Kenneth M. Newman